Ispovijest Marije Jović oboljele od raka kože: Kada bi dan mogao da traje duže

Svake godine 39-godišnja Marija Jović iz Bara, u periodu od maja do oktobra, uživala je u svim čarima sunca i mora, posebno u sunčanju i kupanju.

Ovo ljeto će provesti daleko od plaže, izbjegavajući sunce, prekrivena dugim rukavima, pod zaštitnim faktorima, šeširom, a ako ipak poželi da ode do plaže, to će morati da radi isključivo do deset sati ujutru i poslije šest popodne.

Prošlog oktobra Marija je saznala da boluje od raka kože, malignog melanoma i tada je, za vrlo kratko vrijeme, dva puta operisana, a s leđa joj je odstranjen komad kože 10 sa 12 cm, a u dubinu 1,5.

Njen život se, od tada, pretvara u borbu s opakom bolešću.

Četvorogodišnji Jovan - spasilac

Sve je počelo kada ju je, jednog jutra, pred sam kraj ljeta, u jutarnjoj igri u krevetu, sin povrijedio u predjelu leđa, u mladež.

„To je moj spasilac, jer da nije bilo tako, vjerovatno ne bih osjetila promjenu“, priča Jović.

Počinje da osjeća sve intenzivniji bol u dubini mladeža, a onda i jak svrab. Prvi pregled na dermoskopu pokazuje da je benignog porijekla, ali sumnjajući u nalaz, nastavlja da traga za dobrim dermatologom. Obilazi ih nekoliko.

Često se žalila na obaveze i posao i imala je običaj da kaže kako se „raspada od nervoze“

Tek posljednja doktorka kod koje je bila joj ukazuje na to da je riječ o zadnjem stadijumu malignog melanoma.

„Govori mi da je neophodna hitna hirurška intervencija, znači bukvalno koliko sjutra da sam na operacionom stolu“, govori Marija.

Onda slijede dvije operacije u Srbiji. PH analiza ukazuje na to da je riječ o klarku pet, posljednjem stadijumu raka.

Traži od ljekara koji ju je operisao da joj kaže sve o stadijumu bolesti, koliko će još živjeti.

„Nije mi ništa konkretno rekao, ali od ostalih ljekara sam saznala da metastaza mora da nastupi kad-tad. Znači, prvih godinu dana je najteže, ako preživim prvih pola godine, uspjeh sam doživjela“, sjeća se Marija.

Onkolozi iz Srbije joj predlažu da se uradi pet skener da se vidi da li ima metastaze i kakvo je stanje.

Ovdje je otišla na onkološki konzilijum i tražila uput za pet skener.

„Naši ljekari nisu imali sluha za moj problem. Odredili su mi indikovanu sistemsku hemoterapiju. Ja sam to odbila da primam, jer sam upoznata šta se dešava sa takvim pacijentima“, navodi Jović.

Saznaje za srbijanskog ljekara Milomira Batu Kandića i od tada koristi preparate za uništavanje malignih ćelija i dizanje imuniteta na prirodnoj bazi kao i kupke za detoksikaciju i izbacivanje stresa.

Osmijeh ne silazi s lica

Sada, sedam mjeseci kasnije, Marija kaže kako joj osmijeh ne silazi s lica. Uživa punu podršku uže i šire porodice, svaki slobodan trenutak provodi sa suprugom i djecom, četvorogodišnjim Jovanom i devetogodišnjom Anastasijom.

Sudija je područnog organa za prekršaje u Baru već 11 godina. Izuzetno stresan posao, zbog kojeg je, kaže, često bivala nervoznom, napetom, imala je uvijek ogroman osjećaj odgovornosti.

Često se žalila na obaveze i posao i imala je običaj da kaže kako se „raspada od nervoze“.

Sve je počelo kada ju je, jednog jutra, pred sam kraj ljeta, u jutarnjoj igri u krevetu, sin povrijedio u predjelu leđa, u mladež

Kada je oboljela, stalno razmišljajući o tome zbog čega se to desilo upravo njoj, pomislila je da je to svojevrsni vid kazne što se žalila toliko.

„Zašto sam ja to govorila, jer ja imam dobar posao, lijepu djecu, zdravu, naprednu, imam supruga koji radi, a pored svega toga ja tražim probleme, izgovaram neke riječi koje nijesu na mjestu. A sad, od 24 sata kad bi mi bilo još toliko, malo bi mi bilo. Sad me bukvalno ništa više ne tangira, bitna sam sama sebi i ovoj djeci. I gledam svaki trenutak njima da posvetim, da budemo ispunjeni, jedni, kompaktni. Sad mi nekako sve olako ide“, priča Marija govoreći o tome koliko je promijenila stav prema svakodnevici od kada boluje od teške bolesti.

Sam trenutak saznanja podnijela je izuzetno teško.

„Kada sam saznala da imam rak kože, preplavili su me razni osjećaji koji su se mijenjali iz dana u dan, iz sata u sat, iz minuta u minut: poricanje, ljutnja, bijes, strah, stres, bol, nedostatak samopouzdanja i samokontrole, tuga i depresija, krivica i usamljenost, ali je nada uvijek bila važan dio mog života. Nije svaki rak smrtna presuda, mnogi ljudi oboljeli od raka su dugo, dugo živjeli i umrli od potpuno druge stvari“, navodi Baranka.

Iako je strah od toga šta će biti sjutra, hoće li metastaza da nastupi i ima li je, prisutan, Marija boji svoj život nadom i ne prepušta se negativnoj energiji.

„Nikada ne treba pasti u depresiju i tugu, jer tada gubite energiju, osjećate se bezvoljno, umorno. Treba se vratiti što prije svakodnevnim aktivnostima, kojima sam se ja vratila nakon nepunih 2 mjeseca bolovanja. Dok se liječite od raka, treba iskoristiti i uzeti najviše od svakog dana, živjeti i provoditi dane punim životom, kao da su posljednji. E sad, da li će meni pomoći alternativa? Ja čvrsto vjerujem da hoće, iako postoji doza zebnje. Ja ne odustajem. Svima koji su zdravi, poručujem da prihvate svoj život takav kakav jeste, da ne traže hljeba preko pogače. To je to. Da ne zabadaju trn u zdravu nogu“, zaključuje naša sagovornica

Podignute glave u nove pobjede

Ne krije ogorčenje i ljutnju na naš zdravstveni sistem. „Ljuta sam bila na pojedine ljekare koji su bili neodgovorni, na onkološki konzilijum, na cio zdravstveni sistem Crne Gore, jer za ovakve stvari nemaju specijalizovanu ustanovu, pet skener, gama kameru. Zaostajemo za Evropom i svijetom“, smatra 39-godišnja Marija.

Optimista je, priča, po prirodi, “moj veseo duh, vraćeni osmijeh na lice, nada i volja za životom, pobijediće ovu opaku i podmuklu bolest”.

“Zbog djece koju imam i porodice koja mi pruža punu podršku vrijedi živjeti, zato podignute glave idem u nove pobjede”, s nadom i optimizmom govori Marija.

Godišnje u svijetu oboli 2-3 miliona ljudi

Prema posljednjim podacima iz 2010. crnogorskog Instituta za javno zdravlje, u strukturi vanbolničkog morbiditeta, prema posjetama registrovanim na primarnom nivou zdravstvene zaštite, procenat oboljelih od raka kože, u ukupnom broju oboljelih od malignih tumora je 3 %.

Broj otpusta bolnički liječenih pacijenata od raka kože u 2010 g. bio je 5 % ukupnog bolničkog morbiditeta od malignih oboljenja.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije dva do tri miliona ljudi godišnje oboli od nekog oblika zloćudnog tumora kože, melanoma, od kojeg godišnje umire 41 000 oboljelih.

U svijetu, broj novih slučajeva raste između 3 i 7 posto godišnje.

Galerija

( Ljiljana Grbović )