Goran Marković: Pozorište je nemoguće uništiti
Posebno zainteresovani za pitanja bili su studenti režije i glume sa cetinjskog FDU-a. Od režisera i profesora, tražili su savjet
Pozorište je živa i vječita stvar i nemoguće ga je ugušiti, rekao je reditelj Goran Marković na početku druženja sa publikom u Kraljevskom pozorištu Zetski dom.
U okviru programa Dani stvaralaca, kroz cetinjski teatar su prošla najznačajnija imena ex-YU kinematografije i autori su upoznavali publiku sa svojim stvaralštvom i davali osvrt na stanje filma i pozorišta, probleme kinematografije, diskutovali o aktuelnim socio ekonomskum i političkim temama i njihovom odrazu u umjetnosti.
Marković je režirao preko pedeset dokumentarnih filmova, čak jedanaest igranih filmova, napisao isto toliko filmskih scenarija i pozorišnih komada, režirao tri pozorišne predstave, autor je tri knjige.
Rođen u pozorištu
"Privilegija je večeras biti ovdje i moram da kažem da putujući svijetom nijesam naišao na puno takvih suptilnih zdanja", rekao je Marković na početku i nastavio da govori o radu na filmovima, u pozorištu, o saradnji sa glumcima i odgovarao na brojna pitanja publike.
"Dobio sam Sterijinu nagradu za taj tekst ("Turneja"), ali sam i pretrpio užasne napade"
On je kazao da je zahvaljujući svojim roditeljima, glumcima Radetu i Oliveri Marković, praktično i rođen u pozorištu, i da je cijelo djetinjstvo i mladost proveo sa glumcima. Tako i film „Turneja" govori o grupi beogradskih glumaca.
"On je kao scenario napisan 1996. godine, ali iz razumljivih razloga nije mogao biti snimljen jer se bavio ratom na način koji nije odgovarao tadašnjoj vlasti i morao sam da sačekam 12 godina da ga ipak snimim.
U međuvremenu sam napravio istoimeni pozorišni komad koji je izazvao velike kontroverze u Srbiji. Dobio sam Sterijinu nagradu za taj tekst, ali sam i pretrpio užasne napade, kao uostalom i kasnije kad se pojavio film", priča reditelj.
On je kazao i da se njegov film bavi glumcima i da je u njemu sukobio dva diskursa, svijet glumaca i svijet ratnika.
"To su dva svijeta, koji su apsolutno na suprotnim polovima i dijametralno različiti i htio sam da iz sukoba ta dva diskursa napravim nešto što bi bila priča", rekao je on.
Niko nije šef
Posebno zainteresovani za pitanja bili su studenti režije i glume sa cetinjskog FDU-a. Od režisera i profesora, tražili su savjet.
"Važno je da glumcu ne sugerišete što treba da uradi već da ga pustite da on donese glumačko rješenje"
"Ukoliko želite da na filmu imate nešto što se zove dobra filmska gluma, potrebno je da sa glumcem napravite stvaralački i intimni odnos. Vrlo je važno znati da u odnosu reditelj - glumac niko nije nadmoćan i niko nije šef, jer je to naprosto podjela posla.
Glumac treba da osjeti da se vi ne postavljate kao šef koji ga je odabrao da glumi neki lik, već neko ko mu predlaže saradnju na zajedničkom kreiranju nečega. Bitno je da glumac vidi da vi poštujete njegov rad.
Takođe, važno je da glumcu ne sugerišete što treba da uradi već da ga pustite da on donese glumačko rješenje, koje ćete prihvatiti ili ne. U tom slučaju glumac uvijek da više, a vi ništa ne gubite time što ste se odrekli toga da mu bukvalno kažete što da uradi", kazao je Marković.
Sa Karanovićem nasred ulice
On je studentima otkrio i da je u svijet režije krenuo kao dječak od 18 godina i to iz snobizma jer mu je režija o kojoj tad ništa nije znao djelovala kao nešto važno.
"Bio sam u stanju da kinjim profesora koliko god je bilo potrebno samo da se spasim te zemlje i da se vratim kući"
"Kako sam u to vrijeme u Beogradu kod roditelja živio dobro i slobodno mogu reći bonvivanski, moj otac je donio jednu pametnu i tešku odluku, odveo me u tu Češku gdje je bio realni, tvrdi i mračni socijalizam i kad sam položio prijemni, on je jednostavno sjeo u auto i otišao, a ja sam zajedno sa Karanovićem ostao nasred ulice.
Nijesmo znali što da radimo i kako se živi sam u stranoj zemlji gdje ne znaš jezik, a imaš novca za nekih mjesec dana. Tako smo na neki način počeli borbu za opstanak koja je pored škole bila najvažnija stvar.
Sjećam se da nijesam izlazio iz prostorije dok ne položim ispit, jer nije dolazilo u obzir da pustim profesora da me obori. Bio sam u stanju da kinjim profesora koliko god je bilo potrebno samo da se spasim te zemlje i da se vratim kući. Boravak u toj, tada rupi, koji je meni danas jedan od najljepših gradova na svijetu, naučio me da živim", opisao je svoje početke čuveni reditelj.
Više od 30 domaćih i stranih nagrada
Publika u Zetskom domu, imala je priliku da vidi dva njegova filma „Turneju" i „Kordon".
Marković predaje režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu
Goran Marković je završio Umjetničku akademiju, Fakultet za film i televiziju FAMU u Pragu i dobitnik je više od 30 domaćih i stranih nagrada i priznanja kako za rad na filmu tako i za pozorišno stvaralaštvo.
Najznačajnije nagrade su dvije Zlatne arene u Puli, nagrada za najbolju režiju filma „Tito i ja" u San Sebastijanu, Gran pri za „Kordon" u Montrealu i Sterijina nagrada za najbolji savremeni tekst za „Turneju", koji je na 16. Međunarodnom filmskom festivalu
"Listopad" koji je održan u Minsku (Bjelorusija) dobio je nagradu za najbolji film i nagradu specijalnog žirija kritike. Marković predaje režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i član je Evropske akademije za filmsku umjetnost u Briselu.
( Danijela Lasica )