Ruka šapi: Kako je Vanja spasila Srećka...

Podgoričko sklonište za napuštene životinje nedavno je ugostilo štene mopsa, staro šest mjeseci. Vlasnici su odustali od njega jer je imao demodikozu, bolest kože, koja izaziva opadanje dlake. Demodikoza se danas uspješno liječi. Uz malo upornosti i volje. Odustajanje od kućnog ljubimca preko noći napravi lutalicu, a onda eto i naslova u medijima – „Pas lutalica ugrizao...“, „...napao...“ ili sve češći – „Otrovan pas...“.

Niko ne zna gdje i kako je odrastao Srećko, da li je patio, je li bio ljubimac ili pas lutalica. Sigurno je jedino da je, nakon što ga je udario automobil, završio u kanalu, pored puta. Da umre. I tada počinje njegova priča.

U trenutku kada je Srećko udaren, Vanja Ječmenica je bila u dvorištu kuće, u Pljevljima, sa svojim psom.

"U jednom trenutku taj crni čupavac je trčkarao ulicom, a već u sljedećem ležao na njoj, nepomičan. Ležao je nekoliko sekundi, potom je podigao glavu. U panici sam utrčala u kuću i pozvala veterinara, ali po izlasku iz kuće, psa više nije bilo. Našla sam ga u kanalu pored puta, gdje ga je sklonio komšija", priča Vanja, ekonomista bez posla, djevojka koja je, baš u vrijeme kada je trebalo da počne da radi, svoj život vezala za nepoznatog psa, zbog njega privremeno preselila u Beograd, boraveći kod ljudi koje ne poznaje, ali sa kojima dijeli jedno – ljubav prema životinjama.

"U jednom trenutku taj crni čupavac je trčkarao ulicom, a već u sljedećem ležao na njoj, nepomičan"

Od trenutka kada je ugledala prizor u kojem Srećka udara automobil, Vanja se ne odvaja od njega. Osim ako baš nikog nema da je odmijeni kada bi trebalo otići po ljekove ili rezultate analiza za Srećka.

Prognoze nakon veterinarskog pregleda u Pljevljima su bile jako loše: Srećku je od udara polomljena butna kost, zadobio je višestruki prelom karlice, povrijeđena mu je kičma, iščašeno rame, iskašljavao je krv...

Pomoć sa Facebooka

Vanja nije htjela da prihvati eutanaziju kao rješenje, prije nego iscrpi sve druge mogućnosti. Nakon Pljevalja, ova djevojka se sa psom zaputila u Bar, kao najbliži grad gdje je bilo moguće obaviti snimanje.

„Jutro kad smo kretali za Bar, opekla sam nogu vrelim čajem, ali nisam odustala. Uspjela sam nekako da se odvezem“, priča ona.

Put za Bar pratili se snijeg i mećava, veliki odroni.

Kao aktivan korisnik društvene mreže Facebook, te član grupe Ruka šapi koja okuplja ljubitelje životinja i članove i volontere podgoričkog Društva za zaštitu životinja, i koja je više puta pomogla da napušteni i psi lutalice nađu dom, obezbijedi im se liječenje... Vanja je nakon Srećkove nesreće kreirala Facebook grupu „Pomozimo Srećku“. Njeni članovi su pritekli u pomoć – jedni su obezbijedili novac kojim su plaćeni troškovi snimanja u Baru, drugi pomogli da Vanja i Srećko otputuju u Srbiju, pošto su veterinari u Baru, nemoćni u Srećkovom slučaju, preporučili nastavak liječenja u Beogradu...

Vanja nije odustala – 500 kilometara, operacije...

„Bilo je i onih koji su me nazivali kriminalcem, ubijeđeni da pas ne postoji, optuživali da varam“, kaže ova Pljevljakinja.

„Bilo je i onih koji su me nazivali kriminalcem, ubijeđeni da pas ne postoji, optuživali da varam“

Neophodna kolica

Nakon operacije butne kosti i karlice, Srećka čeka operacija iščašenog ramena, na koju će morati da sačeka dok se ne oporavi. Iako pas ne pomjera zadnje noge, Vanja se nada da će on ponovo prohodati.

"Na osnovu snimka magnetne rezonance, mišljenje veterinara je da sada nije potrebno izvesti operativni zahvat kičme, već uz mirovanje, i potpornu terapiju dati mogućnost resorbovanja nastalih krvarenja. Koliki je stepen funkcionalnog oštećenja kičmene moždine i kakva je prognoza po pitanju toga da Srećko prohoda, u ovom trenutku, nijedan odgovoran, stručan i ozbiljan veterinar ne može dati odgovor, a da pri tom ne pređe u vode proricanja i nagađanja. Izvjesno je da Srećku slijedi dugotrajni oporavak. I nada da će prohodati", kaže Vanja.

Ona navodi da je za dalji Srećkov oporavak neophodna nabavka kolica, kako bi pas pokušao da se kreće.

"Trebaju mu kolica sa četiri točka, kao i fizikalna terapija".

U Srećkovo liječenje dosad je uloženo oko 900 eura. Vanja procjenjuje da će dalji troškovi koštati otprilike isto toliko. Uprkos tome, ona ne žali zbog odluke da odustane od uspavljivanja psa.

"Crnogorski vetrinari bi ga dosad uspavali. Tri veterinara su mi to predložila. Noćima nisam mogla da spavam, razmišljajuci da li mu, ostavljajući ga u životu, nanosim bol i muke. Dok sam provodila vrijeme sa Srećkom srela sam mnogo uspješno liječenih i operisanih pasa, koji bi u Crnog Gori bili uspavani. Nije Beograd tako daleko, borite se za svog ljubimca", poručuje Vanja.

Dokoni penzioner

Srećku i Vanji pomoć i podrška stižu sa svih strana, a jedna od onih koji su odlučili da učine nešto za njih je Martina Medenica iz Srbije, koja je novac od prodaje ručno rađenog nakita namijenila za pomoć pljevaljskom psu.

Za Srećka su više puta u Beograd stizale tablete, kreme, papirne i vlažne maramice, pelene, prostirke, hrana, peškiri, posude za hranu, novac... Pomažu ljudi iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine...

Osim onih koji su pomagali, ispostavilo se da je izvjesna Žana Petrović, koja je putem Facebooka obećala kolica, u stvari 55-godišnji penzioner, koji dosadu prekraćuje na društvenoj mreži.

( Damira Kalač )