I dalje fale ulični grafiti: Kreacije koje zidu udahnu život
Crtač grafita Dimitrije Zekić, kaže za “Vijesti” kako za njega grafiti predstavljaju komunikaciju umjetnika sa okruženjem
Mišljenja o grafitima su podijeljena: jedni na njih gledaju kao na umjetnost, drugi, ipak, u svemu tome svojevrsni vid vandalizma. Šta zapravo oni predstavljaju za one koji ih stvaraju?
Crtač grafita Dimitrije Zekić, kaže za “Vijesti” kako za njega grafiti predstavljaju komunikaciju umjetnika sa okruženjem, iznošenje njegovih stavova, ideja.
Navodi da su grafiti prisutni svuda u Crnoj Gori.
“Baš svuda, sad u kolikoj mjeri i na kom nivou, sve zavisi od sredine. Najbolje radove sam vidio u Herceg Novom, Baru, Podgorici”, navodi on.
Dimitrije je svoje radove najčešće radio u grupi, kako kaže, što zbog druženja, a i zbog umanjivanja pojedinačnih troškova za crtanje.
Ističe da puko ispisivanje imena i najobičnija šaranja posmatra kao vandalizam i lošu "preporuku" za ljude koji crtaju sa mnogo više volje i želje da naprave neko djelo.
“U pravim crtežima, porukama, tekstovima vidim umjetnost, u šaranju poput “Marko”, “Janko”, “Mira+Miloš” ne vidim ništa. Vidim zid koji vapi za nekom ljepšom kreacijom”, navodi Dimitrije.
Kada je u pitanju obuka za crtanje grafita kaže da su obuka vježba i volja.
Navodi da neko može da objasni kako se koristi koja kapica za sprej, ali, kako kaže, sve se svodi na sopstveno iskustvo i vježbu.
Grafiti se sve više vezuju za navijačke grupe. Navijač “Budućnosti”, koji je želio da ostane anoniman, do sada je uradio 40 do 50 grafita. Smatra da su grafiti umjetnost.
“Grafiti počinju da budu interesantni našem narodu, ako se uporede sa nekim prethodnim periodom”, navodi on.
Napominje da će, ipak, morati još dosta vremena da prođe da većina ljudi shvati da je to jedna vrsta umjetnosti.
“Postoje ljudi koji misle da grafiti uništavaju grad, ali to nije tako. Kad kažem ovo, mislim na grafite koje radim zajedno sa drugovima. Treba razgraničiti takve grafite sa natpisima, koji zaista uništavaju našu Podgoricu: politički grafiti, imena i sl..”, kaže dugogodišnji navijač Budućnosti.
Smatra da je grafit nešto što svaki veći grad mora da ima.
“Kroz grafite se mnogo toga može vidjeti. Konkretno, mi sa našim grafitima, mislim na grafite Varvara, "obilježavamo" teritoriju. Volio bih da ih ima više u našem gradu”, kaže on.
Da li i u kojoj mjeri grafite možemo tretirati kao umjetnost?
“I pored toga što je argumentacija onih koji se protive posmatranju grafita kao umjetnosti, zasnovana na nestandardnoj prezentaciji grafita, van prostora rezervisanih za umjetnost, najčeće ilegalnom crtanju na uličnim fasadama, što se ponekad približava vandalizmu, nekonvencionalnosti u izrazu, grafiti se više od 30 godina tretiraju kao umjetnost”, kaže za “Vijesti” istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić.
U Crnoj Gori, navodi, grafita koji se mogu tretirati kao ulični art nema mnogo i skromnijih su umjetničkih dometa od grafita u Ljubljani ili Beogradu.
“
U Crnoj Gori, navodi, grafita koji se mogu tretirati kao ulični art nema mnogo i skromnijih su umjetničkih dometa od grafita u Ljubljani ili Beogradu.Da ne pominjem zemlje Zapadne Evrope ili Ameriku. Mislim da su razlozi zbog kojih je to tako nedostatak velikih urbanih sredina za koje se art grafiti najčešće vezuju, nedovoljno zaživjeli različiti vidovi subkulturnog djelovanja i slabo razvijena andergraund scena”, smatra Karadžić.
Navodi da art grafiti za nju predstavljaju izraz slobode, zadovoljstva i uzbuđenja, iznošenja svog stava i kreacije na neočekivanim mjestima, izvan bezbjednog institucionalnog okruženja i sistema.
“Dijeljenje individualnih i kolektivnih ideja, najčešće anonimnih, grafit umjetnika sa neselektovanom publikom kroz direktnu komunikaciju može biti mnogo djelotvornije i podsticajnije, od npr. dejstva i efekta nekog klasičnog umjetničkog djela u galerijskom prostoru”, smatra Karadžić.
Policija reagovala
O tome da li je nekada imao neprilika zbog crtanja grafita, Dimitrije kaže da je jednom prilikom dok je u grupi crtao grafit na zgradi jedan stanar pozvao policiju misleći da su lopovi. “Kako nijesmo imali kud da pobjegnemo, policija koja je stigla sa više vozila nas je brzo uhvatila, bila su tu pitanja "Šta radite to? ", "Ko ste vi?", "Kolko vas je? ", "Jeste li ovdje došli da kradete?", sjeća se Dimitrije.
Kaže da im je policija objasnila kako ih je neko pozvao, rekavši da su tu neki lopovi i da su reagovali.
“Na naše da smo samo crtali grafite, prvo nijesu povjerovali, dok im nismo pokazali boje. Sjećam se da je jedan od policajaca rekao "Crtate je li? Da se kladimo da bih ja bolje." Sve se na kraju završilo kako treba, a nekih drugih neprijatnosti nije bilo”, priča Dimitrije.
Galerija
( Nađa Milović )