Lukšić: Nadam se da kraj karijere Bojane Popović ne znači i odlazak iz rukometa

Premijer Crne Gore Igor Lukšić u izjavi za sajt Evropske rukometne federacije kazao je da „povlačenje Bojane Popović, legende svjetskog i crnogorskog rukometa, izaziva osjećanje zahvalnosti i divljenja za njenu igru i sportske rezultate kojim je promovisala Crnu Goru diljem svijeta“.

Nakon finala Lige šampiona, 13. maja, i trijumfa nad Đerom, Bojana Popović, po mnogima najbolja svjetska rukometašica u posljednjoj deceniji potvrdila je odluku koju je saopštila prije dvije godine da će na kraju ove sezone završiti karijeru.

Klupsku karijeru je zvanično okončala 21. maja, kada je bila u sastavu (nije ulazila u igru), na finalu Kupa Crne Gore protiv Bisera.

“Svojim prepoznatljivim stilom igre promijenila je dotadašnje poimanje ženske rukometne igre, a liderstvom i ponašanjem na terenu i izvan njega još jednom je potvrdila da je za velike sportske uspjehe, pored fizičkih predizpozicija, potrebno biti i veliki čovjek“, rekao je Lukšić za sajt Evropske rukometne federacije.

“Ogromno znanje i iskustvo, koje je godinama sticala u najjačim klubovima Evrope u posljednoj sezoni je poklonila klubu za koji su je vezivale najljepše uspomene i krunisala ga titulom koju je rukometna Crna Gora čekala više od 20 godina“, dodao je Lukšić.

Kako je i najavila, ove godine će okončati i reprezentativnu karijeru. „Crvene“ trenutno u Lionu biju bitku za Olimpijske igre u Londonu, koje bi, ako se naša reprezentacija plasira, bile pravi završetak karijere Bojane Popović.

„Nadam se da prestanak aktivnog igranja neće značiti i njen odlazak iz svijeta rukometa. Do tada pred njom i našom reprezentacijom je još jedna epizoda koja će se, nadamo se, završiti na najvećoj smotri sportista, gdje će Bojana nositi našu zastavu“, zaključio je Lukšić.

Predsjednik Budućnosti Predrag Bošković je za sajt EHF-a kazao da je osvajanje Lige šampiona na kraju karijere nešto što “svaki igrač sanja”.

“Šteta je što tako velika igračica završava karijeru, pošto je pokazala da je još uvijek najbolja na svijetu”, kazao je Bošković.

Bošković, koji je prije dvije sezone uspio da vrati Bojanu Popović u Budućnost, dodao je da “moramo da poštujemo njenu odluku i da joj poželimo sve najbolje u životu”.

“Bojana će uvijek biti dio Budućnosti i nadam se da će imati vremena da svoje znanje prenese na mlađe generacije”, zaključio je Bošković u izjavi za sajt Evropske rukometne federacije.

Karijera za ponos

Rođena u Nišu 20. novembra 1979. godine, Bojana Popović je sa 11 godina počela da se bavi rukometom. U prvoj ligi je debitovala u dresu niškog DIN-a, a 1998. godine je tadašnji predsjednik Budućnosti Rade Đurđić doveo u Podgoricu.

U Budućnosti je tada provela četiri godine, osvojila četiri titule i tri nacionalna Kupa Jugoslavije, i igrala četiri uzastopna polufinala Lige šampiona.

Tada je uapala za oko mnogim najjačim evropskim klubovima, a najbržio je bio danski Slagelse, koji je sa klupe vodila legendarna Anja Andersen.

Bojana je u Slagelseu doživjela najbrojnije klupske uspjehe, jer je tri puta osvajala Ligu šampiona (2004, 2005, 2007), jednom Kup (2003), tri titule prvaka Danske (2003, 2005, 2007) i jedan Kup Danske (2003).

U dresu Slagelsea, Popoviće je tri puta birana za najbolju igračicu Danske (2004, 2005, 2007), a bila je najbolji strijelac Lige šampiona 2004. (98 golova), 2005 (85) i 2007. (96), kao i dva puta najbolji strijelac šampionata Danske 2004. (219) i 2005. (222).

Nakon pet godina u Slagelseu, Bojana se 2007. godine preselila u Viborg, i nastavila sa uspjesima i u ovom danskom klubu.

"Moram da kažem da je Viborg napravio odličan posao dovodeći Bojanu. Ona je jedna od mojih najomiljenijih igračica svih vremena. Uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu”, kazala je u to vrijeme Anja Andersen.

Bojana je sa Viborgom tri puta bila šampion Danske (2008, 2009, 2010), dva puta osvajač Kupa Danske (2007, 2008) i još dva puta je osvojila Ligu šampiona (2009, 2010). Bila je 2008. godine najbolja igračica Danske.

Težak trenutak u karijeri dogodio joj se 20. februara 2008. godine, kada je u Beču, na meču Lige šampiona protiv Hipa, doživjela tešku povredu koljena. Prvi pregledi su pokazali da se radi o pokidanim preknjim ukršenim ligamentima, što je uz ostale povrede u koljenu značilo da će Bojana dugo odsustvovati sa terena.

Nakon operacije i uspješne rehabilitacije, Bojana se tačno 232 dana od povrede vratila na teren, i to 10. oktobra 2009. godine, na startu prvenstva Danske.

“Tokom perioda rehabilitacije trudila sam se da što bolje iskoristim to vrijeme - da fizički ojačam i da radim na sebi psihički, da iz te povrede izađem još jača nego što sam bila. Mislim da sam u tome uspjela”, rekla je Bojana u oktobru 2009. godine za “Inflajt Magazin” Montenegroerlajnza.

Tako je i bilo. U sezoni povratka na parket, bila je treći strijelac LŠ sa 84 gola. A na kraju te sezone uslijedila je odluka o povratku u Budućnost, iako je imala važeći ugovor sa Viborgom. Želja da osvoji titulu LŠ u Podgorici bila je jača, i već tada je najavila kraj za 2012. godinu.

Prošle sezone je Larvik u polufinalu bio nepremostiva prepreka (ponovo je bila treći strijelac LŠ sa 85 golova), a osim duple krune u Crnoj Gori osvojila je i Regionalnu ligu.

Ove godine, osim tri pomenuta trofeja, Bojana i Budućnost su konačno stigli do krova Evrope, i tako dosanjali san svih generacija podgoričkg kluba. Sezonu je završila kao drugi strijelac LŠ sa 106 golova…

Tokom igračke karijere, Bojana Popović je osvojila i bronzu za SR Jugoslaviju na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2001. godine.

Prije olimpijskog kvalifikacionog turnira turnira u Lionu, u dresu Crne Gore je zabilježila 46 nastupa i 256 golova, sve sa brojem 17 na dresu, koji je nosila tokom čitave uspješne karijere…

( Saša Jončić )