Slovenačka ekipa i par savršenih poteza

U govoru koji je održao 18. maja na Cetinju povodom otvaranja "Crnogorske galerije umjetnosti Dado Đurić", naš mladi premijer Igor Lukšić nije zaboravio da uz sve ostalo što je rekao doda i da je "siguran da će u inovativnom arhitektonskom rješenju Galerije izložena umjetnička djela zavrijediti pažnju i predstaviti modernu crnogorsku umjetnost u punom svjetlu" (citiranoj rečenici je neophodna korektura, svakako: "inovativno rješenje" je apstraktna kategorija - u "rješenju" je nemoguće bilo što izložiti) - ali imena arhitekata, autora projekta sveobuhvatne obnove, rekonstrukcije i revitalizacije zgrade bivšeg Trgoprometa, odnosno Narodne banke na Balšića pazaru - naš vrli premijer nije pomenuo - a trebalo je da pomene ta imena, bio je dužan da ih pomene.

Trebalo je da prvo pozdravi te časne i dobre ljude i da im čestita na profesionalno obavljenom poslu.

Dakle, iza projekta nove cetinjske galerije stoji slovenačka ekipa.

Ako ni zbog čega drugoga, premijer je trebalo da pomene imena autora iz razloga što bi meni uštedio silan novac i silno vrijeme - presuo sam barem 10 eura na račun jednog od mobilnih operatera i 12 puta sam se oznojio prije nego što sam, konačno, uspio da iskopam imena časnih autora: Uroš Razpet, Gašper Medvešek i Petar Vidanoski - Plan B (planb.si), Maribor/ Ljubljana.

Na stranu to što je ustaljena praksa u državama koje se trenutno nalaze na višem civilizacijskom stupnju od onog na kojem se nalazi naša država - da se par dana prije svečanog otvaranja objekata od velikog javnog značaja - a nova cetinjska galerija nesumnjivo jeste objekat od velikog javnog značaja - organizuje tzv. vođenje kroz objekat, kako bi u prvom redu novinari - pogotovo oni kojima je pisanje o arhitekturi specijalnost, pitam se koliko je takvih novinara trenutno aktivno u CG - bili u prilici da autoru projekta, tj. arhitekti, vodiču - ili autorima projekta, tj. arhitektima u ovom slučaju - do mile volje postavljaju svakakva pitanja.

Kada bi takva praksa zaživjela na ovim prostorima onda bi pisanje o arhitekturi bilo dječija igra, ovako - crnogorska sedma sila je mahom osuđena na pretabavanje govora, izjava, citata iz kataloga itd.

Dakle, iza projekta nove cetinjske galerije stoji slovenačka ekipa - koju su čitaoci Orisa, hrvatskog časopisa za arhitekturu i kulturu - koliko je trenutno pretplaćenih na Oris u CG, baš me zanima - imali prilike da upoznaju u 59. broju, u kojem je objavljen tekst "ZATO Kazalište" Anje Koršić - tekst koji se tiče realizovanog projekta obnove i rekonstrukcije Gradskog pozorišta u Ptuju (Mestno gledališče Ptuj) - projekta iza kojega stoji upravo Plan B, doduše u nešto izmijenjenom sastavu: Gašper Medvešek, Uroš Razpet, Đorđe Bjelobrk, Zala Petrovič Mager i Petra Hudobivnik.

Da su Slovenci kojim slučajem omanuli na Balšića pazaru, obasuli bismo ih drvljem i kamenjem sa svih strana.

Toplo bih vam preporučio da pogledate taj tekst i pripadajuće fotografije - pogotovo iz razloga što je 18. maja na Cetinju održana i sjednica Koordinacionog tima za sprovođenje Programa "Cetinje grad kulture 2010-2013", na kojoj je, između ostaloga, najavljen i završetak projekta "rekonstrukcije i sanacije enterijera Zetskog doma" - što ne mora ništa da znači, naravno, kad bi naši visoki zvaničnici držali svoja obećanja ptice bi nam drugačije pojale - ali ako ta najava ipak nešto znači, onda navijam da upravo ova slovenačka ekipa dobije posao izrade tog projekta - direktno - jer ova ekipa zna što radi.

Da su Slovenci kojim slučajem omanuli na Balšića pazaru, obasuli bismo ih drvljem i kamenjem sa svih strana - a ja bih dodatno zalelekao nad kukavnom crnogorskom arhitekturom ugašenom i mladim crnogorskim arhitektima što ostadoše bez posla - a postavio bih i pitanje zašto nije organizovan međunarodni, javni, otvoreni konkurs, u cilju iznalaženja optimalnog rješenja (nešto se baš ne sjećam da je bio raspisan javni konkurs, kad smo već kod toga).

Ovako, način na koji su Slovenci dobili posao me apsolutno ne zanima. Taj neko što je odlučio da se posao dodijeli njima je odlično odlučio - jer sumnjam da je ovoj zahtjevnoj cetinjskoj temi bilo moguće pristupiti na efikasniji i elegantniji način. Najviše me fascinira, da budem iskren, što je povučeno tek par poteza - i svi su savršeni - ali idemo redom. Krenućemo poizdalje... vratićemo se u daleku prošlost...

Davne 1980. godine, objavljena je na prijestonom Cetinju knjiga naslovljena "Cetinje/ spomenici arhitekture". Autori knjige su braća Martinovići - Dušan i Uroš. U toj knjizi, na strani 110, autori pišu:

"Jedva sedam godina nakon izgradnje znamenite kuće Ogista Perea u Ulici Franklin u Parizu (riječ je zapravo o apartmanskoj višespratnici - op.a.), kojom istoričari označavaju trenutak epohalnog rađanja armiranog betona (teško da je Pere 1904. godine "porodio" armirani beton - pomenuta zgrada će ostati upamćena po "eksplicitnoj i briljantnoj upotrebi armirano-betonskog rama" - sistema Henebik (Hennebique), koji je patentiran 1892. godine - "ali i po načinu na koji je unutrašnja organizacija anticipirala kasniji Le Korbizijeov razvoj slobodnog/otvorenog plana" - Kenet Frempton & Jukio Futagava - op.a.), na Cetinju je podignuta godine 1910. prva kuća u armiranom betonu - sa svim bitnim odlikama i karakteristikama ranog i autentičnog kubizma, avangardnog i revolucionarnog pokreta u arhitekturi i umjetnosti XX vijeka".

Pazite sad dobro - ovo što slijedi je fascinantan primjer tipično cetinjskog rodoljubnog zanosa u funkciji veličanja arhitektonskog djela:

"'Kvadratna kuća Vukotića' u Njegoševoj ulici (broj 97), čiji je autor inž. Jovan Maguljani, predstavlja - po našem mišljenju - najdragocjeniji prilog jugoslovenske arhitektonske prakse riznici epohe moderne arhitekture. To djelo fascinantne pročišćenosti, apsolutnog i suverenog purizma bez presedana u nas, može stati uz bok najblistavijih ostvarenja koja je moderna umjetnost građenja ostavila kao dio svoga najdragocjenijeg istorijskog nasljeđa".

OK - ako uzmemo da je kubistička arhitektura u prvom redu dramatična, tj. dinamična - pa se pozovemo na stavove Pavela Janaka, glavnog teoretičara tzv. češke kubističke arhitekture, koji je 1912. rekao da je "duhovna uloga arhitekture u manifestovanju dinamične imaginativne kreativnosti", a odmah zatim i na Vlastislava Hofmana, koji negdje u to isto vrijeme proriče da će "ortogonalni sistem geometrijskog modernog stila biti zamijenjen sistemom čija će se formalna logika bazirati na dijagonalnoj i trijangularnoj kompozicionoj osnovi” - i zaključimo da su oštri uglovi, otklon od ortogonalnog rastera, te izlomljene i ispresijecane ravni i kristalne forme - ključna obilježja kubističke arhitekture, bilo da je riječ o češkoj ili francuskoj varijanti - onda kuća Vukotića teško da ima bilo kakve veze sa kubizmom - prije će biti da je to kubična kuća - i to izvanredna kubična kuća, u svakom pogledu - ali nikako ne i kubistička.

Teza koju iznose Martinovići je neodbranjiva i iz razloga što se prvi objekat izgrađen u kubističkom stilu javlja tek 1912. godine u Pragu - to je čuvena kuća Crne Madone, autora arhitekte Jozefa Gočara - a tokom čitave 1910. godine, kada je realizovana kuća Vukotića, u Pragu traje konsolidacija snaga koje se zalažu za poetsku, ekspresivnu, artističku i naravno - dramatičnu arhitekturu - kubističku arhitekturu, ukratko. Iznenadio bih se kada bi se ispostavilo da je i Jovan Maguljani, upravo te presudne 1910. godine, uzeo aktivnog učešća u pomenutim praškim zbivanjima.

Veliko je pitanje i da li kubistička arhitektura uopšte pripada korpusu tzv. avangardnih arhitektonskih pokreta - ili se pak radi o pukom dekorativizmu, tj. o "zavodljivom izletu u esteticizam i individualizam", kako je tvrdio Teo fan Dusburh - izletu koji je bio presudno utemeljen na jasnom formalnom otklonu od secesije - ali ne i na čvrstim ideološkim temeljima.

I ne bi ta priča o kubističkoj arhitekturi bila toliko bitna da za Martinovićima nije bespogovorno krenula armija sljedbenika, tj. prepisivača. Čudno je da nikome od autoriteta koji su se slijepo držali teze o kubustičkoj kući Vukotića na Cetinju - nije palo na pamet da se upusti u provjeru činjenica i bazičnu stilsku analizu.

U Nacrtu menadžment plana istorijskog jezgra Cetinja, iz 2009. godine, dato je ovakvo viđenje kuće Vukotića:

"U osnovi ona je kvadrat, u prostoru kocka, sa naglašenom osom simetrije i podjednako izražajnom soklom i atikom sa okulusima. Maksimalna pročišćenost sa jednostavnim vijencima, ostavlja utisak snage i jedinstva. Međuspratne konstrukcije kuće su izvedene od armiranog betona. Njene vrijednosti, očituju se u prvi put upotrijebljenom armiranom betonu na Balkanu, u objektu stambene namjene, arhitektonskom sklopu i likovnim elementima, determinisanim stilskim avangardnim pokretom-kubizmom".

Doprinos ovog pasusa istoriji crnogorske arhitekture je nemjerljiv - determinisano je prisustvo kubizma, "stilskog avangardnog pokreta", na ovim prostorima - ali ni riječi o stilskim odrednicama koja bi tu kuću konkretno vezale za korpus kubisitčke arhitekture.

OK - kad neće niko drugi, izgleda da ću ja morati da sprovedem (rigoroznu) stilsku analizu kuće Vukotića - i to u narednom broju.

Kakve veze ima kubizam sa novom cetinjskom galerijom - i o tome u sljedećem nastavku.

( Borislav Vukićević )