Jević i Đurić osuđeni na 35 i 30 godina za Srebrenicu
Sud smatra da su obojica svjesno pomogli članovima udruženog zločinačkog poduhvata zato što su znali da će svi izdvojeni vojno sposobni muškarci biti pogubljeni, a nisu učinili ništa kako bi spriječili razdvajanje pa ni sama pogubljenja
Jević je u vrijeme genocida u Srebrenici obavljao dužnost komandanta centra za obuku snaga specijalne policije Republike Srpske smještenog na Jahorini, a Đurić je bio jedan od nižih komandanata u toj jediniciDuško Jević, zvani Staljin, i Mendeljev Đurić, iz Bijeljine, osuđeni su danas u Sudu BiH na 35 i 30 godina zatvora zbog pomaganja u prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva s područja Srebrenice i ubistava oko 1000 muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici.
U optužnici se navodi da su optuženi periodu od 10. jula do 19.jula 1995. godine, zajedno sa drugim pripadnicima Vojske RS i MUP-a RS, postupajući u skladu sa planom i u namjeri da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda, nanošenjem teških fizičkih i duševnih povreda, prisilnim premještanjem stanovništva, odvajanjem muškaraca od njihovih porodica, zarobljavanjem i pogubljenjima muškaraca Bošnjaka, učestvovali u sistemskom udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je za cilj imao protjerivanje žena i djece i ubijanje muškaraca Bošnjaka iz zaštićene zone UN Srebrenica.
U optužnici se navodi da su pripadnici Specijalne brigade policije Centra za obuku Jahorina, učestvovali u protjerivanju i trajnom premještanju bošnjačkih žena, djece i staraca, kao i zarobljavanju, strijeljanjima i ubistvima zarobljenih bošnjaka muškaraca u manjim i većim grupama, te i u silovanju bošnjačkih žena na lokalitetu poznatom kao "Bijela kuća".
Jević je u vrijeme genocida u Srebrenici obavljao dužnost komandanta centra za obuku snaga specijalne policije Republike Srpske smještenog na Jahorini, a Đurić je bio jedan od nižih komandanata u toj jedinici.
Izrešetani zid u logoru Kravica
U julu 1995. godine, njih dvojica su nadzirali aktivnosti jedinice specijalne policije, a posebno aktivnosti ukrcaja stanovništva s područja oko Srebrenice u autobuse, razdvajanja i zarobljavanja vojno sposobnih muškaraca, te likvidacije u Kravici. Sud smatra da su obojica svjesno pomogli članovima udruženog zločinačkog poduhvata zato što su znali da će svi izdvojeni vojno sposobni muškarci biti pogubljeni, a nisu učinili ništa kako bi spriječili razdvajanje pa ni sama pogubljenja. Goran Marković i Neđo Ikonić oslobođeni su optužbi u istom predmetu jer tužilaštvo nije uspjelo da dokaže da su učestvovali u zločinima.
( Beta )