Medojević: Raspad DPS-a spriječava strah od diktatora i Roćena

Lider PZP-a Nebojša Medojević kazao je da je poslije šest godina nezavisnosti, Crna Gora na raskrsnici u oko pitanja da li će proces obnove državnosti dovršiti kroz demokratske reforme po standardima EU ili će i dalje ostati poludržava, nezavisna od Srbije, ali zavisna od mafije.

Medojević je ocijenio da nema nikakve dileme da su kreatori odluka u EU do tančina upoznati sa kriminalnom prirodom crnogorskog režima, te da se zato na sastancima sa opozicijom i predstavnicima slobodnih medija čuju teške ocjene i kritike na račun veza crnogorskog režima i kriminala.

Kuda, prema Vašem mišljenju, ide Crna Gora šest godina poslije sticanja nezavisnosti?

Crna Gora je krajem osamdesetih doživjela najgori scenario, jer je naša komunistička elita bila protiv obnavljanja nezavisnosti. Nijesu htjeli nezavisnu državu, a posebno nijesu htjeli demokratiju i reforme, već samo da ostanu na vlasti.

Nijesu htjeli nezavisnu državu, a posebno nijesu htjeli demokratiju i reforme, već samo da ostanu na vlasti.

Tako su aktuelni lideri nacije, projekat nezavisnosti samo zloupotrijebili da bi zaštitili privatne interese, vjerujući u snagu vlasti, sklonost naroda da trpi i bude poslušan u strahu od promjena.

Sve dok su reforme, koje je od Crne Gore tražila EU i NATO, bile podnošljive za režim, dok nijesu ugrožavale njihove monopole i interese, oni su se retorički deklarisali za evroatlantske integracije kao strateški cilj njihove politike. Čim su reforme i zahtjeve EU i NATO prepoznali kao opasnost, počela je da bude očigledna njihova politika foliranja i opstrukcije koje prave da izbjegnu suštinske transformacije sektora bezbjednosti i institucija koje da sprovode standarde EU.

Mislite li da uskoro može doći do prekompozicije političke scene?

Situacija naprosto proziva odgovorne i hrabre patriote koji treba da stanu na čelo oslobodilačkog i patriotskog bloka za dovršavanja istinske i stabilne nezavisnosti Crne Gore.

Prvi put u proteklih 20 godina, kod opozicije, sindikata, NVO, slobodnih medija, građana, sazrijeva svijest o dubini krize u koju nas je uvela ova neodgovorna vlast. Sazrijeva svijest da se unutrašnje podjele moraju prevazići i da se moramo svi okupiti oko politike spasavanje države iz smrtonosnog zagrljaja jedne kriminalizovane vlasti koja zemlju vodu u bankrot i pokušava da produbi podjele i izazove nove sukobe u cilju očuvanja vlasti i sopstvenih miliona stečenih korupcijom i kriminalom.

Na jednoj strani će biti demokratske, patriotske, emancipatorske snage spremne da se ujedine i bore za spas svoje države i za budućnost svoje djece, a sa druge starne kriminalna organizacija na čelu sa DPS-om koji će pokušati da gravitacijom vlasti i privilegija privuku sve male satelitske političke, tajkunske, bezbjednosne i kriminalne strukture u svoju orbitu. Ko će koju stranu odbarati, ostaje da se vidi.

Da li dozvoljavate mogućnost da zbog dalje sudbine EPCG i KAP-a dođe do raskida koalicije DPS-SDP i da li SDP dolazi u obzir kao mogući partner Vaše i ostalih opozicionih stranaka?

Imajući u vidu naglašene sistemske i strukturne rizike koji postoje u Crnoj Gori i koji su se pokazali kao štetni po interese države i građana u slučajevima privatizacije Jugopterola i Telekoma, cijenim da je svako razmišljanje o većinskoj privatizaciji EPCG, suludo, antidržavno i utemeljnje se može naći samo u privatnim interesima šačice domaćih moćnika i sa njima povezanih energetskih tajkuna izvan Crne Gore.

Ukoliko Vlada krene u donošenje odluka protiv interesa sopstvene države i građana, ostaje iskonsko pravo na bunt i proteste.

Razlozi za ovakav stav su prije svega očuvanje nacionalnih interesa i energetske sigurnosti, koji ne gube svoje značaje ni u okviru EU.

Na kraju, ukoliko Vlada krene u donošenje odluka protiv interesa sopstvene države i građana, ostaje iskonsko pravo na bunt i proteste.

Imajući u vidu dubinu i kvalitet odnosa između (Mila) Đukanovića i (Ranka) Krivokapića, teško mogu da predvidim da će se koalicija DPS-SDP raskinuti i da će SDP preći na stranu naroda i patriota.

Ipak, u politici je sve moguće. Lično sam, kao jedan od osnivača i član najužeg ruskovodstva SDP-a do 1999, tada mislio da nikada neću vidjeti takvu ljubav između Đukanovića i Krivokapića, znajući šta je o njegovoj politici mislio prvi čovjek socijaldemokrata početkom devedestih, ali prevario sam se. Tako da me Ranko može i ovaj put demantovati, ali sada u korist države.

Kako gledate na odnose u DPS-u? Da li je, prema Vašem mišljenju, moguće da dođe do sukoba u toj partiji nakon što počnu pregovori sa EU i vlast bude primorana na ozbiljniji obračun s kriminalom, što je bio slučaj u Hrvatskoj?

Nema nikakve dileme da su kreaotori odluka u EU do tančina upoznati sa kriminalnom prirodom crnogorskog režima. Oni sve znaju i već su u sastancima sa predstvanicima opozicije i slobodnih medija, iznosili tako teške ocjene i kritike na račun veza crnogorskog režima i kriminala, da to prevazilazi i neke naše najtvrđe optužbe. EU je zbog toga odlučila da se pregovori sa Crnom Gore otvore poglavljima 23 i 24 i to na način da će od Crne Gore biti tražene smjene i hapšenja vrlo konretnih ljudi iz vrha vlasti, tužilastva, polcije, ANB, pravosuđa, carine za koje imaju dovoljno dokaza da su članovi zločinačke organizacije povezane sa DPS-om.

Trenutno, raspad DPS-a sprečava samo strah od odmazde dikatora i Roćena.

Vlada Igora Lukšića biće bombardovana zahtjevima za procesuiranje slučajeva, kao i za smjene nekih članova njegovog kabineta koji su ogrezli u kriminalu. Dikator je dobro informisan o tome šta Vladu čeka od septembra i zato ovih dana inicira pregovore sa nekim centrima međunarodne politike o garancijama za njegovo povlačenje. Ti pregovori sada ne idu onako kako bi diktator želio jer je sve veći broj uticajnih međunarodnih adresa koji bi ga rado vdjeli u poziciji u kojoj je njegov prijatelje Ivo Sanader.

Ovo Vas pitam jer se pokazalo da redovno dobijate osjetljive informacije o tome šta se dešava u vlasti. Ako je to neko iz vlasti, onda to znači da DPS nije toliko kompaktan. Vaš komentar?

Tačno. Svojim angažmanom u Odboru za bezbjednost, pokazao sam da me nije strah korupiranih pripadnika ANB i policije niti njihovih nalogodavaca iz svijeta politike. Stekao sam određeno poštovanje od ljudi iz vlasti koji iz raznih razloga, postaju moji vrlo kredibilni izvori. Stanje u režimu je haotično. Ključni diktatorov šegrt, koji obavlja funkciju ministra vanjskih poslova (Milan Roćen) je u dvorskim splatkama i zavjerama uspio da potisne i porazi bivšeg šefa DB i da se namatne kao suštinski premijer. To ne podržava jedan veliki dio visokih funkcionera DPS-a, jer znaju da je Roćen, kao otvoreni zastupnik interesa jedne druge države, neprihavtljiv za EU i NATO i da ugrožava strateške progarmske ciljeve DPS-a. Trenutno, raspad DPS-a sprečava samo strah od odmazde dikatora i Roćena, koji kontrolišu i ANB i privatnu službu, tužilaštvo i pravosuđe i koji mogu preko režimskih medija da pokrenu javni linč protiv svakog funcioenra DPS-a koji im se supsotstavi. To stanje je privremeno i ne može se održati dugo.

( Tina Radulović )