Ako nije slobodna kultura se pretvara u golu propagandu
"Tu je uloga nas, kulturnih radnika ogromna i na nama je odgovornost velika da pravimo takve modele kulturne politike"
Ranko Vuković je sagovornik sa kojim je moguće (i ugodno) razgovarati o mnogim temama. Od društvene teorije do nostalgičnih prisjećanja na godine kada je Podgoricom i Crnom Gorom harao uzbudljivi virus FIAT-a.
Ipak, danas ga u najvećoj mjeri zaokuplja posao čelnog čovjeka danilovgradskog Centra za kulturu. No, čak se ni iz takve pozicije nije jednostavno izboriti za pravi odnos prema kulturi...
Na pitanje o stanju institucije kulture u Danilovgradu, sagovornik “ART Vijesti” kaže:
Zavičajni muzej nalazi se u bivšem Dvorcu kralja Nikole, prokišnjava i neobezbijeđen je
"U građevinskom smislu kulturne institucije u Danilovgradu su u poodmakloj fazi totalnog raspada i totalne neupotrebljivosti, naročito zgrada Centra za kulturu, jedna od najznačajnih zgrada u gradu koja je na samoj obali rijeke Zete.
Ova zgrada ima svoju i istorijsku i arhitektonsku vrijednost, a nalazi se u vrlo jadnom stanju. Zavičajni muzej nalazi se u bivšem Dvorcu kralja Nikole, prokišnjava i neobezbijeđen je.
Iako znam da su sada velike teškoće u finansiranju u čitavoj Crnoj Gori, pa i u Danilovgradu, mislim da lokalna uprava mora u svoje prioritete uzeti rekonstrukciju i renoviranje tih objekata.
Nama u sljedećem periodu predstoji da ispunimo zakonske zahtjeve i da osnujemo još dvije samostalne institucije jer se trenutno u sastavu Centra nalaze Muzej i Biblioteka, koje po novom zakonu moraju biti samostalne institucije ili da ih grad nema."
Smatrate li da je dobro da Muzej i Biblioteka više ne budu pod okriljem Centra za kulturu?
"Mislim da je taj zakon dobar jer ozbiljan grad mora imati svoj zavičajni muzej i svoju biblioteku. Često čujem glasove da je knjiga prevaziđena stvar, da biblioteke čak nisu potrebne. Mislim da su to dosta površna mišljenja koja ne zadiru u suštinu problema.
Ona razmišljanja na koja možda neko i ima pravo, da kulturu posmatra isključivo kao potrošnju, međutim kultura je jedan mnogo dublji proces, mnogo dublja potreba građana nego što je možda neki finansijeri gledaju kao čisto gubljenje ili bacanje novca."
Kakvi su planovi Centra za kulturu za naredni period?
"Smatram da u sljedećem periodu prvi i jedni zadatak nas svih koji se bavimo kulturom u Danilovgradu i čitave lokalne uprave jeste da sve svoje snage bacimo na renoviranje ustanova kulutre kako bi one bile u pravoj funkciji."
Što je potrebno renovirati?
"Navešću samo jedan primjer. Mi danas imamo bioskopsku salu koja je dosta neudobna i u kojoj se teško može izvesti ijedan ozbiljan pozorišni projekat. Tehnika koja služi za prikazivanje filmova stara je preko 55 godina, a znamo kakvi su savremeni zahtjevi gledališta. Mislim da tu predstoje velike rekonstrukcije kako bi se sala dovela u red za bioskopske i pozorišne predstave."
Da li se u malim mjestima, kakav je Danilovgrad lako baviti kulturom?
"U malim mjestima baviti se kulturom vrlo je komplikovano. Nalazimo se u četvorouglu, ako se nađe neka sinergija ta kulturna ponuda može da bude dosta kvalitetna i da građani budu zadovoljni, međutim ako u tom četvorouglu ima imalo problema onda najviše pate građani.
Kad kažem četvorougao mislim na institucije kulture, njihove kapacitete, kapacitete njihovih rukovodstava, finansije i odnos vlasti prema kulturnim insitucijama."
Kako taj četvorougao funkcioniše u Danilovgradu?
"Mislim da u Danilovgradu trenutno sve to ne štima kako treba. Ne želim da krivim nikoga pojedinačno, ali mislim da je Danilovgrad zreo da se sjedne, porazgovara o kulturi i donesu makar neki okviri kulturne politike grada.
U tom slučaju bi samim institucijam kulture i menadžerskom timu u tim insititucijama bilo mnogo lakše da imaju profilisan kulturni identitet grada, kulturnu politiku grada i mnogo bi se lakše bilo baviti kulturom nego kada moramo ići od slučaja do slučaja, sporadično, kada moramo improvizovati.
Sa druge strane vjerovatno se te naše želje i kulturni pogarmi ne poklapaju sa onim što bi želio neko ko finansira programe kulture, što je u vom slučaju Opština Danilovgrad."
Kakve su posljedice toga?
"Dok se ne definišu pravi ciljevi kulturne politike u Danilovgradu uvijek će biti trzavica i sporova. Naravno tu niko nije u pravu, a uvijek su na gubitku građani. Smatram da grad mora doći do optimalnih rješenja u kulturnoj politici i da prema tim optimalnim rješenjima pronalaziti i kadrovska. Meni se čini da su u ovom trenutku i kadrovska rješenja smetnja razvoju kulture u gradu."
Na koga mislite?
"Mislim na sebe, jer možda rukovodstvo Danilovgrada doživljava da ja ne mogu da ispunim njihov odnos i njihove ciljeve u kulturi koji meni nisu baš do kraja jasni. Ali ako je pojedinac smetnja najmanji je problem da taj pojedinac ode, da se dovedu ljudi koji znaju što je kultura.
Mislim da prije toga treba otvoriti debatu o kulturnim potrebama grada, kulturnom identitetu grada, duhu grada - pa da vidimo. Bila bi veća greška da se dovede gori, a boljih sigurno ima i tu ne bi bilo nikavih problema samo da se definiše politika prema kulturi i kulturnim insitucijama."
Kakva je po Vašem mišljenju crnogorska kulturna scena?
"Kako kulture nema bez različitosti to je i svaki pristup kulturnom miljeu različit, to jest, sve zavisi iz kojeg ugla i sa kojeg mjesta se taj problem posmatra. Za crnogorsku kulturnu scenu se mora konstatovati da postoji ogromna razlika između kulturne ponude u Podgorici, primorskim opštinama i onim što se događa u centralnoj Crnoj Gori i na sjeveru.
Razlika je ogromna i naravno da su PG i primorje u velikoj prednosti i po razvijenosti kulturnih institucija, po mogućnostima finansiranja, ponude, programa, zainteresovanosti publike i dr.
Državne institucije sporadično rade programe koje će pogledati i ljudi sa sjevera, ali to nije dovoljno. Mnogi se sa tim konceptom ni ne slažu, ali u svakom slučaju bolje je da se nešto desi od potpunog mrtvila."
Da li je jaz između kulturne ponude u crnogorskim regijama moguće premostiti?
"Mislim da nas u ovom smislu očekuju u budućnosti veliki problemi ako se nešto bitno ne promijeni u pristupu samom problemu. Kulturna politika u Crnoj Gori je dominantno državni koncept što nije ni za čuđenje, jer je ovdje teško napraviti tržišni koncept ili model kulturne politike zbog osiromašenog tržišta i niskih standarda.
Naravno, država sa jedne strane ima veliku ulogu da zadovolji sve crnogorske regije s jedne strane, a sa druge i da stvori takvu društvenu i kulturnu klimu koja bi podržavala društvene nezavisne alternativne inicijative."
Da li je stvorena klima za interkulturalni dijalog?
"Da te klime još nema najbolje se može konstatovati kroz postavljanje jednog pitanja, da li je trenutno u Crnoj Gori moguć dijalog između pisaca koji sebe doživljavaju kao Crnogorci i onih koji se izjašnjavaju kao Srbi. U Crnoj Gori se otprilike tačno zna na kojoj će manifestaciji nagradu dobiti ovaj ili onaj pripadnik neke nacionalne zajednice.
Pred tim ne smijemo da žmurimo jer smo svi svjesni tog stanja. U osnovi crnogorskog identiteta moguće je afirmisati one opšteprihvaćene vrijednosti i mogućnosti kao što su sloboda, demokratija, tolerancija, dijalog. U takvoj atmosferi se sva druga pitanja otvaraju, na mnogo relaksiraniji i mirniji način kao što su pitanja nacije, jezika, crkve."
Kakvo je naše kulturno nasljeđe?
"Mi kao društvo imamo izuzetno teško i nepovoljno nasljeđe kad je u pitanju kultura. Čini mi se da u mnogim glavama još nijesu prevaziđeni koncepti naslijeđeni iz nekih vremena prije Berlinskog zida. Najgore je ako su takvi koncepti prisutni i na onim mjestima gdje se odlučuje o kulturi, a toga ima.
Naravno, najteže se mijenjaju te navike. Proces dolaženja do demokratije iz autoritarizma nije lak, ne samo u sređivanju društva već je taj proces bolan u našim glavama, a često o tome odlučuju i interesi. Tu je kulturni identitet nas kao društva i nas kao pojedinaca u velikom problemu.
Da li je kultura slobodna?
"Kultura jedino može biti slobodna. Ako nije slobodna onda nije kultura, pretvara se u ideologiju ili još gore, u golu propagandu. Tu je uloga nas, kulturnih radnika ogromna i na nama je odgovornost velika da pravimo takve modele kulturne politike koji nijesu ideološki i koji kod pojedinca razvijaju one kulturne potrebe koje proizvode kritičnost, sumnju, skepsu tj. tjeraju nas da osvajamo sve veće prostore slobode.
Nedavno je profesor Filip Kovačević izvanredno pisao o onoj poznatoj markuzeovskoj trijadi demokratija - pobuna – dominacija. Kultura je jedan od bitnih elemenata da se ta trijada približi idealu dominacija – pobuna – sloboda.
Naravno, velika kriza koja traje već čitav vijek može se razriješiti i nagore, ali moramo sve uraditi i vjerovati da se društvo približava ovom trećem članu trijade – slobodi."
Dugo ste bili direktor podgoričkog Doma omladine Budo Tomović. Što ste tada uradili za crnogorsku kulturu?
"Jedan od najupečatljivijih i najljepših perioda u mojoj karijeri je mjesto direktora Doma omladine u Podgorici. Naravno, vrijeme u kojem sam radio u Podgorici bilo je dosta teško zbog mnogo faktora i finansijskih i političkih turbulencija koje su tada bile u crnogorskom društvu, kulturne klime, kulturne atmosfere itd.
Međutim sa najvećim ponosom se sjećam jednog velikog crnogorskog projekta i sa velikim žaljenjem danas konstatujem da taj projekat nije zaživio onako kako smo mi zamišljali kada smo ga pravili."
O kom projektu je riječ?
"Radi se o FIAT-u, Festivalu internacionalnog alternativnog teatra. Po meni to je bio jedan vrlo značajan projekat koji je u Crnoj Gori pokrenuo ogromnu energiju, naročito mlađih ljudi koji su imali potrebu da se izraze alternativno, da svoje ideje sprovode u dijelo, a nijesu imali pristup onim zvaničnim, etabliranim institucijama."
Ko je radio taj festival?
"Glavni nosioci tog posla bili smo Slobodan Milatović, Džoni Hodžić i ja koji sam u to vrijeme možda slučajno bio direktor ali sa velikom energijom, entuzijazmom i ljubavlju radio sam taj festival."
Da li je taj projekat bio uspješan?
"FIAT koji je pokrenut negdje polovinom 90-tih godina prošlog vijeka, naročito prva dva festivala po ocjenama mnogih imala su vrhunski kvalitet. Vrhunski stvaraoci dolazili su u Podgoricu. Sam FIAT kao festival, grad Podgorica i država Crna Gora tada su se umrežili u jednu ogromnu mrežu alternativnih teatara koji postoje u svijetu.
Rezultat toga bilo je naše gostovanje u Njujorku u poznatom teatru “La mama” kod Elen Stjuart gdje smo doživjeli dobar prijem, što je rezultiralo time da Elen, legenda svjetskog alternativnog teatra dođe u Podgoricu i otvori jedan FIAT."
Što se desilo sa FIAT-om?
"U to vrijeme FIAT se gasio zbog bombardovanja, ali smo ga održavali. U Parizu su se ljudi okupljali i govorili o našem festivalu, a jedne godine naša spona sa njima bio je princ Nikola Petrović. Kasnije je prestao da postoji, mislim da je to velika greška države Crne Gore i grada Podgorice koji je imao kapaciteta da ga održi.
Sad ima incijativa da se obnovi. Ne znam koliko je to pametno poslije ovoliko vremena, ali sigurno jedan sličan festival Podgorica zaslužuje. On bi trebalo da se radi u punom kapacitetu i u punom obimu kao što smo mi radili tih godina kada nam je vrijeme manje bilo naklonjeno nego što je današnje."
Jesu li Crnoj Gori potrebni takvi kulturni programi?
"Crnoj Gori u njenoj istoriji, ne samo kulturnoj nego i političkoj, uvijek je bilo potrebna alternativa i čini mi se da su tada etablirane kulturne institucije, etablirani kulturni programi i kulturna politika dobili pravu alternativu pokretanjem FIAT-a koji je bio nastavak festivala Jugoslovenskog alternativnog teatra.
Da li je FIAT dostigao svoj cilj?
"Neostaverni cilj je što taj festival nije zaživio jer imao je dobru podlogu i mogao je da preraste u veliku crnogorsku instituciju. Bilo je pokušaja da se on etablira, da i druge kulturne institucije učestvuju u organizaciji FIAT-a, ali mislim da je to bila greška u kojoj sam i ja učestvovao.
Nažalost, FIAT nije imao šansu ni perspektivu, a nešto slično Podgorica zaslužuje. Sam FIAT je imao elemente i subverzije i samodestrukcije, jer nije imao finansijsku autonomiju."
Političari hoće sljedbenike, a ne kritičke pojedince
"Najgora stvar je apologetika i populizam u kulturi, naročito u provinciji. Političari često nijesu imuni od takvog shvatanja kulture i ja ih pomalo razumijem. Njima su potrebne mase. Potrebni su im sljedbenici, a ne kritički pojedinci.
Da se ne postavlja dilema komunalije ili kultura već i komunalije i kultura
Od toga oni mogu imati kratkoročne koristi, ali su uvijek na dugoročnom gubitku pojedinci, građani, društvo, a na kraju krajeva i država. Zato je potreban dijalog, sinergija kako bi se oskudna sredstva za kulturu što pametnije potrošila u korist autentičnih konzumenata kulture i razvijanja kulturnih potreba kao osnovnih, kao neophodnih.
Da se ne postavlja dilema komunalije ili kultura već i komunalije i kultura. Kultura se ne smije posmatrati kao čista potrošnja već i kao osnovna, autentična, ljudska potreba. Sjetimo se da su ljudi i u najekstremnijim uslovima imali potrebu da se kulturno ostvaruju ili da imaju neodoljivu potrebu za kulturom."
Razvijati klimu za interkulturalni dijalog
"Sada su popularne rasprave o identitetskim pitanjima. Tu kultura mora da odigra ogromnu ulogu u smislu da svi segmenti crnogorskog društva budu uključeni u tu priču. Prije svega neophodno je stvoriti demokratsku i tolerantnu atmosferu kad se raspravlja o ovim pitanjima.
Nije dovoljno konstatovati da je crnogorsko društvo multikulturalno, to je fakat. Neophodno je insistirati i razvijati klimu za interkulturalni dijalog. Kulture se moraju prožimati, afirmisati, upoznavati, voditi stalnu komunikaciju kako bi Crna Gora postala primjer modela kulturne integracije, a ne, ne daj bože, kulturne ili bilo koje asimilacije.
Galerija
( Jelena Jovanović )