Karatistkinja Marina Raković: Jaka volja i jak karakter vode do cilja
Osvojila je prvu karate medalja za Crnu Goru na evropskim i svjetskim prvenstvima u seniorskoj konkurenciji od sticanja nezavisnosti
„Rad i trud su se najzad isplatili!“
Na to je prvo pomislila dvadesettrogodišnja karatistkinja Marina Raković, kada je, pobijedivši Njemicu Martu Vejs na evropskom takmičenju na Tenerifama proteklog vikenda, osvojila bronzanu medalju.
Nijesu uzalud tu Marininu medalju naši mediji nazvali „bronzanom, zlatnog sjaja“ - to je prva karate medalja za Crnu Goru na evropskim i svjetskim prvenstvima u seniorskoj konkurenciji od sticanja nezavisnosti.
„Postoji izreka da kada nešto hoćeš jako i treniraš mnogo za to ’Ne moraš da juriš za svojim snovima, snovi jure tebe’. Kada mi se ukazala prilika da se borim za 3. mjesto na Evropskom prvenstvu, pomislila sam ’Bog je dobar prema meni'. Ima toliko ljudi koji žele i koji se trude da osvoje tu medalju, a meni se ukazala ta prilika. Dokazati svoj kvalitet na tako jakom takmičenju je neopisiv osjećaj. Ovo je definitivno moj najveći uspjeh u karijeri i uvijek ću se rado sjećati tog momenta“, priča naša karatistkinja.
Osvajajući bronzu, Marina je „dokazala sebi da se, ogromnim radom i napornim treninzima, može doći do željenog cilja“.
„Samo je potrebno vjerovati u sebe i svoj rad, to se mora isplatiti“, samouvjereno govori sportistkinja.
Njen suprug Žarko Raković ujedno je i njen trener. Odgovarajaći na pitanje da li je ta činjenica otežavajuća ili pak olakšavajuća okolnost i zašto, Raković kaže kako nije u povlašćenom položaju.
„Radim kao i svi drugi u klubu, bez ikakvih olakšavajućih okolnosti. Uvijek se složimo kada je u pitanju neka greška, pa i oko toga kako i na koji način da se ispravi“, navodi Marina.
Njen najvatreniji navijač je, kaže, trogodišnja kćerka.
„Imam najljepšu kćerkicu na svijetu“, kroz osmijeh govori mlada majka.
S njom provodi sve slobodno vrijeme, uživaju u igri loptom, vožnji bicikla, ali je lagano uvodi i u prve korake karatea.
Nakon porođaja je imala 20 kilograma preko svoje takmičarske kilaže.
Skinula ih je za 3 mjeseca, ali, da bi se vratila u takmičarsku formu koja donosi rezultate, trebalo joj je, priča, godinu.
„Vježbala sam svaki dan dva puta dnevno po 2 sata, bez ijednog dana pauze“, ističe naša karatistkinja.
U tom sportu je od svoje šeste.
„Kao mala bila sam veoma borbena, tako da čim sam saznala da je otvoren neki borilački klub, odmah sam otišla da vidim kako to izgleda. I veoma mi se svidjelo, od tada nijesam više prekidala, zavoljela sam taj sport i kao što vidite, još sam u njemu“, govori Raković o svojim prvim sportskim koracima.
Govoreći o tome šta od pravila karatea primjenjuje u svakodnevnom životu, Marina naglašava kako uvijek nastoji da bude pravi sportista.
„Mi koji treniramo karate, znamo da za vježbanje nisu potrebne komplikovane sprave, ni posebni uslovi. Kroz karate sam naučila sve što je neophodno u životu da bi se ostvario svaki cilj, su jaka volja i jak karakter“, ponosno zaključuje naša sagovornica.
Sljedeći motiv: Svjetsko prvenstvo
„Moj cilj je da se sada što bolje pripremim za Svjetsko prvenstvo koje će se u novembru održati u Parizu. Daću sve od sebe da se mnogo bolje pripremim i da ispratim što više turnira da bih se psihički pripremila“, planira Raković.
Navodeći da se principa zdravog stila života pridržava svakodnevno, naglašava kako posebno mora da vodi računa o zdravoj ishrani.
„Sport je moj život, tako da mi to znači sve. Na strogoj sam dijeti 11 mjeseci u toku godine, 12. uživam“, duhovito priča Marina.
( Ljiljana Grbović )