Kako je "pao" zadarski narko klan

DEA je mjesecima snimala telefonske razgovore zadarskih trgovaca narkoticima, a zbog njih je na Karibe bila poslana i hrvatska policija

242 pregleda1 komentar(a)
Kokain, Foto: DEA
13.05.2012. 19:48h

Dilerski posao, posebno onih koji se bave nabavljanjem robe na veliko, izuzetno je stresan. To je najbolje okusio Zadranin Zlatko Ugarković Patak, koji se trenutno nalazi u ekstradicionom pritvoru u Dominikanskoj Republici, nedavno uhapšen zajedno sa svojim jatacima na egzotičnim Karibima u akciji “Jadera” jer su u Hrvatsku, a kasnije i ostale zemlje Evropske unije, planirali da prošvercuju oko 180 kg kokaina vrijednog oko osam miliona eura. Ugarković je od ovog posla trebao da zaradi oko 5 miliona eura, da ga je sreća poslužila.

Ostao je bez vrijedne robe, a kako stvari trenutno stoje, moglo bi da ostane bez kompletne imovine jer se sumnja da je stečena prljavim novcem. Ugarković se, osim što je uložio oko 630.000 eura za kupovinu droge, dobro potrudio i oko organizacije posla. Trebalo je naći vezu sa dobavljačem kokaina iz Venecuele, poslati prethodnicu na daleka ostrva da pripremi teren, trebalo je okupiti ekipu u Hrvatskoj i s njom dogovoriti sve detalje puta, otputovati na Karibe... i na kraju pasti u ruke policije baš kad je izgledalo da da će čitava akcija uspjeti.

Usijana telefonska linija

Kako je to biti uvjeren da posjeta bilo kojoj državi Kariba može da riješi životnu egzistenciju, a na kraju zbog lake i brze zarade završiti iza zatvorske brave, zna najbolje i Miroslav Aničić Mike (37), šef dilerske grupe koja je prošle godine u ovo vrijeme “pala” u akciji “Paukova mreža”, pokušavajući isto sa Kariba da u Hrvatsku privatnim avionom “uveze” 105 kilograma kokaina. Aničić je već imao iskustva s ovim poslom jer je prošle godine u februaru uspio da u Hrvatsku prošvercuje 74 kg kokaina. Tu je zapravo nastao problem. Aničić nije poštovao pravila igre koja je dogovorio s Davidom Molinom, Kolumbijcem koji mu je drogu isporučio (trenutno se nalazi u bijegu), nije na vrijeme platio oko 700.000 eura za preuzeti kokain, piše Večernji list.

Krenulo je telefoniranje pa Aničić i Molina razgovaraju 23. februara. Aničić mu se uspaničeno opravdava zašto posao nije dovršen, govori da će drugi put sve imati pod kontrolom, da mu je ulagač otkazao u zadnji tren... Aničić objašnjava da je “sve trulo” i da će im idući put osigurati i bonuse. Moli Kolumbijca da se strpe nekoliko dana.

Dan kasnije opet su na telefonskoj vezi. Šef hrvatskih dilera opravdava se Molini da su kupci zeznuli stvar i da je morao učiniti “neke lude stvari da se to obavi”. Govori Molini da objasni proizvođačima kokaina da je do problema došlo zbog “druge grupe koja nije učinila ono što je trebalo”, na što mu ovaj odgovara da mu “mali čovjek” vjeruje jer bi u protivnom on već bio mrtav.

Aničić i Kolumbijac razgovaraju i 28. februara i dogovaraju način isplate za 74 kilograma kokaina. U tim razgovorima Aničić govori da možda neće imati kompletnu sumu za isplatu, ali da će mu tokom dana ili sjutradan poslati oko 100.000 eura, a ostatak do petka.

Opet se opravdava da se stvari sporo odvijaju, a tipove s kojima radi opisuje kao jako problematične i spore zbog čega nisu sve završili. Molina ga na to sav u panici podsjeća da je to pitanje života ili smrti jer ako ne donese novac, rekli su mu, mrtav je. Aničić ga umiruje da će imati oko milion američkih dolara, ali da je problem s “pticom”, odnosno iznajmljivanjem odgovarajućeg aviona, a Molina ga ponovno panično upozorava na ozbiljnost situacije s ljudima u Južnoj Americi i govori mu da mora učiniti sve jer je ovo postalo pitanje života i smrti i da će ga ti ljudi likvidirati jer misle da ih potkradaju.

“Kakva je to prokleta šala”, pita uznemireno Molina drugi dan Aničića nakon što mu je ovaj rekao da će planirana nova pošiljka kokaina biti preskupa jer moraju ići na dva mjesta i da će njihova zarada trpjeti zbog troškova.

Raspravljaju koliko je ko novca trebalo da zaradi od predhodne prodaje 74 kg kokaina. Takođe govore o tome kako treba da nabave vlastiti avion za krijumčarenje kokaina koji bi im bio stalno na raspolaganju i razgovaraju o količini većoj od 200 kg kokaina koji bi trebalo da prošvercuju sljedeći put.

To veče se Aničiću konačno osmjehnula sreća. Molini šalje poruku: “Dobre vijesti: svi su stanovi prodati.” Ova poruka značila je da je sav kokain, 74 kg, prodat jer su “stanovi” bili zapravo šifra za drogu. Javlja mu takođe da su pronašli pilota i posadu aviona.

Šef bande nije nikoga odao

“Gospodine, mrzim ovo, ali zaglavio sam s glupim ljudima. Mislim subota. Imaćete ručak, nema problema, ali jaaaako je spooooro”, sadržaj je SMS-a koji je Aničić poslao Molini 3. marta. Ubrzo ga obavještava da je pronašao let i da dolazi, a Molina mu odgovara da dolazi “pravo u ptičje gnijezdo, u VIP prostoriju”, što se odnosi na dolazak u Santjago u Dominikanskoj Republici.

Treba napomenuti da se Molini, inače drugookrivljenom zbog šverca pomenutih 180 kg kokaina, izgubio svaki trag i da će mu se suditi u odsustvu, a nije pronađen ni po raspisanoj potjernici pa nije ni ispitan prije podizanja optužnice. Zato se nameće pitanje je li taj čovjek uopšte živ?

“Ako se ne javim, pao sam, ako me nema dugo i ne javim se, bježi kući”, glasila je poruka koju je 12. aprila, nakon povratka s Kariba, gdje su preuzeli novu pošiljku kokaina, poslao sa svoga telefona Milan Stevanović iz Požege, jedan od Aničićevih jataka, inače i petookrivljeni. Scenario je bio upravo onakav na kakav je i bio spreman – svi su pali u ruke austrijske i slovenačke policije. Prilikom prvog ispitivanja 13. aprila Aničić je tvrdio da nije znao da u automobilu vozi drogu, dok je dan kasnije svoju priču dopunio.

Opet je ponovio da nije znao za drogu jer je to, tvrdio je, trebala da bude pošiljka zlata i da je on imao samo nalog za prevoz sedam ili osam kofera iz mjesta Nasau na Bahamima do Nice, odnosno Študgarta. U mercedes je, kako je rekao, utovario pet kofera, ali nije mogao reći da li mu je pomagao neko od njegovih pratitelja. Tvrdio je da je pošiljku zlata trebalo isporuči u Ljubljanu. Ponovno je ispitan 15. aprila.

Govorio je da je od 2006. godine u Kanadi imao preduzeće i da su, dok je boravio u Evropi, on i supruga trebali da budu privedeni u Kanadi zbog kredita. Zbog toga se nije vratio u tu zemlju.

Takođe je rekao da posljednjih šest mjeseci nije imao nikakvih prihoda i da su mu pomagali roditelji, brat i prijatelj, a da je trošio vrlo malo. Aničić se trenutno nalazi iza zatvorskih rešetaka u Remetincu i čeka početak suđenja. Koliko se zna, duže se vrijeme kolebao da li da otkrije ime naručioca kokaina, ali je zaključio je da mu je glava u pitanju i da je ipak bolje da ga ne otkriva.