Trud Aleksandra Kneževića nestao za tren: Grad ubio „Trešnjegrad”

Aleksandar Knežević iz sela Dragovoljići, 12 kilometara od Nikšića, imao je jedan san – da napravi najveću plantažu trešanja na Starom kontinentu i da od toga voća stvori novi nacionalni brend. Krenuo je dobro, ali nije računao na grad.

Sada umjesto sna ima noćnu moru i ne zna kako će se iz nje probuditi.

Plantaža u Dragovoljićima

Imao je Aleksandar u Grockoj, pored Beograda, blizu 20 hiljada stabala raznog voća, najmanje trešanja. Kada je duboko zagazio u voćarstvo i vidio da najbolje prolaze oni što drže trešnje, rasprodao je sve i vratio se u Nikšić riješen da na imanju predaka stvori „Trešnjegrad“.

"Znao sam da na planini Trešnjica, koja je udaljena par kilometara od sela i gdje sam dolazio kao dijete, na 1.300 metara nadmorske visine, trešnje uspijevaju u avgustu jer je tamo ta voćka najbliža suncu. Znao sam da ću imati trešnje onda kada ih ima rijetko gdje u svijetu i saznao da je cijena trešanja u avgustu u svjetskim metropolama između 15 i 30 eura po kilogramu. Sve je to bilo dovoljno da krenem sa projektom koji će biti veoma profitabilan i za koji su tada, i iz Ministarstva poljoprivrede rekli da je jedan od najznačajnijih projekata u istoriji agrara", priča Aleksandar dok pokazuje plantažu koja je trebalo da bude ponos grada i države.

Plantaža ispred kuće Kneževića

Njegova majka je prodala porodični stan u Nikšiću, Aleksandar pozajmio nešto novca od prijatelja, od Prve banke dobio dva kredita – od 20 i 25 hiljada eura, a treći od 50 hiljada, koji je takođe dobio preko Prve banke, odborila mu Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, tako da je u plantažu, koja se većim dijelom nalazi na Trešnjici, a manjim u selo, uložio oko 350 i 400 hiljada eura.

Stabla trešnje koja je uništio grad prije dvije godine

"U prvim godinama sam imao podršku i resornog ministarstva i tadašnjeg ministra Milutina Simovića, što se tiče sadnog materijala i sistema za navodnjavanje, pa sam imao 30 odsto povraćaja novca od njih. Bio sam svjestan činjenice da prva zarada dolazi tek nakon tri godine, ali znao sam da će tada svako stablo dati između tri i četiri kilograma trešanja, što znači da je trebalo da 3.000 stabala, koliko sam posadio, da rod od deset tona. Računao sam ako svaki kilogram prodam po pet eura, ne više, to je već 50 hiljada eura, tako da se nijesam brinuo kako ću vraćati kredit kod Prve banke, čija ukupna rata je oko 2.000 eura", kaže četrdesetdvogodišnji Knežević koji u Dragovoljićima živi sa bolesnom majkom.

Aleksandar strepi da ne ostane i bez traktora

Već tada je dobio ponude od firmi sa Crnogorskog primorja, ali i iz regiona i zemalja EU. Okopavao je trešnje, kovao planove da zasadi još 25 do 30 hiljada novih stabala i strpljivo čekao 2011. godinu, jer je to bila šesta godina od kako je posadio trešnje i kada je očekivao oko stotinu tona roda što bi značilo i minimum pola miliona eura zarade.

Ali...

Opširnije u štampanom izdanju

Galerija

( Svetlana Mandić )