"Sto godina samoće", roman koji se piše jednom u 100 godina
Brković: Markes nije samo jedan od najpopularnijih pisaca našeg doba već jedan od pisaca, koji je uspio da vrati magično u literaturu
Trostruki jubilej velikog pisca, kolumbijskog nobelovca Gabrijela Garsije Markesa, obilježen je juče u okviru VII Međunarodnog podgoričkog sajma knjigaa o ovom velikom piscu su govorili Balša Brković i Gojko Čelebić.
"Tada je u Švedskom nobelovom komitetu vedrio i oblačio zanimljiv pjesnik nadrealista Artur Lundkvist, a on je imao vrstu nervoze povodom pojedinih pisaca. Ostalo je zabilježeno da je, kada je Markes dobio Nobelovu nagradu, Lundkvist bio prilično ljut i to je nazvao pučem.
Te godine, kako su hroničari kasnije zabilježili, dva pisca, dva stalna kandidata, su došla gotovo na korak do priznanja. Međutim, oba pisca bili su pod vetom svemogućeg gospodina Lundkvista.
Jedan je Borhes, drugi je Grejem Grin. I te godine pola žirija je bilo za Argentinca, a pola za Britanca. Lundkvist je stavio svoj veto na obojicu, budući da je Borhesa smatrao desničarem, a Grina previše ljevičarem tako da je diskvalifikacija bila politička.
Žiri je tu nemoguću situaciju prevazišao tako što je odlučio da nagradi trećeg pisca - Markesa, koji je zbog južnoameričkog porijekla bio prihvatljiv onima koji su glasali za Borhesa, a opet kao deklarisani ljevičar prihvatljiv onima koji su glasali za Grina.
On je svakako pisac koji je zaslužio Nobelovu nagradu, dobio bi je prije ili kasnije, samo je način na koji je dobio atraktivniji", ističe Brković naglašavajući da je Markes ne samo jedan od najpopularnijih pisaca našeg doba već jedan od pisaca, koji je uspio da vrati magično u literaturu.
Pisac i diplomata Gojko Čelebić kazao je da su početkom druge polovine prošlog vijeka i Evropa i Amerika s velikim simpatijama gledale na “dolazeći svijet”.
"Taj svijet je iskoristio svoju šansu, svirajući na drugom instrumentu savremenog svijeta - na beskrajno poslušnom španskom jeziku... Oni su igrali na istu kartu osjećajući svoju civilizacijsku šansu... Markesov roman “Sto godina samoće” piše se kao što sam naslov kaže jednom u sto godina. Podsjeća nas na našu mentalnu konstrukciju, na naše kvalitete, podsjeća nas na našu dobrotu, na prošlost, sirotinju, bogatstva, ukazuje da svi imamo šansu, sugeriše nam da je bolje živjeti u solidarnosti", kazao je Čelebić.
( Jelena Pavićević Tatar )