Nakon izlječenja, mali broj bivših narkomana uspije da se zaposli

"Kada uspijete da se otrgnete od droge i izliječite, čini se da je bilo lakše izboriti se sa samom bolešću nego sa povratkom u društvo koje vas se odreklo i ne želi da vas prihvati i pruži vam novu šansu", ispričao je svoje iskustvo za “Vijesti” 35-godišnji Podgoričanin, bivši zavisnik, jedan je od rijetkih koji je uspio da sačuva porodicu i posao, nakon izlječenja.

Zavisnici od psihoaktivnih supstanci su i dalje jedna od najdiskriminisanijih grupa u Crnoj Gori, jer se nalaze u nezavidnoj i bezizlaznoj situaciji, u periodu dok aktivno koriste droge, ali što je još gore i onda kada se uspješno izliječe.

Sagovornik “Vijesti” objasnio da je posao u jednoj od državnih institucija uspio da zadrži isključivo jer je imao rješenje o stalnom radnom odnosu, te da u bilo kojim drugim okolnostima to ne bi uspio, s obzirom na to da je tolerancija i razumijevanje njegovih kolega i nadređenih izostalo.

"Zadržan sam na poslu i zbog toga što nikada nisam imao problema sa zakonom i nisam u preduzeću pravio probleme. Ubijeđen sam da su pokušavali da pronađu način da mi daju otkaz. Kad sam riješio da se liječim, otvorio sam bolovanje, a po povratku na posao čekalo me je isto radno mjesto", ispričao je on, svjestan da mnogi nijesu imali sreću da na tom dugom i teškom putu imaju podršku najbližih članova porodice.

Diskriminacija je ogromna

Diskriminacija društva, okoline, pa i poslodavaca, prema riječima tog višegodišnjeg heroniskog zavisnika, koji je već tri godine u apstinenciji, ogromna je.

Teško je da kada odlučite sebi da pružite prliku, a osjetite da okolina ne želi da vam pruži drugu šansu, jer zavisnost ne doživljavaju kao bolest, već beznadežno stanje

"Iako sam tri godine u oporavku i dalje od dijela kolega osjećam zazor i nepovjerenje, te se trudim da mnogo ne obraćam pažnju. Teško je da kada odlučite sebi da pružite prliku, a osjetite da okolina ne želi da vam pruži drugu šansu, jer zavisnost ne doživljavaju kao bolest, već beznadežno stanje. Svakako ima i časnih izuzetaka koji pozdravljaju to što sam uspio da se spasim od droge", kazao je on.

U liječenju mu je, kako kaže, uz podršku porodice najviše pomoglo učešće u grupnim radionicama, dok nije upoznat sa državnim programima koji bi pomogli vraćanju izliječenih zavisnika u društvene tokove.

Za četiri godine zaposliti petoricu

NVO “4 Life”, koja se bavi resocijalizacijom zavisnika, za četiri godine svog postojanja uspjela je da nađe zaposlenje za svega petoricu bivših zavisnika, u NVO sektoru i privatnim firmama.

Zavisnike predrasude i žigosanje prate na svakom koraku u pokušaju da se ponovo uključe u društveni život, formiraju porodice i nađu zaposlenje

Izvršni direktor te NVO Saša Mijović ističe da zavisnike predrasude i žigosanje prate na svakom koraku u pokušaju da se ponovo uključe u društveni život, formiraju porodice i nađu zaposlenje, zbog čega je neophodno da država sistemski obezbijedi programe za njihovu reintegraciju u društvo. On tvrdi da u crnogorskom društvu nijesu dobrodošle čak ni osobe koje su se izliječile, jer ih iz neznanja prate predrasude.

"Primjer nedostatka iskrene želje samih institucija sistema da im pomognu je naša organizacija koja je dva puta, dvije godine zaredom, konkurisala sa projektom zaposlenja bivših zavisnika kod Zavoda za zapošljavanje. Konkurisali smo za program Javnih radova, koji je baš namijenjen teže zapošljivim grupama i za koji smo dobili i preporuku od direktora Instituta za javno zdravlje, dr Bobana Mugoše, ali ni to nije pomoglo. Od Zavoda ni odgovor nismo dobili", rekao je Mijović.

Zavisnicima treba dati šansu

On naglašava da zavisnicima treba dati šansu, jer veliki broj njih uspješno se izborilo sa tom bolešću, formirali porodice, nastavili normalan i zdrav život i dali doprinos društvu u mnogim oblastima. Zavisnike koji odluče da se liječe, kako dodaje, treba podržati jer su na početku puni straha da neće uspjeti da se vrate životu, nađu partnera, zdravo društvo, te zasnuju porodicu.

Država treba da sistemski obezbijedi programe za reintegraciju bivših korisnika droga, programe doedukacija, osposobljavanja za razna zanimanja kao i programe zapošljavanja, smatra Mijović

"Pojedini od naših članova uspijevali su da se zaposle, ali čim poslodavci saznaju za njihov problem, nađu način da im daju otkaz. Iako im mi preporučujemo da budu iskreni i odmah sa time upoznaju poslodavca, mnogi upravo zbog niza loših iskustava, to ne urade. Jedan je, nakon završetka programa liječenja ostao da radi u našoj organizaciji.

Nekima smo i finansijski pomagali i to najviše zahvaljujući hotelu Splendid, koji je jedna od rijetkih firmi koja pokazuje svoju društvenu odgovornost i pomaže našoj organizaciji već tri godine", kazao je Mijović.

Država treba, smatra Mijović, da sistemski obezbijedi programe za reintegraciju bivših korisnika droga, programe doedukacija, osposobljavanja za razna zanimanja kao i programe zapošljavanja.

Kaluđerović: Potreban program reintegracije

Među dugogodišnjim intravenskim zavisnicima koji su više godina na metadonskom programu podgoričkog Doma zdravlja, prema riječima psihijatra-narkologa dr Ljubinka Kaluđerovića, ima onih koji su dobili priliku da se zaposle i uspješno obavljaju svoj posao.

Najčešće se konsultuju sa nama da li da na konkursu prećute ili otkriju da su na metadonskoj terapiju iz straha da neće dobiti priliku da se zaposle, a o čemu sami moraju da odluče. Ima i onih koji rade u okviru svojih porodičnih biznisa. Svakako da postoji niz svijetlih primjera zavisnika koji su uspostavili kvalitetne apsistencije, ali i naišli na toleranciju i podršku kolega i poslodavaca", navodi dr Kaluđerović.

Zavisnici koji su na metadonskoj terapiju, prema njegovim riječima, različito su motivisani za integracije u društvo, pa time i zaposlenje.

"Pojedini se zadovoljavaju terapijom i prilično pasivno žive, neki ne uspiju da se zadrže na terapiji, jer im je metadon bio samo način da premoste period do sljedećeg korišćenja psihoaktivnih supstanci, ali brojni su primjeri onih koji su odlučni i koji pomoću višegodišnje metadonoske terapije uspješno žive, rade, vode miran porodičan život”, smatra doktor.

On ističe da bi Crnoj Gori dobrodošao kvalitetan program reintegracije, zapošljavanja ili osposobljavanja liječenih zavisnika, kakve sebi mogu da priušte bogate evropske države.

( Tanja Jovanović )