I to je zakon: Testament nije garancija za nasljedstvo

Često se dešava da roditelji ostave svu imovinu samo jednom djetetu, ili da starije gospođe potpišu ugovor o doživotnom izdržavanju sa osobom s kojom nijesu u srodstvu. Da li iz pohlepe ili zbog nedovoljno uređene oblasti nasljednog prava, sve se više porodica međusobno spori oko nasljedstva posljednjih godina.

Zamke u oblasti nasljeđivanja se najčešće javljaju prilikom davanja nasljedničke izjave, i potpisivanja ugovora o poklonu i ugovora o doživotnom izdržavanju. Advokati, kao i sudije smatraju da bi notari, koji bi uskoro trebalo da preuzmu vođenje cijelog ostavinskog postupka, mogli da smanje nejasnoće u postupku nasljeđivanja. Po Zakonu o vanparničnom postupku, predsjednik suda može donijeti odluku da povjeri ostavinske postupke notarima.

Testament i ugovor o poklonu su lako oborivi na sudu, objašnjava Radović, ukoliko njima nijesu poštovani nužni nasljednici, odnosno najbliža rodbina. Ugovor o doživotnom izdržavanju porodica preminulog može pobijati na sudu jedino ukoliko nijesu ispoštovani uslovi pod kojima je potpisan takav

"Istina je da bi u skoroj budućnosti cijeli ostavinski postupak trebalo povjeriti notarima, ali u ovom sudu za sada nije bilo takvih slučajeva“, navela je sekretarka Osnovnog suda u Podgorici Slavica Stijović.

Notar Sonja Radović navodi da se za sada kod njih može dati nasljednička izjava, potpisati testament, i ugovori o poklonu i doživotnom izdržavanju.

Testament i ugovor o poklonu su lako oborivi na sudu, objašnjava Radović, ukoliko njima nijesu poštovani nužni nasljednici, odnosno najbliža rodbina, dok ugovor o doživotnom izdržavanju porodica preminulog može pobijati na sudu jedino ukoliko nijesu ispoštovani uslovi pod kojima je potpisan takav ugovor.

"Notar je dužan da razgovara sa strankom i utvrdi pravu volju, dok sud nema tu nadležnost. Sud stupa na scenu kada se desi spor, dok u vanparničnom postupku sud obavlja samo nesporne stvari“, ističe Radović.

Kod davanja nasljedničke izjave, kako navodi Radović, najčešće je ljudima nejasno pitanje odricanja od svog dijela imovine, tako da notar treba da upozori stranku da je obavezna da naglasi da li se odriče samo u svoje ime, ili i u ime svoje djece.

Ona dodaje da se sve više ljudi obraća notarima za davanje nasljedničke izjave, jer se posao mnogo brže završava nego u sudu. Sudije parničari navode da, kada dođe do spora, on se obično odnosi na povredu nužnog dijela bližoj rodbini ili obima zaostavštine.

Radović navodi da, što se tiče ugovora o poklonu i doživotnom izdržavanju, oni se kod nje potpisuju otprilike jednom mjesečno, što nije previše često, ali da su takvi ugovori često predmet sudskog spora. Notari su prilikom potpisivanja ugovora o poklonu dužni da provjere da li je u pitanju posebna ili zajednička imovina, te da upozore da se poklonjena imovina može pobijati u sudskom postupku, jer se iz njega mogu namirivati nužni nasljednici, kao što su djeca, supružnik i roditelji, ako poklonom nijesu obuhvaćeni.

„Kod potpisivanja Ugovora o poklonu, ukoliko je u pitanju zajednička imovina, potrebna je saglasnost bračnog druga. S druge strane, ugovorom o doživotnom izdržavanju u potpunosti isključuješ nužne nasljednike, jer ukoliko je predmet takvog ugovora cijela imovina, nju dobija onaj s kim je potpisan, bez obzira da li su rod ili ne“, navodi Radović.

Nakon smrti primalaca izdržavanja, njegovi zakonski nasljednici bi mogli pobijati ovaj ugovor zbog eventualnog neispunjenja.

“Recimo, imala sam slučaj gdje je takav ugovor jedna gospođa potpisala sa starijim djetetom, ali je on otišao u drugu zemlju da živi, a o njoj se do kraja života brinulo njeno mlađe dijete. U tom slučaju je lako dokazati da odredbe takvog ugovora nijesu poštovane, te bi mlađe dijete moglo poništiti takav ugovor”, kaže Radović.

Sinu sve, kćerki ništa

Nekada je i zakonom bilo propisano da ženska djeca ne nasljeđuju imovinu svojih roditelja. Tako je Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore s početka prošlog vijeka propisivao da žene mogu samo da žive na porodičnom imanju, ali ne i da ga nasljeđuju, a imale su pravo na miraz prilikom udaje.

Iako danas Zakon o nasljeđivanju ne poznaje podjele na mušku i žensku djecu, kod nas je i dalje veoma prisutan običaj „sinu sve, kćerki ništa

Ako brak ne bi uspio, žene su mogle da koriste plac na imovini svojih roditelja, ali nikako u centralnom dijelu imanja. Iako danas Zakon o nasljeđivanju ne poznaje podjele na mušku i žensku djecu, kod nas je i dalje veoma prisutan običaj „sinu sve, kćerki ništa“.

Od žene se i danas očekuje da se odrekne svog dijela nasljedstva u korist muških srodnika, najprije braće, kao i da roditelji ostavljaju imovinu muškim potomcima, iako se, s druge strane, izgubio običaj da žena prilikom udaje od svoje porodice dobija miraz.

Vanbračna zajednica isto što i bračna

Posljednjim Zakonom o nasljeđivanju iz 2008. godine u postupku nasljeđivanja izjednačena je vanbračna zajednica s bračnom, kao i srodnici iz potpunog usvojenja sa srodnicima po krvi, s tim da kod potpunog usvojenja prestaju međusobna nasljedna prava usvojenika s njegovim srodnicima po krvi.

"Usvojenik i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca ako je usvojilac podnio zahtjev za prestanak usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan“, piše u Zakonu.

( Maja Ivanović )