Đavolje zapovijesti

“Svako mora ponijeti svoj krst i svako mora odgovarati za ono što je radio”, Milo Đukanović

1. Ja sam šef tvoj više od dvije decenije; nemoj imati drugih gospodara osim mene.

Budite lojalni i bićete bezbjedni. Ja i moja familija smo vas stvorili. Iz crnog praha podigli, iz mračnog pijeska ništavila izgradili vaša bogatstva. Ja i moji smo vama i vašima omogućili školovanje djece u inostranstvu, skladištenje ogromnog, kriminalom zarađenog, novca na računima širom svijeta, sklapanje sumnjivih poslova sa sumnjivim tipovima na sumnjivim biznis destinacijama. Mi smo svjetlo u koje morate da gledate ukoliko želite da i dalje uživate u privilegijama i povlasticama, ugledu i moći, nekažnjivosti i beskrupuloznosti.

2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika, sem šefa i Partije; samo se njima klanjaj, služi im i glasaj ih.

Nikada ne zaboravite, naročito ne sada kada je sve teže opstajati u kolu zla koje smo stvorili, ne zaboravite da se poklonite meni i Partiji koji smo vas proveli kroz kapije bogaćenja: ratišta i nacionalizme devedesetih, šverc cigareta, oružja i droge, privatizacije i korupcije dvijehiljaditih. Služite meni i mojima, kao što ste i do sada činili, kao što to čine moji vjerni pastiri - Miško Vuković, Duško Marković, Milan Roćen, Miomir Mugoša, Filip Vujanović… Glasajte, prikupljajte glasove i živih i mrtvih, braćo moja po kriminalu, i dobićete ključeve od vrata zemaljskih, od vrata zlatnih i debelih, od vrata iza kojih se krije tajna koju sam ja osjetio – tajna milijardi.

3. Ne uzimaj uzalud ime šefa svojega, u suprotnom - bićeš kažnjen.

Ne činite ovakav grijeh, poslanici riječi moje: ministri, direktori, “intelektualci - novinari” šukovići, đuranovići, kusovci, vešovići… Ne rabite moje i ime Partije moje osim veličajući svog gospodara koji vraća dugove vaše, dugove supruga vašin, najbližih vašim… Pomenete li šefa svoga, ne daj Bože, po zlu, biće to kraj vaših karijera, udobnih života i privilegija. Pomenete li ikada, onako kako ja ne bih volio da čujem, braću, Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Stanka Subotića Caneta, Darka Šarića, Safeta Kalića i ostalu bratiju moju, ne pomaljajte mi se na oči. Samo bježite.

4. Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi za mene, a sedmi dan odmaraj u nekom od svojih brojnih stanova i vila.

Pođite slobodno u svoje domove na primorju i u brdima mojeg Montenegra, relaksirajte se za naredne podvige meni u čast, moji vuksanovići, brajovići, lukšići, lazovići, krivokapići, pejanović-đurišići, čarapići, medenice… Budete li dobri i poslušni, kao što ste bili do sada, dobićete još nagrada ovozemaljskih, još moći i naklonosti moje. Ne zaboravite riječi ove, sluge moje!

5. Poštuj svog šefa i Partiju , da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.

Zar nije prosto - samo me poštujte i biće vam dobro u državi mojoj, čiju nezavisnost donesoh na rukama svojim, čistim i bijelim. Ipak, znajte, nekoga od vas moraću žrtvovati briselskom oltaru, prinijeti najmanje lojalne i najviše grešne iz redova vaših. Svako svoj krst mora ponijeti na leđima svojim, svako svoju krv prosuti za nedjela svoja. Moj krst je čist, braćo, očistile su ga institucije moje u posljednje dvije decenije, moja duša je čista oprale su je mediji moji, moja prošlost je prazna ploča, zato ću u vašim redovima tražiti grešne. Budite spremni, na otpadništvo ne pomišljajte. Skupo će vas koštati.

6. Ne ubij i ne prebij naočigled javnosti, čini to u dosluhu sa institucijama.

Moramo kažnjavati grešne, neposlušne i previše govorljive: medije, novinare, inspektore i tajkune, moramo se boriti protiv onih koji žele da sruše carstvo naše, moramo čuvati blaga naša, koja su teška kao gore naše crnogorske, moramo se na život i smrt oduprijeti neostvarenim i zavidnim miševima koji žele da nas strpaju u zatvore. Ili mi, ili oni. Nema nam druge, braćo. Stoga zastrašite, prebijte ili, ako baš morate - ... ali se prije toga konsultujte sa korifejima sudstva i tužilaštva, koji u rukama drže ključeve pravde moje.

7. Ne čini preljube naočigled svih, radi to u tajnosti domova svojih.

Ugledajte se na šefa svog, koji se, da bi očuvao svetu tajnu zapovijesti ove, sa braćom svojom skrivao po vilama širom zemlje moje pijući rujno vino sa prelijepim i bujnim “uvezenim“ strankinjama. Budite pažljivi i diskretni, neka vam žene vaše ne doznaju za igre muškosti vaše. Budite obazrivi pred svijetom. Čuvajte ime moje od praznih riječi neprijatelja naših.

8. Kradi, ali ne dovodi u vezu sa šefom koji ti je to omogućio.

Riječ moju imate, u njoj obećanje nekažnjivosti – kradite, bogatite se, ali samo do granica bogatstva brata moga, sestre moje, porodice moje, kumova mojih. Spavaćete mirno, vi i vaši, sve dok o ovom obećanju budete ćutali. Ako, pak, progovorite i nekada, negdje, pomenete ime moje i imena mojih, čeka vas gospodareva kazna. Ono što je zadesilo Marovića i njegove, tek je igrarija, zagrijavanje pred buru kaja čeka sve nas, braćo moja po zlu.

9. Svjedoči lažno u korist bližnjega svojega - šefa ili drugog člana Partije.

Sjetite se vjernog pastira, Mugoše. Tako treba da činite – ako napadate u ime moje, kao on novinare, nikada ne govorite ono što bi meni moglo štetiti. Istina je samo ona gospodareva, ona koja odgovara gospodaru, ona od koje gospodar mirno spava. Lažite kao pastir Barović, koji nedavno reče da nije prijetio novinaru, kao brojni “NN” pastiri koji uvijek negiraju bilo kakve veze sa mnom. Lažite za mene i tako ćete dotaći nebesa moje istine.

10. Uzmi tuđe, to ti je nagrada za vjernost.

Uzimajte dok vam nudim, dok smo tu gdje jesmo, uzimajte od naroda ovog dok se vreće vaše ne prepune. Uzimajte, to je nagrada za vjernost vašu, dvodecenijsku, za ćutanje vaše o zlu mojem, za mirenje sa nepočinstvima svakojakim, za previđanje krvavog novca i prljave moći, kilograma uvezenog bijelog praha i oružja. Uzimajte, to je nagrada za zatvorene oči vaše, za zapečaćene duše vaše, za skrštene ruke vaše.

( Marko Milačić )