Prvomajske čestitke

Zalaganje za poštovanje temeljne vrijednosti modernih društava – prava na dostojanstven rad, mora biti osnov svake odgovorne državne politike. Prvi maj, Međunarodni dan rada je podśetnik i opomena društvu da su rad i dostojanstven život od vlastitog rada osnov stabilnosti i temeljna vrijednost čovječanstva”... poručuje predsjednik parlamenta, gospodin Ranko Krivokapić u telegramu – čestitki, koju je povodom 1. maja uputio “poštovanim crnogorskim građanima/radnicama i radnicima”.

Poruka bi bila sasvim na mjestu da je uputio neko od visokih zvaničnika Socijalističke internacionale ili Međunarodne organizacije rada. No, ako se zna da je gospodin Krivokapić na čelu zakonodavne vlasti i, tokom posljednjih petnaest godina dio vladajuće koalicije, i ako znamo koliko je dostojanstven položaj crnogorskih radnika, njegova poruka zvuči licemjerno i cinično. I uvredljivo.

Jer, koga to predsjednik parlamenta podsjeća i opominje „da su rad i dostojanstven život od vlastitog rada osnov stabilnosti i temeljna vrijednost čovječanstva“. Pa on je jedan od onih koji opredjeljuju i kreiraju ambijent za „dostojanstven život od vlastitog rada“.

Šta, zapravo, znači 1. maj i koja je njegova simbolika? Mlađi čitaoci prvomajske praznike prepoznaju samo kao, najmanje, dva neradna dana kada se ne ide u školu ili na posao.

Stariji ih se sjećaju po izletima u prirodu - prvomajskim urancima, kulturno-umjetničkom programu uz roštilj i pečenu jagnjetinu. Ali to je bilo u neka davna i srećnija vremena. U vrijeme socijalističke Jugoslavije. Bilo je to u vrijeme kada smo, zamislite, uredno primali plate, imali socijalnu i radno pravnu zaštitu... kada smo imali dostojanstvo. Kada smo imali i srednji sloj i radničku klasu.

U međuvremenu se sve promijenilo. Došla je nova vlast. Partije koje se deklarišu kao socijalističke, socijaldemokratske i partije socijalne pravde (?). Nova vlast je propisala nova pravila. I tranziciju.

Ugašene su fabrike i većina preduzeća koja su bila generator razvoja Crne Gore. Izgubili smo desetine hiljada radnih mjesta. Ostali bez srednjeg sloja i bez radničke klase. Ostali bez mnogih prava koja smo decenijama uživali. Zaboravili smo, odavno, kako je to kad svakog prvog u mjesecu primiš platu, zaboravili kako je to kada od plate možeš da izdržavaš porodicu, pođeš na odmor, školuješ djecu... zaboravili šta znači pravo na dostojanstven život.

Zaboravili smo na prvomajske uranke, a nijesmo naučili zbog čega se Prvi maj stvarno obilježava. Zato nije suvišno podsjetiti da je na Prvom kongresu Druge internacionale, daleke 1889. godine, odlučeno da se svake godine, u svim zemljama svijeta, 1. maj proslavlja kao međunarodni praznik radnika.

Prvi maj je za međunarodni praznik rada određen kao simbol međunarodne solidarnosti radničke klase u borbi protiv kapitalističke eksploatacije. Ovaj datum je odabran u znak sjećanja na borbu i žrtve radnika u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket u Čikagu, održanim 1. maja 1886.

Od tada, sindikati širom svijeta, svakog prvog maja, organizuju demonstracije na kojima, pored sjećanja na žrtve Hejmarketa, traže veće dnevnice, viši nivo socijalne zaštite, humanije uslove rada... traže pravo na dostojanstven život od vlastitog rada.

Tako je i bilo i ovog prvog maja. Širom svijeta. Ali ne i u Crnoj Gori. Neupućeni bi pomislio da kod nas teku med i Coca–cola. Zavladalo blagostanje, pa radnici nemaju razloga za demonstracije. Žive dostojanstveno i u izobilju i nema ničeg što bi poželjeli, a što bi mogao biti razlog da protestuju.

U Crnoj Gori imamo tri sindikalne centrale i tri različita pristupa obilježavanju Prvog maja. Savez samostalnih sindikata Crne Gore se oglasio proglasom u kome otkrivaju toplu vodu. Saopštavaju nam da u Crnoj Gori 170.000 građana živi ispod granice siromaštva. Da poslodavci ne poštuju Opšti kolektivni ugovor, da je ogroman broj radnika u dužničkom ropstvu...

Podsjećaju na neizvjesnost zaposlenih, nesigurnost radnih mjesta, prijetnje otkazima i smanjenjem plata... ogromno raslojavanje na bogate i siromašne... Saopštavaju nam, stotinama puta, prepričane fraze koje su i vrapci naučili napamet.

Zaboravili su samo da, i nas i sebe, podsjete da su i zaposleni u njihovim stručnim službama, više puta, štrajkovali glađu zbog neizmirenih zarada. Sve to, ipak, nije dovoljan razlog za organizovanje prvomajskih protesta. Oni se zalažu za jačanje socijalnog dijaloga sa Vladom. Ako Vlada ne ispuni njihove zahtjeve, oglasiće se novim proglasom. Važno je da ne talasaju.

Unija slobodnih sindikata će prvomajske proteste organizovati 5. maja. Pod motom VRIJEME JE planirali su protestnu šetnju Podgoricom. Organizuju je zajedno sa Studentskom unijom i MANS-om. Tražiće ostavku Vlade.

Treća sindikalna centrala se, koliko ja znam, nije ni oglasila. Izvinjavam se ako sam nešto propustio.

Poslodavci, svejedno da li je riječ o Vladi, kao najvećem poslodavcu u Crnoj Gori, lokalnim samoupravama ili preduzetnicima, zahvaljujući ambijentu koji su izgradili gospodin Krivokapić i njegovi koalicioni partneri, rade šta im je volja. Imam utisak da sprovode eksperiment koji je davno započeo legendarni Nasradin hodža. Naime, prema predanju, Nasradin hodža je eksperimentisao koliko njegov magarac može da izdrži bez hrane. I, baš kad ga je naučio da ne jede – magarac je uginuo.

Ovaj eksperimet se sada sprovodi na zaposlenima. Koliko mogu da izdrže bez plata. Pola godine, godinu, dvije... Zato me neće iznenaditi ako, uskoro, umjesto strategije suzbijanja siromaštva u Crnoj Gori, neko od ministara, poslanika ili njihovih eksperata, promoviše program ili studiju sa naslovom „Učenja i metodi Nasradin hože kao model kreiranja i vođenja socijalne politike u Crnoj Gori“.

Na to me navodi drugi dio prvomajske čestitke gospodina Krivokapića, koji istovremeno budi i asocijacije na pojedine stihove Rakićeve pjesme “Dolap”.

U nastavku čestitke gospodin Krivokapić poručuje: „Vi radnici ste stvaraoci nove vrijednosti, svojim radom gradite naš zajednički dom i uzdižete ga za dobrobit svih nas”. Rakić bi kazao: “Vranče, ti si bio pun snage i volje/I dolap si stari okretao živo/Tešila te nada da će biti bolje/Mlad i snažan, ti si slatke snove sniv'o”.

Krivokapić nastavlja: “Zato vaše požrtvovanje ima vrijednost više, posebno u vremenu dugogodišnjeg suočavanja sa krizom. Hvala vam i nek vam je srećan Prvi maj – Međunarodni dan rada”. Rakić bi na to odgovorio: “Napred, vranče, nemoj stati/Ne miriši travu, ne osećaj vir/Nagradu za trude nebo će ti dati/Mračnu, dobru raku, i večiti mir.”

Baš tako. Nagradu za trude nebo će nam dati.

( Velizar Radonjić )