Milović prestao da puca tek kad je nestalo municije

Deset žena i tri mladića stajali su pored odara, primajući saučeća za ubijenim članovima porodice Otović na Rijeci Marsenića. Njima su počast odavale hiljade ljudi iz Berana, Andrijevice i okolnih sela.

Muške glave u porodici Otović tek treba da stasaju – tri sinčića ubijenog Zorana i jedan ranjenog Željka.

Oni, kao i drugi članovi ove porodice, nosiće sjećanje na teški zločin koji se dogodio u noći 30. aprila, sa prvim mrakom, kada im je u kuće upao razulareni bivši tetak i počeo hladnokrvno da ubija jedno po jedno – djeda, babu, oca, strica...

Ram za sliku ovog monstruoznog višestrukog ubistva nije lako napraviti. Bivši policajac i bivši zet porodice Otović, Slavko Milović iz Andrijevice, vjerovatno je u svojoj glavi dugo kovao pakleni plan kako da ostvari svoje prijetnje i pobije tazbinu.

Epilog je poznat – četvoro mrtvih i jedna ranjena osoba. Slavko je ubio tasta Slobodana (66), taštu Danicu (64) i šuru Zorana. Drugog šuru Željka je ranio, ali ga nije ubio jer mu je nestalo municije. Nakon toga se pred policijskom zasjedom i sam raznio ručnom bombom.

Da je plan kovan dugo i detaljno govori činjenica da je Slavko iz svog sela Slatina kod Andrijevice, udaljnog sedam-osam kilometara, do kuća Otovića na Rijeci Marsenića, došao pješice šumskim putem, upravo u sumrak, noseći sa sobom arsenal naoružanja - dva pištolja, više ručnih bombi i nekoliko mina.

Opširnije u štampanom izdanju

Galerija

( Tufik Softić )