Mladi stvaraoci: Reditelj u Crnoj Gori kao prostitutka među amišima

Kinematografske okolnosti u Crnoj Gori, ne idu previše naruku mladim rediteljima i onima koji se za to školuju danas.

Kakvu ideju o pozivu reditelja mladi čovjek ima na početku studija, a šta je ono što ga čeka poslije, pitanje je na koje se odgovor može pretpostaviti.

Za Ivana Salatića, studenta završne godine Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, odsjek režija, dolazak na akademiju je omogućio legitimitet da se bavi filmom.

"Film je velika stvar. Kada niste na akademiji, čitav taj svijet vam djeluje dalek i nemoguć jer je to vrsta kreativnosti koja podrazumijeva veliki broj ljudi sa kojima sarađujete kreativno. Ne možete da sjedite kući i povremeno pozovete komšiju da vam glumi dok ga snimate kućnom kamerom. Morate da budete tamo gdje se dešavaju stvari, koliko god uslovi bili loši", rekao je Ivan.

Dobra priča je osnov svega

Njegov kolega Senad Šahmanović kaže da su studenti na početku studija uglavnom nesvjesni složenosti ovog poziva i procesa nastanka filma.

"Što se tiče budućnosti, nijedan fakultet ne garantuje sigurno zaposlenje po završetku škole"

"Odlika tog perioda je nevjerovatna energija, hrabrost, entuzijazam, a samim tim ulazite u projekte neopterećeno, kako školovanje napreduje tako se stiče veće iskustvo i samim tim apetiti rastu, a istovremeno odgovornost je veća.

Što se tiče budućnosti, nijedan fakultet ne garantuje sigurno zaposlenje po završetku škole, tako da je to slučaj i sa akademijom, ali postoji ta realna ambicija da svojim stručnim kvalitetom čovjek ima pravo da se nada da će se baviti poslom za koji je učio školu.

Ispiti te vrste su od velikog značaja za studenta koji tokom školovanja izgrađuje svoj stil i kroz svaki projekat se može vidjeti način razmišljanja jednog studenta, njegov senzibilitet, koje teme ga privlače, kakve filmove voli i sl. Smatram da je osnov svega dobra priča, kao prvi korak ka nečemu što se zove film", rekao je on.

Savjet: Tražite posao van struke

Ivana Ćetković je završila režiju na FDU prije par godina. Ona početak profesionalnog bavljenja režijom sumira time da budući reditelj ima više ideja nego znanja, zatim izoštrava svoju vizuelnu percepciju i gradi nove vještine kroz svoje ispitne filmove, a po završetku studija ga čeka traženje posla na trzištu rada gdje je njegov poziv praktično nepostojeći.

"Bez obzira na sve dobronamjerne “insinuacije” koje se mogu čuti, takav pojedinac - reditelj ne može biti suvišan i neupotrebljiv"

"To može saznati, ako do tada već nije shvatio, jednostavnim prijavljivanjem na biro za zapošljavanje gdje mu savjetodavac “šapne” da bi bilo bolje da traži posao van struke ako nema vezu.

Bez obzira na sve dobronamjerne “insinuacije” koje se mogu čuti, takav pojedinac - reditelj ne može biti suvišan i neupotrebljiv, prije može biti da je ovaj sistem nezreo, jednouman i ignorantski. Ali dobro, sve se može prevazići, ja i dalje vjerujem u magiju života i da su promjene njegov sastavni dio. Eto, ni ja za posljednjih 20 godina i kusur nisam ostala ista", kaže Ćetković.

Akademija na Cetinju ne pruža idealne uslove, ali ipak, studenti svakog semestra ili svake godine imaju u formi vježbe ili ispita neke radove koji govore o njihovim interesovanjima u umjetničkom smislu.

Dramatična borba za mjesto

"Uslovi na akademiji jesu loši, ali to ne znači da određeni ljudi koji tamo rade ne daju sve od sebe da ona funkcionise. Problemi sa kojima možete da se susretnete kao student se ne razlikuju puno od problema koje imaju ljudi na akademijama u regionu. Konkretno naš problem je što ne postoje katedre za kameru, montažu...

"Istina je da studenti svake godine imaju neku vrstu prezentacije svojih radova, što ne treba da bude izuzetak, već pravilo"

Odmah ste u hendikepu kada nemate direktnu saradnju sa tako bitnim sektorima. Stanje na FDU-u je samo odraz šire katastrofe u kulturi ove zemlje. Jeste dramatična, ali ljudi koji su u tome nemaju drugog izbora nego da se bore za svoje mjesto.

Istina je da studenti svake godine imaju neku vrstu prezentacije svojih radova, što ne treba da bude izuzetak, već pravilo. Na takvim projektima se može prepoznati potencijal i senzibilitet svakog studenta.

Ono što je još bitnije je da ako se prepozna potencijal, onda je obaveza ovog društva da ga njeguje jer je to budućnost i identitet tog društva", ocijenio je Salatić, koji dodaje da trenutno nema rediteljske angažmane mimo studija, i da se nada da će njegov trud, kao i trud kolega, biti nagrađen barem normalnim uslovima u kojima će se baviti svojim poslom, umjesto da im padaju na pamet ideje o povlačenju na selo i gajenju organske krtole.

Istraživanje senzibiliteta

Ivana Ćetković smatra da FDU uprkos tome što je mlada akademija sa skromnim mogućnostima, pruža studentima priliku da kroz ispitne vježbe i studentske projekte istražuju sopstveni senzibilitet, njegove granice (ako postoje), da izgrađuju i obogaćuju svoju vizuelnu kulturu i svijest.

"U skladu sa tendencijama na evropskim i drugim univerzitetima, studenti se moraju upućivati na izgrađivanje vještina"

Ona primjećuje da ne treba zaboraviti koliko se brzo stvari mijenjaju u kinematografiji, masovnim medijima i visokoj tehnologiji, te da je komunikacija ključna za stvaranje složenih audiovizuelnih projekata.

"U tom smislu, a u skladu sa tendencijama na evropskim i drugim univerzitetima, studenti se moraju upućivati na izgrađivanje vještina saradnje, komunikacije, timskog rada, s druge strane se kroz teorijske predmete moraju podsticati na istraživački duh i traženje sopstvenog stava prema problemima.

Tako se kroz stvaranje kritične mase profesionalaca može izgrađivati i scena. To je i cilj ove katedre, zar ne? U protivnom bismo mogli govoriti o hiperprodukciji kadra i još po nečemu", kazala je ona.

Nisi normalan ako ne sanjaš o svjetskim kinima

Ivan Salatić na pitanje da li mladi crnogorski reditelji imaju perspektivu van Crne Gore i da li je lično zainteresovan za takvo što, kaže kako je svima dozvoljeno da maštaju.

"Mislim da treba prvo u svom dvorištu napraviti nešto kvalitetno, pod uslovom da vas prepoznaju i pozitivno ocijene negdje drugo"

"Film je takav proizvod da prosto niste normalni ako ne razmišljate o tome da se u jednom trenutku vaša traka ili bilo koji zapis ne zavrti u svim svjetskim bioskopima. Da li ćete to postići iz Crne Gore ili iz neke druge zemlje potpuno je nebitno.

Ono što je činjenica je da su svakako najbolji uslovi i dalje u Holivudu, zatim u toj dalekoj nam Evropi. Isto tako je sigurno da vas tamo niko neće objeručke prigrliti i odmah vam dati šansu. Odlazak u inostransvo sa ambicijom da se bavite režijom je korak od najmanje deset godina, a niko vam ne garantuje uspjeh.

Stvar je odluke, upornosti, sreće. Mislim da treba prvo u svom dvorištu napraviti nešto kvalitetno, pod uslovom da vas prepoznaju i pozitivno ocijene negdje drugo", zaključio je Salatić, a o svom viđenju reditelja u Crnoj Gori danas kaže: "To vam je kao da ste prostitutka u gradu amiša - vi bi, oni ne, a još hoćete i da vam se plati za to".

Salatić je rekao da drugu profesiju ne bi mogao da izabere, te da je njegov najveći strah da bi druga vrsta profesija mogla da mu se nametne.

Opširnije u štampanom izdanju

( Dragana Tripković )