Peter Ljumaj iz Malesije u trci za člana Senata SAD
"Nisam želio da mi djeca i unuci žive u sistemu gdje Vlada kontroliše njihove živote. Zato sam odlučio da mijenjam stvari i u Americi”
Dok se američka javnost uveliko sprema za novembarske izbore na kojima će Barak Obama ukrstiti koplja sa republikanskim protivkanidatom, Peter Ljumaj drugi put sanja američki san. Nekadašnji radnik „Burger kinga“ u Njujorku pokušaće da postane prvi Albanac koji je ušao u Senat i tako ispuni očekivanja brojne albanske dijaspore.
Mjesto u Senatu Ljumaj, čiji su korijeni iz Malesije, traži kao predstavnik konzervativnih republikanaca, tzv. Pokreta čajanka, a u izbornoj trci oprobaće se sa aktuelnim senatorom iz Konektikata Džozefom Libermanom. Dok obilazi donatorske večeri i gostuje na lokalnim medijima, Ljumaj potencijalnim glasačima objašnjava da je već dokazao da je u Americi sve moguće. Zbog toga vjeruje da mjesto u Senatu nije samo san.
Počeo od roštilja i portira u hotelu
„U ovu zemlju sam došao kao politički emigrant iz Albanije, a danas već imam priliku da učestvujem u kreiranju državne politike. Nađite mi još jednu takvu zemlju u svijetu“, priča Ljumaj za „Vijesti“.
Kada je prije dvije decenije u imigracionom odjeljenju u Njujorku tražio politički azil, sve što je želio bilo je da izdržava familiju, koja je ostala u Albaniji. Dok se komunističkom režimu u Tirani bližio kraj, kao politički emigrant pobjegao je iz rodnog sela Dedaj kraj Skadra tražeći bolji život preko okeana. Prve dolare zaradio je kraj roštilja u jednom od restorana „Burger kinga“, a kada je naučio da se sporazumijeva na engleskom počeo je da radi kao portir hotela u Njujorku.
Tvrdi da je tada znao da, kao većina njegovih sunarodnika, neće cijelog života otvarati vrata hotela već da karijeru može da napravi jedino ako se školuje. Iako je u Ameriku došao sa porodicom, počeo je da štedi, upisao Ješiva univerzitet u Njujorku i nakon četiri godine diplomirao je pravo i političke nauke. U advokatskoj kancelariji prvi klijenti bili su mu zemljaci koji traže američko državljanstvo:
“Moja kancelarija uglavnom pomaže Albancima u SAD, i time mi posao omogućava da komuniciram sa zemljacima i nikad ne zaboravim odakle sam došao. Čak su i većina zaposlenih u mojoj kancelariji su Albanci. Uz mene su kolege Toni Rukaj, Esad Rizai i Maraš Mernačaj”.
“Moja kancelarija uglavnom pomaže Albancima u SAD, i time mi posao omogućava da komuniciram sa zemljacima"
Ljumaj o političkoj karijeri nije razmišljao sve dok mu prijatelj nije ponudio da volontira u izbornoj kampanji republikanskog kandidata iz Konektikata. Stvari su postale ozbiljnije kada mu je šef republikanaca Džeri Labriola ponudio da animira albansku zajednicu u toj američkoj državi. Veze koje je u tada stekao, ali i istorijsko naslijeđe porodice koja je zbog protivljenja komunistima u Albaniji godinama bila pod udarom režima, natjerali su ga da uđe dublje u političke vode.
Nijesam htio da me vlast kontroliše
"Rizikovao sam život da bih došao ovdje. Na svojim leđima osjetio sam kako totalitarni režim može biti surov. Nisam želio da mi djeca i unuci žive u sistemu gdje Vlada kontroliše njihove živote. Zato sam odlučio da mijenjam stvari i u Americi”, poručuje Ljumaj.
Iako priznaje da moderna Amerika još nije društvo totalne političke kontrole, Ljumaj kaže da su danas mnoge američke svetinje pogažene. Zvanični Vašington, smatra on, ignoriše Ustav, a konzervativni Amerikanci sve manje prepoznaju svoju domovinu.
Zbog toga se zalaže da svaki zakon ima ustavnu osnovu, da se smanje porezi i budžetska potrošnja, ali i da se imigranti koji imaju kriminalni dosije vrate u matične države:
“S obzirom na to da sam živio u komunističkom sistemu, mislim da imam šta da kažem. Komunizam ne funkcioniše i tako nešto ne želim da vidim u Americi".
I ako na novembarskim izborima ne uđe u Senat, Ljumaj očekuje da njegovim stopama krene još Albanaca koji žive u SAD. Zbog toga tvrdi da je san već ostvario pokazujući sunarodnicima da im životni ciljevi moraju biti veći od zarade.
I ako na novembarskim izborima ne uđe u Senat, Ljumaj očekuje da njegovim stopama krene još Albanaca koji žive u SAD
“Nažalost, većina naših ljudi dolazi u Ameriku da bi iskoristila njenu ekonomiju i stekla kapital. Ova zemlja nudi više od novca, jer daje građanima priliku da se pitaju i utiču na njenu politiku. Vrijeme je da Albancima otvorimo vrata Vašingtona”, ističe Ljumaj.
Albanci su konzervativni pa sam zato republikanac
Ljumaj objašnjava da je članstvo u Republikanskoj partiji za njega bilo jedino rješenje, jer su Albanci po prirodi konzervativan narod. Većina pokušava da zadrži nacionalne običaje, i nauči djecu da ne zaborave odakle su. Zbog toga Ljumaja ne čudi što je među Albancima koji žive u SAD bilo onih koji su u vojnim jedinicima učestvovali u ratu u Iraku i Afganistanu.
“Albanci su u Americi odavno i nije čudo što su mnogi dali živote za američke ideale. Za nas su važne nacija, porodica i sloboda, a to su vrijednosti koje su u Americi svetinja vijekovima. Zato nam Amerika jeste domovina”, ocjenjuje Ljumaj.
Da njegova priča ima šansu među biračima smatra mnogobrojna albanska dijaspora u SAD, koja Ljumaja pomaže novčanim donacijama, promovišući ga u zajednici. Oni u konzervativnom republikancu vide istomišljenika, ali i priliku da se njihov glas čuje u Senatu.
Smatraju da bi Ljumaj mogao promijeniti praksu da se podrška traži preko lobista, jer bi imao priliku da na probleme sunarodnika ukaže direktno u najvišem predstavničkom domu u SAD. Zbog toga je rado viđen na svim skupovima koje organizuje dijaspora, a od njega se očekuje puno u kreiranju imigracione politike.
“Nikad nijesam izgubio kontakt sa Albanijom, i tamo sam sa porodicom nekoliko puta odlazio. Moje veze su jake i među sunarodnicima koji žive u Americi. Skoro 17 godina sticao sam prijatelje u Njujorku, pri čemu sam najviše ponosan na vezu sa našim duhovnim vođama kao što su Peter Popaj, Edin Đoni, Fran Koljaj i don Nuo Đerđi. Zajedno smo ujedinili našu zajednicu”, priča Ljumaj.
Galerija
( Samir Kajošević )