Romnijeva religija glavna prepreka do mjesta predsjednika

Mnogi konzervativci su skeptični u vezi sa religijom Mita Romnija, a njihov nedostatak entuzijazma prema njegovoj kandidaturi mogao bi mu ove jeseni ugroziti šanse. Ali zašto je ovo pitanje toliko kontroverzno? I zašto on o tome ne govori?

Sal Veluto je 17 godina bio poslušni sin svojih roditelja katolika. Nije pušio i jedva da je pio. Išao je nedjeljom u crkvu i bio je član katoličke omladine. Bio je onakav tinejdžer o kakvom su mnogi roditelji u Tarantu, lučkom gradu na jugu Italije, mogli samo da sanjaju.

A onda je taj uzorni momak odjednom postao buntovnik. Ne, nije se pridružio Komunističkoj partiji ili nekoj uličnoj bandi, već se distancirao od roditelja i Katoličke crkve i, slijedeći prijatelja, prešao u mormonizam, piše njemački "Špigl".

Iako bi mogao mnogo da ispriča o mormonizmu kao religiji i načinu života, Romni je diskretan po pitanju svoje vjere

Veluto od 1984. živi u Solt Lejk Sitiju. Tu, u zapadnom dijelu Sjedinjenih Država, ova rijetka religija izgradila je svoju svjetsku prijestonicu, sopstveni Jerusalim. On sada ima 56 godina i oženjen je mormonkom. Imaju četvoro djece i žive srećno, što djelom pripisuju i svojoj vjeri.

"Vjera mi je usmjerila život ka ispravnoj perspektivi", kaže Veluto. "Kao da stojim na nekom brdu i mogu da smireno organizujem metež ispod."

Mormoni smatraju da im je Veluta poslao bog kao dokaz da se nove duše još uvijek mogu pronaći i u sekularnoj Evropi, a ne samo u Africi ili Latinskoj Americi.

Ova religija, sa 6 miliona vjernika, je već postala snaga koja se ne može ignorisati u SAD – mada tiha sila, pošto mormoni nastoje da prave što je moguće manje buke u javnosti u vezi sa svojom vjerom.

Pored istaknutih umjetnika i preduzetnika, mormonskoj vjerskoj zajednici pripada i Brent Skoukroft, savjetnik za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući za vrijeme bivšeg predsjednika Džordža Buša starijeg.

I, naravno, tu je Mit Romni, najvjerovatniji predsjednički kandidat iz redova republikanaca, koji namjerava da izbaci predsjednika Baraka Obamu iz Bijele kuće u novembru.

Porodica i vjera

Iako bi mogao mnogo da ispriča o mormonizmu kao religiji i načinu života, Romni je diskretan po pitanju svoje vjere. Kao što njegova crkva nalaže, proveo je dvije i po godine kao misionar u Bordou i Parizu, zbog čega tečno govori francuski.

Mitov pradjed živio je u Galeani, malom meksičkom gradu i imao je pet žena. U to vrijeme je poligamija bila prihvaćeni mormonski običaj. Njegov otac je rođen u Meksiku i u SAD je došao kad je imao pet godina. Neki Mitovi rođaci i sada žive u Meksiku.

Romni i njegova supruga En podigli su svojih pet sinova u skladu sa mormonskom tradicijom. Ona podrazumijeva porodične večeri uz čitanje "Knjige mormona", mormonske Biblije.

To je tipično za jednu mormonsku porodicu: mnogočlana, dobro poznaje svetu knjigu i skoncentrisana na samu sebe. Romni je takođe služio kao biskup u svojoj crkvi. Zapravo, postoje sve indicije da je njegova vjera prilično važna za njega.

Ovakvi detalji se mogu naći u biografijama kandidata. Međutim, Romni izbjegava da govori o istoriji svoje porodice i svojim poligamnim precima. Tek nakon značajnog oklijevanja otkrio je da je svojoj crkvi donirao ukupno 3,1 milion eura tokom posljednje dvije godine.

Vjerski raskol

Sal Veluto vatreno podržava Romnija. On je plodan ilustrator (novinaru "Špigla" je pokazao svoje karikature) koji radove objavljuje u knjigama i časopisima. Takođe je uključen u predizbornu kampanju Mita Romnija koga crta kao figuru koja podsjeća na Supermena sa tijelom koje odbija optužbe kao metke. Njegovi crteži se mogu naručiti putem interneta u zamjenu za doprinos kampanji.

Poput Veluta, imućni biznismeni koji finansijski podržavaju Republikansku partiju smatraju Romnija najboljim kandidatom. On ima veoma jasnu predstavu o njemu – bio je uspješan biznismen i spasio je Zimske olimpijske igre u Solt Lejk Sitiju 2002. od korumpiranih zvaničnika.

Onda je izabran za guvernera u tradicionalno liberalnoj sjevernoj državi Masačusets. On je bogat, pobožan i fleksibilan. Da li iko može dati objektivan prigovor na ovakvog kandidata.

Odgovor je: može. Među onima koji najviše prigovaraju su baptisti i evangelisti koji čine snažan kontigent u državama američkog juga, kao i članovi Pokreta čajanka, bastiona najosnovnijeg oblika konzervatizma u SAD. Oni zajedno čine većinu u Republikanskoj stranci i svi su sumnjičavi prema Romniju jer je mormon.

Kad bi Romni bio član mejnstrim protestantske crkve, ishod unutarpartijskih izbora za predsjedničkog kandidata bi do sada bio poznat. Umjesto toga, oni se i dalje razvlače iako se Rik Santorum, Romnijev najozbiljniji protivkandidat, 10. aprila povukao iz borbe za nominaciju

Tradicionalisti smatraju da mormoni poput njega nisu hrišćani jer tvrde da je bog bio ljudsko biće i da ljudska bića mogu biti bogovi. Ovo, kako kažu, dokazuje da mormoni ne mogu da pronađu vječni spas, nego su, zapravo, osuđeni na vječno prokletstvo.

Ovo pitanje, naravno, spada u domen teologije i, kao takvo, nema mnogo veze sa politikom. Štaviše, teško da su mormoni stranci u Bijeloj kući. U administraciji konzervativne ikone Ronalda Regana, mormoni su bili službenici u kabinetu, ambasadori i savjetnici. Bilo ih je svuda i nije se stekao utisak da je to nekome smetalo.

Romni je suviše oprezan da bi samouvjereno govorio o pitanju svoje vjere. Ipak, prijatelji mu govore da je jedini način da se pomiri sa religioznim krilom republikanske stranke da počne otvoreno da govori o mormonizmu, o svojoj porodičnoj istoriji u Meksiku, o nekada uobičajenoj praksi poligamije i mormonskom odnosu prema Americi.

Džon F. Kenedi je bio prvi predsjednik katolik. Barak Obama je prvi predsjednik crnac. Dakle, zašto se dešava da Romni, mormon, ima toliko poteškoća da osvoji republikansku nominaciju?

Kad bi Romni bio član mejnstrim protestantske crkve, ishod unutarpartijskih izbora za predsjedničkog kandidata bi do sada bio poznat. Umjesto toga, oni se i dalje razvlače iako se Rik Santorum, Romnijev najozbiljniji protivkandidat, 10. aprila povukao iz borbe za nominaciju.

Ostala dva Romnijeva rivala, ultrakonzervativni Njut Gingrič i Ron Pol, ostaju u trci uprkos činjenici da nemaju ni najmanju šansu da budu imenovani za kandidata. Hrišćanski konzervativci će takođe nastaviti da se do samog kraja nadaju da će Sara Pejlin, Jovanka Orleanka bijele, konzervativne Amerike, uzjahati na svog konja i pokoriti mormone.

Džon F. Kenedi je bio prvi predsjednik katolik. Barak Obama je prvi predsjednik crnac. Dakle, zašto se dešava da Romni, mormon, ima toliko poteškoća da osvoji republikansku nominaciju?

"Upoznati smo sa predsrasudama koje nas prate, ali mi ne odgovaramo na to", kaže za "Špigl" Ričard Hinkli, vitalni 70-godišnjak koji je svoju crkvenu misiju odslužio u rurskoj oblasti u Njemačkoj i tečno govori njemački.

Rođeni u nasilju

Mormonizam je mlada religija. Nema još ni 200, a kamo li 2.000 godina postojanja i njeni pripadnici su navikli da se suočavaju sa neprijateljstvom. Hinklijev pradjed se pridružio osnivaču ove religije Džozefu Smitu 1839. Prvi veliki mormonski hram i naselje osnovani su u Navuu, gradu u Ilinoisu. Ovo je takođe bila oblast u kojoj je nova religija pretrpjela najveću katastrofu, kada je mafija likvidirala njenog osnivača 1844.

Knjiga mormona je objavljena 1930. i novi kult je nevjerovatnom brzinom osvajao pristalice. To je bilo vrijeme vjerskog meteža koji je izrodio i druge nove pokrete, uključujući adventiste, Jehovine svjedoke i pentekostalce. Istoričari ovaj period nazivaju "drugim velikim buđenjem" Amerike, vjerskom revolucijom koja se dogodila 50 godina nakon političke revolucije u toj mladoj državi.

Smit je od svojih pristalica, među kojima i Hinklijevog pradjeda, tražio da izgrade novi Jerusalim u pripremi za drugi dolazak Hrista. Mormoni su bili vrijedni doseljenici. Formirali su zajednicu rada i molitve, pomagali jedni drugima i sebe smatrali odabranim.

Međutim, svojom čudnom religijom su takođe navukli gnjev i zavist pripadnika drugih vjera, kao što su metodisti, baptiosti i prezviterijanci. Oni su svoj bijes iskazivali tako što su spaljivali mormonske hramove i kuće, polivali katranom i perjem arogantne mormone, a onda ih protjerivali iz Misurija, a potom i iz Ilinoisa.

"Naši praoci nisu imali reformaciju poput reforamcije Martina Lutera, jer su smatrali da su sve crkve od uskrsnuća Hrista korumpirane. Oni su htjeli da ponovo osnuju hrišćanstvo u svom izvornom obliku. To je bila njihova obnova", kaže Hinkli.

S obzirom na to da je po drevnom jevrejskom zakonu to bilo dozvoljeno, poligamija je postala jedan od običaja nove religije. Hinklijev pradjeda je imao dvije žene, dok ih je Džozef Smit imao mnogo više – između 33 i 44. Kasnije je poligamija ukinuta i u ovoj vjeri.

Mormoni su strogo fokusirani na tradicionalni porodični život i vrijednosti, suzdržavaju se od konzumiranja alkohola, duvanskih proizvoda, narkotika, kafe, crnog i zelenog čaja, protivnici su abortusa, homoseksualizma, kocke, pornografije i ne stupaju u seksualne odnose prije braka.

Sveamerička religija

"Ja sam penzionisani mormon", šali se Vil Begli (62), istoričar koji je pisao o mormonima u svojih dvadesetak knjiga o kolonizaciji američkog zapada.

"Kada sam imao 14 godina, majka me je šakom dolara podmitila da počnem da čitam "Knjigu mormona". Bio sam slab na grčku mitologiju, ali sam imao problem sa magijom i predrasudama", priča Begli. „Onda sam pročitao opaske Marka Tvena o mormonima u kojima kaže da je Knjiga mormona "hloroform na papiru". Čak i tada sam mislio da je u pravu."

Ipak, Begli kaže da je Džozef Smit religijski genije jer je "stvorio boga za ’jenkije’", koji je vjernima omogućio da i sami postanu bogovi. "Šta bi moglo biti više američko od vjerovanja u vječni napredak?", pita se Begli.

Begli mormone vidi kao društvene utopiste i revolucionare jer Smit i njegovi sljedbenici nisu željeli samo da objasne svijet, već i da ga promijene.

Progon mormona koji se događao polovinom XIX vijeka Begli naziva "prvim američkim građanskim ratom". Međutim, primjećuje da oni nisu otišli bez borbe i da je "na obje strane bilo masakra". U stvari, kako kaže, mormoni su na neprijateljstvo počeli da gledaju kao na znak časti.

Selili su se na zapad dok nisu došli do doline okružene planinama i jednim slanim jezerom. Rijeku koja se ulivala u jezero nazvali su Jordan, a 1847. tamo su izgradili hram i skupštinsku halu. Solt Lejk Siti zbog svoje čistoće i tišine najmanje od svih velikih gradova u SAD podsjeća na američki grad.

Ova vjerska utopija se transformisala u instituciju. Međutim, čudna teologija je spriječila mormonizam da nađe sigurno mjesto unutar mejnstrim protestantizma. Čak i danas mormone gledaju sa podozrenjem, naročito hrišćani, uprkos činjenici da su oni isto toliko konzervativni i rodoljubivi koliko i evangelisti ili baptisti.

"Pitanje je: Kada će se pobožna Amerika pomiriti sa pobožnim mormonima", zaključuje Begli.

Prevela: Danka Vraneš Redžić

Galerija

( Gerhard Sperl )