Neobični Pivljanin već godinama jedini stanovnik sela Brljevo

"Kako kažu ljudi – kada je lijepo vrijeme lijepo je svuda, kada je loše onda je svuda loše, a ne ovdje gdje je velika nadmorska visina, gdje snijeg napada po dva i više metara, gdje nema ni čovjeka, ni životinje, gdje sam sam.

Ali, čovjek sam svoju sudbinu bira, pa se ne žalim“, počinje priču pedesetosmogodišnji Dragić-Zeko Ćalasan, jedini stanovnik sela Brljevo, u Pivi, stotinak kilometara od Nikšića.

Za Zeka Pivljani kažu da je pustinjak, da ga je teško nagovoriti da se obrije i nikako da se oženi, ali da je zanimljiva osoba sa kojom razgovor uvijek prija.

Ako je drug loš, bolje da si sam

Kada smo stigli u Brljevo, kiša tek što je stala. Zeka smo zatekli kako loži vatru. Hladno je, reče, pa nije red da gosti sjede u hladnoj prostoriji. Prije „čašice“ razgovora obavezna je bila čašica šljive.

"Domaća je, ja sam je pekao“, nudi Zeko i stavlja džezvu da skuva kafu.

Vole Pivljani, kada dođu sa „svih strana“, da svrate kod Zeka. Kažu da je razgovor sa njim lijek za dušu. A voli i Zeko dobro društvo.

"Sa dobrim društvom uvijek sam željan razgovora, ali ako vam je loš drug, onda je bolje da si sam. Kada mi dođu moji Pivljani koji su davno otišli odavde, izmijenjam s njima mišljenja, jedni od drugih ponešto naučimo.

Uvijek je razgovor sa pametnim čovjekom od koristi. Čak i ako tog momenta ne vidiš korist, naići će vrijeme kada će ti makar nekoliko riječi koristiti“, savjetuje nas Zeko.

Ljeti mu nikada nije dosadno. Dođu ljudi koji u selu imaju vikendice, a i on svrati do komšija u susjedno selo. Zimi je već druga priča.

„Teško je bilo zimus otići do susjednih sela. Jednom sam otišao skijama niz stranu i jedva sam se vratio a još sam odličan skijaš i koristio sam skije koje sam sam napravio i koje su baš za takav snijeg. Ne daj Bože da sam uzeo Elanove - potonji bi mi hod bio, jer one tonu u snijeg. Ove moje su duge a široke, hvataju veću površinu, pa sprečavaju da tonem“, priča Zeko i pokazuje skije iz „domaće radinosti“.

Njegoš je „zakon“

Zimi vrijeme prekraćuje čitanjem, a ima i radionicu u kojoj kuje gvožđe, djelje drvo.

Ne volim dugo da čitam jer ono malo što pročitam to i zapamtim, mogu listove slobodno izguliti iz knjige i baciti, jer sve sam zapamtio

„Volim da čitam i to malo, ali češće. Ne volim dugo da čitam jer ono malo što pročitam to i zapamtim, mogu listove slobodno izguliti iz knjige i baciti, jer sve sam zapamtio. A kada dugo čitam, sve mi se zbrka.

Smeta mi kada neko kaže za neku knjigu da je loša. Ma nema loše knjige, samo je pitanje da li nas interesuje to što je napisano“, kaže Zeko i pokazuje knjige koje voli da čita.

Uglavnom je riječ o istorijskim knjigama. Voli, kaže, knjige od Marka Miljanova, kralja Nikole, Marka Vujačića, a vladika Rade je za njega neprikosnoven. S njim se, kaže Zeko, niko ne može mjeriti.

„Vladika Rade je legenda i ne dam nikome da ga omalovažava. Svaka njegova riječ je prava filozofija. Dobro kaže Matija Bećković - sve što je napisano prije i poslije Njegoša nije pisanje“, reče Zeko kome rijetko koji Pivljanin zna pravo ime.

( Svetlana Mandić )