Skupo plaćamo rusku pamet, a našu ne koristimo

"U posljednje vrijeme više puta moglo se razumjeti iz saopštenja CEAC-a da je menadžment Kombinata aluminijuma zaslužan za prvi ostvaren profit u KAP-u početkom ove godine, poslije niza godina, i da nije bilo njih, Rusa, KAP bi već bio zatvoren.

Stiče se utisak da Rusi smatraju da sami nismo umjeli i mogli da upravljamo kvalitetno tom kompanijom i morali smo da dovedemo njih kao spasioce" ocijenio je za „Vijesti“ Goran Đukanović, analitičar tržišta aluminijuma.

On je kazao da je to što Crna Gora trpi gubitke, raste joj zaduženost, pada bruto domaći proizvod (BDP), povezano sa KAP-om.

"Nije teško zaključiti da skupo plaćamo rusku pamet, ne koristimo sopstvenu, a da nam kao posljedica svega raste dug i pada bruto proizvod. Vlada je tako primorana da se suočava sa paradoksalnom situacijom: što više plaća dugove i subvencije za KAP, to je skuplja cijena pameti i znanja menadžmenta KAP-a.

Ne bi bilo pretjerano reći da je ta cijena znanja i pameti među najskupljim u svijetu i ne samo kad su aluminijumske kompanije u pitanju. Nije samo jasno kako Rusi i dalje upravljaju KAP-om iako imaju tek 29,3 odsto vlasništva u kompaniji, ako nije upravo zbog te njihove pameti, ili nedostatka naše", pita se Đukanović.

On smatra da Monstat treba jasno da prikaže zvaničnu statistiku za KAP i pita se zašto ova institucija „u svojim izvještajima pominje izvoz obojenih metala“.

"Nema potrebe za tim, ako je jedini obojeni metal koji se proizvodi i izvozi iz Crne Gore aluminijumski T-ingot. Takođe, nema jasne predstave ni šta se uvozi za KAP: neka se jasno prikaže uvoz glinice, smole, koksa, pa i električne energije samo za potrebe KAP-a.

Dalje, treba navesti koliko Crna Gora uvozi aluminijumskih proizvoda: profila, šipki, folije, žice, itd. koji nijesu za potrebe KAP-a, a koji bi mogli da se proizvode u KAP-u, tj. Preradi, i da se u potpunosti eliminiše uvoz. Tako bi se dobila jasna predstava koliko KAP zaista doprinosi izvozom, a koliko oduzima uvozom i kolika je šteta zbog zatvorene Fabrike za preradu, Kovačnice, kao i kolika je dobit ili šteta zbog zatvorene Fabrike glinice, i to ne samo za KAP već i Rudnike boksita.

Bojim se samo kada bi se tako prikazala statistika, onda bi bila očita sva apsurdnost i besmislenost sadašnjeg finkcionisanja KAP-a. Uostalom, uvoziti struju po cijeni preko 100 eura po megavat satu tokom prošle zime, a prodavati je KAP-u po 29 eura, ponajbolje potvrđuje tu konstataciju", istakao je Đukanović.

Jedinstven slučaj

U prilog tome ide i činjenica da ni KAP ni Crna Gora „nemaju niti jednu osobu profesionalno angažovanu na analizi i procjeni rizika poslovanja KAP-a i aluminijumske industrije, što je jedinstven slučaj u svijetu za takvu kompaniju“.

"A kao posljedica svega imali smo nedavno javno iskazanu dilemu predsjednika parlamenta: da li se tu radi o velikom neznanju ili korupciji? Sa druge strane imamo banke koje se i te kako bave procjenom rizika u cilju formiranja visine kamatnih stopa i izdavanja kredita.

Sa jedne strane imamo KAP koji značajno učestvuje u ekonomiji zemlje i najveći je pojedinačni izvoznik, bez procjene rizika poslovanja, i sa druge strane banke koje u takvom ekonomskom okruženju procjenjuju rizik i naravno da on mora da je visok

I opet na sceni imamo neviđeni paradoks poznat samo u crnogorskoj ekonomiji, vjerujem nigdje više u svijetu: sa jedne strane imamo KAP koji značajno učestvuje u ekonomiji zemlje i najveći je pojedinačni izvoznik, bez procjene rizika poslovanja, i sa druge strane banke koje u takvom ekonomskom okruženju procjenjuju rizik i naravno da on mora da je visok.

Konkretno, nije bilo procjene rizika ni prilikom izdavanja garancija za kredite KAP-u ali zato ima procjene rizika od strane Dojč banke koja je dala kredit i nedavno ga naplatila.

Logičnije bi bilo da se procjenjuje i smanjuje rizik poslovanja u KAP-u, tada bi sigurno i crnogorske banke mogle da se relaksiraju i opuštenije procjenjuju sopstvene rizike u poslovanju, pa možda i rizici i kamate budu niži", zaključio je Đukanović.

Nema razloga da budemo inferiorni

"Nema razloga da se Crna Gora i njeni građani osjećaju inferiorno u bilo kom domenu. Na isti način kao što u sportu može biti superiorna na svjetskom nivou, Crna Gora ima potencijala za međunarodni uspjeh na svim nivoima društvenog i naučnog angažmana", smatra Đukanović.

Apsurdno je, kako on dalje naglašava, da država često nije u stanju da se izbori sa domaćim problemima, a kao opravdanje se najčešće uzima svjetska ekonomska kriza, nedostatak novca, nedostatak kadrova, znanja i iskustva.

U državi sa nešto preko 600 hiljada stanovnika niko ne smije da bude gladan, bio zaposlen ili ne

"Stiče se utisak da društveni sistem jednostavno ne prepoznaje sopstveni opšti interes i korist, već samo korist pojedinaca. I kad se neko pojavi ko odskače iz takvog sistema, pitaju ga što ne ide u inostranstvo, umjesto da dobije šansu ovdje.

Bojim se da je već formiran inferioran mentalitet u kome je potrebno neko nešto da nam da, pokloni, donese sa strane itd, umjesto da vjerujemo u sopstvene mogućnosti i vrijednosti. Apsurdno je imati toliko prirodno bogatstvo i takav ljudski kapital, a istovremeno biti suočen sa nemaštinom, rastom duga, padom standarda i rastućim nezadovoljstvom u društvu.

U državi sa nešto preko 600 hiljada stanovnika niko ne smije da bude gladan, bio zaposlen ili ne, a Vlada je dužna da se izbori i stvori uslove za dostojanstven život svih građana", smatra Đukanović.

Galerija

KAP FOTO: Luka Zeković

( Milorad Milošević )