Sindrom “burn out”:Posljedica stalnog stresa i nezadovoljstva

Sindrom izgaranja je pojava koja se u svijetu istražuje već dvadesetak godina. Predstavlja odgovor organizma na visoke zahtjeve posla i poslovnog okruženja, posebno na pritisak i konflikte koji potiču od direktnog kontakta sa ljudima.

Posljedica je hroničnog stresa i nezadovoljstva, a najčešće se javlja kod tzv. “pomažućih profesija”, kao što su socijalni radnici, medicinsko osoblje, policajci, kao i menadžeri.

Čine ga tri bazične dimenzije - emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i osjećaj lične neefikasnosti i neuspjeha.

Simptomi izgaranja se mogu podijeliti u tri grupe:

1. Tjelesni - hronični umor, iscrpljenost, nesanica, smanjenje imuniteta, povećana potreba za alkoholom, sedativima, pušenjem.

2. Emocionalni - depresija, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, dosada, izolacija, doživljaj bezvrijednosti, gubitak samopouzdanja.

3. Bihevioralni simptomi - gubitak koncentracije, negativan stav prema poslu, međuljudski sukobi, bezosjećajnost.

Postoje tri faze u razvoju sindroma (Everly, Dusek):

1. Početna načetost stresom koju karakterišu razdražljivost, nesanica, dekoncentracija, nezadovoljstvo poslom, povremeno povećan pritisak ili lupanje srca.

2. Reaktivna kompenzacija stresa sa očuvanjem energije u kojoj se javlja kašnjenje na posao, odlaganje posla, neprihvatanje novih radnih zadataka, stalni umor, izolacija, pojava apatije…

3. Faza istrošenosti, koja je krajnja faza i okolina već uveliko primjećuje da sa osobom nešto nije u redu; posao se doživljava kao opterećenje, depresija, javljaju se problemi sa želucem i glavobolje.

Izgaranju su podložne osobe visokih aspiracija i motivacije u organizacijskim uslovima koje sputavaju njihovu inicijativu.

Često takve osobe previše sebe ulažu u posao i pokušavaju zadovoljiti svoje planove i ciljeve i zahtjeve organizacije. Određeni načini funkcionisanja kompanija mogu njihove zaposlene učiniti podložnijim za razvoj ovog sindroma. Pretrpanost poslom, prekovremeni rad i nekorišćenje slobodnih dana, neadekvatan radni prostor, nesigurnost radnog mjesta, vode ka razvoju sindroma.

Šta možete da uradite? Pokušajte da njegujete korektne međuljudske odnose, kako bi od kolega mogli očekivati pomoć i podršku. Trudite se da se organizujete i ukoliko ste pretrpani poslom, potražite pomoć.

Ne nosite posao sa sobom kući. Koliko god da uživate i želite da napredujete u poslu, nađite vremena da se opustite.

Ukoliko kod sebe primijetite gore navedene simptome, krajnje vrijeme je da napravite pauzu i potražite pomoć.

Autorka je psiholog master

( Dragica Rajković )