Kakav Mesi, kakav Ronaldo, vrijeme je Drogbe i Robena

U finalu Lige šampiona, 19. maja u Minhenu, igraće šestoplasirani tim Premijer lige i ekipa koja u Bundes ligi kasni osam bodova za pravim šampionom, Borusijom Dortmund.

Stvari nakon šokantnih epiloga polufinala idu toliko daleko da neki smatraju da će u finalu igrati “luzeri” - engleski tim čiji su glavni fudbaleri odavno prošli najbolje fudbalske godine i ekipa čije zvijezde djeluju toliko “skladno” da drugu godinu zaredom ne mogu da budu najbolje ni u svojoj kući, u Njemačkoj.

Iako je igra fudbalera Bajerna u oba meča protiv Reala bila sve osim luzerska, baš kao i harizma fudbalera Čelzija koji su odoljeli pred udarima “svemoćne” Barselone, teško može da se pobjegne od ocjene da je Liga šampiona dobila najmanje očekivani finalni par još od senzacionalnog obračuna Porta i Monaka u Gelzenkirhenu 2004. godine.

Drogba i Roben prije Ronalda i Mesija

Ko je to mogao da očekuje - Barselona i Real Madrid bili su toliki favoriti da se sastanu u finalu da su mnogi sve mečeve nokaut faze, uključujući i dva polufinala, doživljavali rutinom, protokolom, čak i nepotrebnom gnjavažom fudbalske publike, smetnjom za sudar u prvenstvu koji je igran prošle subote. Vjerovalo se, makar ove sezone, da se fudbalska planeta okreće oko Barselone i Reala.

Ali, umjesto prvog “el klasika” u finalu Lige (Kupa) šampiona u istoriji fudbala, stiglo je četvrto finale u kojem će jedan tim biti bukvalno domaćin - minhenski Bajern. Stigla je i druga šansa za prvi trofej u Ligi šampiona ekipe koju svi otpisali još kada je u osmini finala podno Vezuva jedva izbjegla debakl od Napolija. Umjesto Mesija i Ronalda, Gvardiole i Murinja, svijetla “Alijanc arene” 19. maja obasjaće Drogbu i Robena, prvoklasne fudbalere, ali i, vjerovalo se, fudbalske gubitnike, igrače koji obično gube finala.

Fudbal je čudna, ali na neki način i pravedna igra. Ako Čelzi nije zaslužio da eliminiše Barselonu nakon 180 minuta u kojima je, malo je reći bio inferioran tim, definitivno je zaslužio da mu se vrati ono što su mu sudije i zla sreća uskraćivali minulih godina. Ekipa koja je od dolaska Romana Abramoviča uvijek bila “tu negdje” u vrhu evropskog fudbala, koja je od tada igrala čak šest polufinala Lige šampiona, zaslužila je drugu šansu da se bori za pehar, nakon nesrećnog poraza na penale u Moskvi od Mančester junajteda 2008.

A ako je Real Madrid u Primeri demontirao Barselonu na njenom stadionu i bukvalno joj oteo šampionski pehar, možda bi bilo previše da Madriđani ponize Katalonce i na drugom polju, u Ligi šampiona. Zbog toga je trijumf Bajerna nakon ispucavanja penala u Madridu stigao kao savršena pravda - ako nema Barselone, onda nema ni Reala.

Gvardioli, Mesiju i cijeloj Kataloniji neuspjeh protiv Čelzija je mnogo lakše pao nakon saznanja da su ispali Ronaldo i Murinjo. Svi oni zajedno biće 19. maja uz televizore, gledaće Čelzi i Bajern.

Čelzi nije siguran za LŠ naredne sezone

I još mnogo propratnih pojava ima neočekivano finale Lige šampiona u kojem će se sudariti drugoplasirani njemački i šestoplasirani engleski tim.

Najveća intriga odnosi se na Čelzi - ako Drogba i društvo 19. maja ne osvoje pehar, naredne sezone neće igrati Ligu šampiona! Jer, u Premijer ligi su tek šesti, borba za četvrtu poziciju polako izmiče, a plasman u Ligu Evrope siguran je samo zbog toga što je tim iz Zapadnog Londona prije dvije sedmice osigurao finale FA kupa. Ali, mnoge u Čelziju za to nije briga - ionako je ovo posljednja šansa za Terija, Drogbu, Čeha ili Lamparda (sve zajedno zovu ih “stara garda”) da podignu evropski pehar. Mada, i kada su 2008. izgubili od Mančester junajteda u finalu zbog Terijevog klizanja, vjerovalo se da im je to posljednja šansa...

Ramos na stubu srama

Promašeni penal Serhija Ramosa, koji je na kraju i presudio polufinale između Reala i Bajerna, juče je bio glavna tema društvenih mreža i portala. Lopta koja je nakon šuta Realovog štopera otišla visoko preko gola predmet je ismijavanja raznih video priloga, fotografija, pa čak i viceva. Prenosimo neke od komentara čitalaca sa portala “Vijesti”.

“Finale se igra loptom koju je šutnuo Ramos, upravo je sletjela u Minhen”. “NLO iznad Madrida”. “Kakvu loptu nađoh u dvorištu”. “Pogodio je avion iznad Madrida”. “Javljaju da je Ramosova lopta upravo sletjela”.

Najdalje su otišli neki engleski mediji, koji su pravili čak i fotomontaže čovjeka na Mjesecu, ronilaca u dubini okeana, obučenih specijalaca sa psima...

Svi su tražili Ramosovu loptu. A na sve to, defanzivac Reala odgovara: - Ponovo bih šutirao!

Murinjo tuguje i - ostaje

Žoze Murinjo je protiv Bajerna šesti put sjedio na klupi u polufinalu Lige šampiona. Izgubio je - četvrti put. Drugi put sa Realom, nakon dva ispadanja sa Čelzijem.

"To je fudbal, to je život. Željeli smo u finale i tužniji sam zbog igrača nego zbog sebe. Moramo da ostanemo jaki. Prošle godine smo osvojili Kup i ako ove godine osvojimo prvenstvo, biće to korak više na pravom putu", smatra Murinjo.

“Specijalni” je još jednom potvrdio da ostaje.

"Spreman sam da nastavim posao. Ekipa posjeduje ogroman potencijal, novajlije su se uklopile, spremni su da dodatno napreduju. Uz to, promijenio se i mentalitet tima", kazao je Murinjo i poželio Čelziju sreću u finalu.

"Za koga navijam? Naravno za Čelzi. Moji nekadašnji fudbaleri su heroji polufinala".

( Danilo Mitrović )