Sjevernokorejski duh

Dana 13. aprila u 7:39h ujutru, Sjeverna Koreja je ispalila raketu (što je nazvala lansiranjem satelita) uprkos protivljenju gotovo cijele međunarodne zajednice. Na jedan perverzan način, svijet je istjerao svoje, pošto je raketa eksplodirala samo minut pošto je lansirana, a njeni ostaci su pali u more ne izazvavši nikakvu štetu.

Tipično za Sjevernu Koreju je da se ne oglašava poslije ovakvih epizoda: „neuspjeh“ ne postoji u političkom leksikonu te zemlje, tako da se o tome ne može izvještavati ili diskutovati. Državni mediji rutinski dočekuju svaki neuspjeh izlivima patriotske muzike i bombastičnih hvalospjeva režimu.

Međutim, ovoga puta je bilo drugačije. U Sjevernoj Koreji iza kulisa postoje posljedice. U narednom periodu, najvjerovatnije ćemo čuti da se dogodila čistka onih koji su odgovorni. Zapravo, inženjerima i naučnicima koji su imali veze sa lansiranjem vjerovatno je život u opasnosti.

Štaviše, Sjeverna Koreja ovoga puta ne može da porekne neuspjeh, pošto je režim pozvao međunarodne medije da prisustvuju događaju – dozvoljavajući čak stranim novinarima da uđu u kontrolnu sobu – kako bi potvrdili da se radi o lansiranju „satelita“, a ne o testu naoružanja. „Neuspjeh“ se nije mogao sakriti, pa je brzo priznat.

Ono što je 15. aprila trebalo da bude proslava 70 godina od rođenja pokojnog lidera Kim Džong Ila i novog početka režima pod njegovim nasljednikom, najmlađim sinom, Kim Džong Unom, završilo se kao posmrtni pozdrav. Kao što je i bilo očekivano, obični građani u Pjongjangu sa izvježbanom spontanošću su kazali stranim medijima da se „iz uzastopnih neuspjeha rađa uspjeh“.

To je zastrašujući stav. Lansiranje rakete se smatra zaostavštinom Kim Džonl Ila koji je bio potpuno uvjeren da je za opstanak Sjevera potreban razvoj nuklearnog i biohemijskog naoružanja. Dakle, neuspješno lansiranje rakete vjerovatno znači da je neizbježan nastavak nuklearnih testiranja, nakon onih iz 2006. i 2009. godine.

Međutim, nakon prethodnih testova u atmosferi nisu detektovani radioaktivni izotopi kao što su kripton-85 i ksenon-135. Baš kao što je Sjeverna Koreja nazvala nedavnu raketu „satelitom“, jedna podzemna eksplozija izazvana konvencionalnim eksplozivom ne može se koristiti kao adut za cjenkanje, osim ako se ne nazove „nuklearnim testom“. Sljedeći će se vjerovatno sprovesti čim se obezbijedi 500-1000 tona dinamita.

Neuspjelo lansiranje takođe je označilo bezbjednosni fijasko za Sjever, pošto jedna južnokorejska organizacija došla u posjed njihovih finalnih naređenja. Ove instrukcije su se odnosile na porodicu Kim, nagovještavajući da „učenja treba da sprovodi Kim Kjong Hui“ (sestra kim Džong Ila), da „Kim Kjong Hui i Kim Džong Un treba da se brinu o porodici“ i da „Kim Kjong Hui treba da upravlja svim sredstvima u zemlji i van nje“.

Inostrani mediji često su se fokusirali na ulogu Kim Kjong Hui kao supruge istaknute ličnosti režima, Jang Sung Teka, međutim kao sestra Kim Džong Ila, od njegove smrti ona čvrsto kontroliše personalne promjene. Od 232 člana komiteta za sahranu Kim Džong Ila, ona je bila 14. na listi, dok je njn muž bio 19. Ona je stalno rangirana više od svog supruga kad je riječ o protokolu. Zapravo, njena je odluka bila da se Jang Sung Tek unaprijedi u generala.

Problem je u tome što je Kim Kjong Hui slabog zdravlja zbog godina i uživanja u alkoholu. Štaviše, ona je toliko kapriciozna i egocentrična da je čak i Kim Džong Il imao muke da je obuzda. S obzirom na njeno slabo zdravlje, nije jasno koliko će dugo još moći da savjetuje Kim Džong Una koji je sada okružen vojnim zvaničnicima koji imaju od 70 do 80 godina i koji su podržavali prošle generacije. Njemu je potreban savjetnik koji mu je bliži godinama, ali nema nikoga na raspolaganju.

Čini se da je sada za režim najvažnija briga oko dinastije. Sve je više spekulacija, na primjer, da li će Kim Sol Song – druga kćerka treće žene Kim Džong Ila – biti imenovana kada Kim Kjong Hui više ne bude u stanju da obavlja svoje dužnosti.

Kim Džong Il je prije smrti stalno ponavljao da treba izgraditi najmanje tri nuklearna reaktora. Takođe je upozoravao da je Kina, uprkos tome što je najbliži saveznik Sjeverne Koreje, takođe zemlja koja zaslužuje najveći oprez. Insistirao je na tome da Sjeverna Koreja ne smije dozvoliti da je Kina iskoristi.

Kada je Kim Il Sung („Vječni veliki vođa“) umro 1994, Kim Džong Il se oslanjao na učenja svoga oca kako bi učvrstio svoj autoritet. Zapravo, ne postoji način da se sazna da li su njegove ideje i politika koju je vodio tokom svoje vladavine zaista bile Kim Il Sungove. Možda Kim Džong Ilovih „Deset principa za uspostavljanje sistema jedne ideologije“ sada treba posmatrati kao zvanični dokument koji propisuje koje instrukcije kada, gdje i ko treba da slijedi. U tom slučaju, njegov nasljednik neiskusni Kim Džong Un može da kaže da je obavezan da radi kako mu je rečeno.

Sjeverna Koreja stalno prijeti međunarodnoj zajednici. Međutim, i sami Sjever je zastrašen učenjima jednog duha, koja pogodno koriste ljudi koji ostaju na vlasti u Pjongjangu. Koliko dugo će ostatak svijeta dozvoljavati da ga plaši jedan duh?

( Juriko Koike )