Ogromna publika je ono što je Brejvik želio

Dok je Anders Bering Brejvik pred norveškim sudom opisivao kako je masakrirao 77 osoba, ne pokazujući kajanje, njegovo svjedočenje je ponovo pokrenulo raspravu o tome koliki publicitet bi trebalo dati masovnim ubicama na duđenjima.

Takvi zločini se često i počine da bi se privukla pažnja i u ime političkih ili vjerskih ciljeva, a suđenja počiniocima daju počiniocima još više onoga sa čim žude: ogromnu publiku.

U najgorem slučaju, piše agencija Asošiejtid pres, postoji rizik da bi suđenje Brejviku moglo izazvati oponašanje zločina od strane ostalih koji mrze muslimane.

„Postoji efekat zaraze koji niko ne uzima u obzir,“ rekla je Brižit Nakos, profesorica Univerziteta Kolumbija, koja proučava terorizam i masovne medije.

Milošević i Gusman

Pukovnik Zbignjev Mužinski, šef poljskog Centra za borbu protiv terorizma, kazao je da bezbjednosni eksperti vjeruju da je već bilo nasilnih činova koje je inspirisao Brejvik, uključujući ubistvo dvojice afričkih imigranata u Firenci krajem prošle godine.

„Uvijek postoji opasnost da bi se neko ko nije bio izložen ekstremističkoj propagandi mogao zainteresovati za nju i preduzeti neku nezakonitu aktivnost,“ rekao je Mužinski.

AP navodi da demokratije generalno teže da osumnjičenima i za najteže zločine daju šansu da slobodno govore na sudu, iako nekada uvode ograničenja za ono što se može prezentovati široj javnosti.

Agencija navodi da je Slobodan Milošević pred Haškim tribunalom pokušao da iskoristi sud kao platformu za odbranu politike koja je dovela do ratova na Balkanu 1990-ih i da stimuliše nacionaliste u Srbiji.

Sud je nekoliko puta zatvarao proces za javnost kada bi njegova retorika postala previše zapaljiva – iako je do tada oslabio uticaj njegovih izjava na političku situaciju kod kuće.

AP takođe podsjeća da peruanski sudovi nisu dali da se čuje Abimael Gusman, osnivač zloglasne gerilske grupe Sjajni put, tokom suđenja nakon njegovog hapšenja 1992.

Njemu je uglavnom suđeno iza zatvorenih vrata a novinari su pratili proces iz kabine sa zvučnom izolacijom. Mikrofoni su bili isključeni tokom suđenja 2004, kada mu je data šansa da govori. Tada je poručio „Živjela komunistička partija Perua? Slava marksizmu-lejinizmu-maoizmu! Slava peruanskom narodu!

Fotografisanje je uglavnom dozvoljeno samo na početku ročišta, dok je tokom njegovog izlaganja ograničeno

U Brejvikom slučaju, piše AP, postoji snažan osjećaj među Norvežanima da javnost ima pravo da zna što više o masakru.

Sud je dozvolio novinarima da prenose jezive detalje iz Brejvikovog svjedočenja u proteklih nedjelju i po. Međutim, takođe nastoji da Brejviku uskrati pretjerani publicitet. Fotografisanje je uglavnom dozvoljeno samo na početku ročišta, dok je tokom njegovog izlaganja ograničeno.

Ipak, neki Evropljani kažu da je i to previše, i zgroženi su fotografijama u štampi, na kojima Brejvik prkosno pozdravlja visoko uzdignutom stisnutom pesnicom i izvještajima o užasavajućem priznanju njegovih zločina.

Javna suđenja su suština demokratije

„Suđenje bi trebalo da bude tajno ili makar iza zatvorenih vrata i sud bi trebalo samo da izda saopštenje sa presudom,“ kazala je Malgorzata Rogala, 50-godišnji prevodilac iz Poljske, gdje sudovi ponekad ograničavanju pristup medija u osjetljivim slučajevima. „To je uvreda za porodice žrtava i publicitet koji on ne zaslužuje.“

Međutim, neki pravni stručnjaci kažu da je prava otvorenost od ključnog značaja, makar da bi se spriječile teorije zavjere. A javna suđenja su suština demokratije i moraju se omogućiti u većini slučajeva, smatraju stručnjaci.

„Dimenzija ljudskih prava u ovom slučaju je da javna suđenja imaju centralnu ulogu u savjesti zajednice,“ izjavio je za AP Majk Njutn, profesor prava na Univerzitetu Vanderbilt. „Stoga bi suđenje trebalo da bude otvoreno ukoliko ne postoje dokazi da je ono što se dešava u sudnici samo nastavak njegovih djela.“

Njutn, koautor knjige „Državni neprijatelj: Suđenje i pogubljenje Sadama Huseina,“ kaže da je u procesu protiv iračkog diktatora zaista postojao dobar argument da suđenje bude zatvoreno jer je on svoje svjedočenje – koje je prenosila iračka televizija – koristio da ohrabri pobunu.

Mekvej i Menson odbili da svjedoče

Neki ekstremisti koji su počinili užasne zločine iz političkih pobuda, odbijaju šansu da govore na sudu.

AP navodi primjer Timotija Mekveja, koji je iz mržnje prema vladi SAD bombardovao federalnu zgradu u Oklahoma Sitiju 1995, ubivši 168 ljudi. Advokati odbrane su strahovali da bi u slučaju da svjedoči, Mekvej bio otvoren za previše pitanja tužilaca o njegovoj ulozi u bombaškom napadu.

Mekvej je kasnije biografu ispričao svoju stranu priče i izgledalo je da mu prija pažnja koju je dobio prije nego što je pogubljen 2001.

„Timoti Mekvej je dobio puno pisama dok je čekao pogubljenje. Neki ljudi su ga podržavali, dobijao je čak i bračne ponude,“ rekla je Nakos. „Mekvej je umro srećan. Rekao je da je postigao ono što je želio.“

Vođa kulta Čarls Menson, koji je ubjeđivao druge da ubijaju za njega, takođe je odbio da svjedoči na burnom suđenju njemu i ostalim pripadnicima „Porodice Menson“ 1970.

U neobičnom procesu, Mensonu je omogućeno da svjedoči bez prisustva porote kako bi sudija odlučio da li je prihvatljivo da porotnici čuju njegovu priču. Menson je pričao svoju životnu priču i demantovao da je ubijao ili drugima naređivao da to čine.

Međutim, kad mu je sudija odobrio da to može reći pred porotom, on je odbio.

Svjedočenje na sudu nije jedina šansa kriminalaca da dobiju pažnju.

Brejvik je svoju viziju podijelio sa svijetom u manifestu na 1.500 strana, koji je postavio na Internet prije nego što je izveo napade 22. jula.

To što je Menson bio bizarno harizmatičan i povezan sa slavnim ličnostima, za neke je bilo fascinantno, piše AP.

Na svom suđenju nikad nije svjedočio ni čuveni „Unabomber“ Ted Kačinski, čiji manifest su 1995. objavili „Njujork tajms“ i „Vašington post“.

Katarza?

Ekspert za terorizam Beatrise de Graf tvrdi da je norveški sud uspostavio pravu ravnotežu u Brejvikom slučaju.

De Graf je kazala da se suđenje Brejviku donekle može smatrati „predstavom za javnost“ imajući u vidu ogromnu pažnju koja mu je posvećena.

Proces može biti katarzičan jer daje žrtvama šansu da ispolje bol, čuju zašto je počinilac izveo to djelo i može poslužiti da edukuje društvo

Međutim, ona smatra i da proces može biti katarzičan jer daje žrtvama šansu da ispolje bol, čuju zašto je počinilac izveo to djelo i može poslužiti da edukuje društvo.

De Graf, profesorica na holandskom Univerzitetu Lejden, navela je Nirnberška suđenja nacističkim liderima nakon Drugog svjetskog rata, koja su primorala njemačko društvo da prihvati obim nacističkih zločina.

„Ne možete onemogućavati medije da prate takva suđenja,“ rekla je za AP. „Poenta nije u predstavi, jer će predstave biti. Poenta je u tome čemu ta predstava služi.“

Ona je kao „veoma pametno rješenje“ ocijenila omogućavanje samo pismenog izvještavanja o Brejvikovom svjedočenju s obzirom na važnost snimaka i fotografija u regrutovanju i ispiranju mozga ekstremista.

„Ako biste mu omogućili nastup pred kamerama, to bi bilo upravo ono čemu je Brejvik težio.“

Norvežani će pjevati pjesmu koju ubica mrzi

Hiljade Norvežana izaći će danas na ulice Osla i pjevati dječju pjesmu koja poziva na mir i bratstvo, na protestu protiv masovnog ubice, koji ju je opisao kao marksističko ispiranje mozga.

Oni planiraju da pjevaju držeći se za ruke, nekoliko blokova od zgrade u kojoj se sudi Brejviku, objavio je Rojters. „Odrasla sam uz ovu pjesmu i pjevam je svom djetetu, „rekla je Li Joenvag, jedna od organizatora demonstracija. „Djeca duge“ Lilborjna Nilsena, koja je obrada pjesme američkog folk muzičara Pita Sigera iz 1971, je veoma popularna u Norveškoj.

Druga organizatorka, Kristin Bar, koja je događaj pokrenula na Fejsbuku, kazala je da je Brejvik pjesmu navodio kao primjer ispiranja mozga, ali da je ona upravo suprotno od toga. „Mislimo da ona predstavlja različitost i podržava zajednicu u kakvoj smo izabrali da živimo, a koju Brejvik i njemu slični žele da unište,“ dodala je.

Brejvik je u petak u sudnici napao norveške škole, posebno Nilsena. „On je dobar primjer marksiste koji se infiltrirao u kulturni sektor. On piše muziku koja djeci ispira mozak,“ rekao je Brevik.

Galerija

( Angelina Šofranac )