Akvadukt dobija markaciju

Radovi na novom kanalu za polaganje cijevi za vodosnabdijevanje Dinoša - Vrela ribnička koje finansira JP “Vodovod i kanalizacija” obustaviće se zbog devastacije graditeljskog zdanja iz vremena rimske imperije, rimskog vodovoda (Akvadukt) sve dok se ne nađe rješenje koje podrazumijeva trajno obustavljanje radova ili njihovo izmještanje.

Diplomirani arheolog Mile Baković u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, koji je juče posjetio lokalitet na potezu Dinoša-Vrela ribnička i napravio zapsinik, kazao je da je Komisija još 4. aprila prilikom obilaska crkve u Dinoši vidjela da je devastirana trasa rimskog vodovoda koji je star oko 2000 godina u dužini od preko 100 metara.

"Preduzeli smo upravne radnje u smislu da se obustave radovi, s tim što zakon decidno kaže da je izvođač radova dužan da prilikom nailaska na ostatke građevina, što je ovdje i laiku jasno, obavijesti Upravu.

Mi smo krenuli sa postupkom da se obustave radovi uz pomoć inspekcije i da se preduzmu aktivnosti koje u ovom slučaju podrazumijevaju da prejudiciram, arheološka istraživanja, dokumentovanje i eventualno prezentovanje. Rješenjem Uprave o obustavljanju radova u saglasnosti sa adekvatnom dokumentacijom dali bi odgovarajuće uslove pod kojima mogu da se nastave radove", rekao je Baković.

Nije prvi put

On je istakao da je evidentno da je preko 100 metara vodovoda, za koji se zna iz literature iz 60-ih godina prošlog vijeka kao “vodovod za Duklju” koji je imao vodozahvat na Cijevni i protezao se 15 kilometara da rimskog grada Duklje, devastirano.

Nažalost, kaže Baković, nije prvi put da se devastira akvadukt, navodeći primjer od prije tri godine kada se slična situacija desila kod Ofis centra na Koniku, zbog čega će nastaviti pravne radnje obustavljanja radova i davanja uslova pod kojim mogu da se nastave.

Nažalost, kaže Baković, nije prvi put da se devastira akvadukt, navodeći primjer od prije tri godine kada se slična situacija desila kod Ofis centra na Koniku

"U institucijama zaštite kulturnih dobara i mještanima akvadukt je poznat i znaju da je tu trasa, a prije 20 godina na nekim mjestima bilo je djelova trase koji su bili vidljivi. Sada se na vodozahvatu na Cijevni vide ogromni kameni blokovi koji su visoki po dva i po metra, odakle je uzimana voda usmjeravana u pravcu grada. U toku je proces revalorizacije odnosno novog markiranja i pravljenja elaborata o kulturnim dobrima, što će pomenuti vodovod iz rimskog perioda klasificirati u nomenklaturi kulturnih dobara koja se po novom zakonu dijele na kulturna dobra od međunarodnog, nacionalnog i lokalnog interesa", kazao je Baković, i dodao da je za turističku valorizaciju pomenutog akvadukta kao i rimski grad Duklju potrebna s obzirom na kompleksnost veoma ozbiljna studija koja bi podrazumijevala promišljanje više struka od turizmologa, arheologa, etnologa, arhitekta itd.

Kako su kazali iz nadzornog organa juče predstavnicima Uprave za zaštitu kluturnih dobara radnici nijesu znali da su naišli na ostatke rimskog akvadukta.

Aktivnosti na realizaciji projekta otvaranja novih kapaciteta na vodoizvorištu Dinoša i povezivanja sa gradskom vodovodnom mrežom su otpočeli sredinom marta a završeak će se, kako je kazao tehnički direktor JP “Vodovod i kanalizacija” Filip Makrid, zbog obustave na spornom dijelu prolongirati.

Vrijednost radova je 350.000 eura, od čega je 200.000 donacija Slovačke Vlade, a 150.000 hiljada finansira preduzeće “ViK” a izvođač je firma PNP “Perošević” iz Bijelog Polja.

Zaštiti kulturno dobro

Arhitekta u Upravi za zaštitu kulturnih dobara Slavica Jurišević istakla je da je zakon predvidio da je svako ko tokom građevinskih i poljoprivrednih radova naiđe na kulturno dobro dužan da obavijesti Upravu koja je dužna da u roku od jednog dana izađe na teren i utvrdi da li se radi o arheološkom lokalitetu ili nekom recentnom objektu koji nije predmet interesa.

"Ako se utvrdi da je arheološki lokalitet Uprava, Centar za arhikonzervaciju i arheologiju ili neka javna ustanova koja zadovoljava uslove je dužna da u roku od 30 dana istraži i uradi konzervatorski projekat o trošku države kojim se odlučuje o prezentaciji ili daljem tretmanu. Bitno je da građani što češće prijavljuju ovakve stvari jer su dužni i svako uništenje kulturnog dobra se smatra krivičnim dijelom. Mi smo slučajno na ovo naišli i moje lično uvjerenje je da se treba očuvati dio na potezu i dio koji skreće, i vjerovatno je sačuvan integralno.

U toku istraživačkih radova treba da se otvori i prezentira i da se vidi šta je tu nekada bilo. Označavanje trasa ide sve kroz planske dokumente i zone, gdje se očekuju lokaliteti, zbog čega smo tražili da vidimo da li je nadzorni organ upozoren prilikom izdavanja građevisnke dozvole ili neki dokument da obrati pažnju. Svaki radnik mora biti upoznat od nadzornog organa da ukoliko naiđe na ostatke građevine odmah zaustavlja radove bez obzira što ne zna je li to antički spomenik ili neka građevina od prije 50 godina. Mislim da je potrebno propagirati takav pristup i kod građana nego neku kaznenu politiku - kazala je Jurišević.

Galerija

( Haris Šabotić )