Grad i knjiga su fenomeni civilizacije

Svjetski dan knjige je obilježen u Gradskoj knjižari okruglim stolom na temu “Važnost i značenje knjige u društvu: nekad i sad”. O knjizi danas, kao i o njenom ' opstanku' govorili su književnik Balša Brković, spisateljica Ksenija Popović, grafička dizajnerka Ana Matić, pisac, teoretičar i kritičar filma, prevodilac, Aleksandar Bečanović i glumac Stevan Radusinović.

Kao ilustracija za neko prošlo, i ne tako davno vrijeme, kada je knjiga ponovo na velika vrata ušla u crnogorske domove, poslužila je akcija “Vijesti” kojom je plasirano šest puta više književnih naslova nego što Crna Gora ima stanovnika.

Nove generacije su zatrpane pregrštom informacija i nemoguće je stvoriti filter koji bi im dao prave smjernice šta je dobro, a šta je ono što ne valja

"Valjalo bi se vratiti nekoliko godina unazad i prisjetiti se koliko je tada loše izgledala situacija za knjigu. Na neki način, u ovom gradu ne znam da li je postojala jedna i po knjižara, pristojna. Naprosto, knjiga kao da je bila izašla iz fokusa, iz vidika ljudi. U tom smislu akcija “Vijesti” se, s ove distance, ne može precijeniti. Rano smo dobili povratnu informaciju da se knjige čitaju. Takva akcija ne bi imala smisla da je samo akcija plasmana knjige. Paralaelno sa njom krenula je jedna vrsta reafirmacije čitanja kao model odgonetanja svijeta jer na koncu čitanje to jeste. Prva edicija fokusirala je XX vijek i roman, budući da je fenomen romana ključni književni femnomen XX vijeka", kazao je Brković, ističući da je roman Umberta Eka “Ime ruže” , koji je otvorio ediciju, bio dobra polazna tačka u simboličkom smislu.

Ta akcija, nastavljena edicijom Milenijum, bila je velika reafirmacija knjige i čitanja.

"Ključne dvije činjenice naše civilizacije jesu grad i knjiga. Crna Gora nije mogla biti emancipovana dok nije dobila ta dva fenomena", kazao je Brković, naglašavajući da svaki dan treba da bude praznik - dan knjige.

O prvom pravom susretu sa knjigom, Ksenija Popović kaže da se dogodio na studijama.

"Prvi veliki susret sa književnošću za mene je bio na studijama. Tamo sam na pravi način naučila kako da tumčim djelo i autora. Tako sam opredijelila sebe, svoj ukus, sebe kao pisca. Meni je bliska književnost Amerike, ali svakako, svaka kultura ima svog Don Kihota", kazala je Popović.

Ana Matić kao svoje prvo pravo čitanje navodi Andrićeve “Znakove pored puta”.

"Čitala sam impresum i do dana današnjeg ostala sam na impresumu. Onda se rodilo ono što me je opredijelilo - hoću li ja kao dizajner knjige biti isto tako velika kao autor njenih redova", kazala je Matić, naglašavjući da je informacija, knjiga, literatura ili beletristika, ranije bila teško dostupna, “što je imalo svojih draži”.

Danas, kako komentariše Ana Matić, nove generacije su zatrpane pregrštom informacija i nemoguće je stvoriti filter koji bi im dao prave smjernice šta je dobro, a šta je ono što ne valja.

Okrugli sto posvećen knjizi, njenoj ulozi u društvu, otvorio je brojne teme kao što su prevodilaštvo, koje je nekada, kako ističe Brković, u bivšoj Jugoslaviji cvjetalo, a kao posebna priča nametnula se i budućnost štampane knjige.

Moć drugog čitanja

Aleksandar Bečanović svoje izlaganje započeo je rečenicom da su u “psihoanalizi važni prvi traumatski udari”.

"Potencirao bih moć i značaj drugog čitanja. Kada je izašla edicija Vijesti “Milenijum”, taj ciklus velikih romana, omogućio nam je nešto što je supstencijalno važno, a to je da imamo prliku da ključna kapitalna djela svjetske literature pročitamo po drugi put. Moj doživljaj literature se ekstremno promijenio nakon drugog čitanja", kazao je Bečanović, ističući da nakon “bukvalnog čitanja knjiga”, mnogi prave grešku milseći da su ih stvarno pročitali.

"Neophodno je ponovo im se vratiti", smatra Bečanović.

( Jelena Pavićević Tatar )