Suđenje ljekaru iz Ulcinja: Miran momak izgledao kao zvijer

Saslušanjem svjedoka, juče je pred krivičnim vijećem sudije Ane Vuković u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje ljekaru Radovanu Aleksiću iz Ulcinja, optužen za dvostruko ubistvo.

Prema optužnici, Aleksić je sa više hitaca 2. avgusta 2011. oko 20 časova, s umišljajem iz pištolja ubio sugrađanina Halila Adovića (50), dok je rikošet jednog od ispaljenih hitaca usmrtio turistu sa Kosova Ahmeta Tačija (45).

Aleksić je tokom svađe sa Adovićem, iz pištolja „bereta“, ispalio više hitaca u njegovom pravcu. Adović i Aleksić imali su imali neobičan spor oko reklame na zgradi u kojoj su imali poslovne prostore.

Adrović: Aleksić se žalio da trpi nasilje

Svjedok Ivan Andrović, inspektor ulcinjske policije kazao je da je kod njega u kancelariju u zgradi policije u Ulcinju oko 16 časova došao Aleksić. Opisao je da je bio vidno uzrujan i rekao da ima veliki problem da postavi reklamu, te da se nad njim vrši nasilje.

"Oko 18 časova razgovarali smo telefonom i tada mi je Aleksić rekao da od njega Adović traži da mu pokaže neko rješenje. Toga dana je bio veoma uzrujan i nervozan, a njega takvog uopšte ne znam niti je bio sklon ispadima. Poznato mi je, po privatnoj osnovi, da je Adović u inostranstvu osuđivan za teška krivična djela.

Čuo sam ispaljivanje hitaca, obišao sam saksije, skočio na Aleksića i odvukao ga u prolaz zgrade

Tog dana je došao na lice mjesta ali samo kao Aleksićev prijatelj i to privatno, a ne kao službenik policije. Na tom mjestu gdje se sve odigralo stajao sam na asfaltu i razgovaro sa Rifatom Hajdinagom. U jednom trenutku primijetio sam da Aleksić drži pištolj u ruci dok je Adovića sjedio na vrhu stepenica. Aleksić je pištolj u ruci držao okrenut u nekom položaju ka dolje.

Čuo sam ispaljivanje hitaca, obišao sam saksije, skočio na Aleksića i odvukao ga u prolaz zgrade. Rekao sam, "ništa, ništa, u redu je, završeno je". Aleksić je govorio panično: "moram da bježim, ubiće me Albanci".

Kada je počeo da ispaljuje hice, govorio sam mu: "ne, ne, ne budalo zašto to...". Trčao sam prema njemu a on je pucao, pucao, pucao... Nakon što ga je ubio, poslije je došla supruga pokojnog, a sin Besnik je skočio na Aleksića. Veliki sam prijatelj sa Aleksićem, koji mi je kao mlađi brat.

Toga dana nijesam ga mogao prepoznati jer je bio nervozan. Kada je Aleksić izvadio pištolj, cijev je držao usmjeren ka dolje. Kada je počeo da puca trčao sam ka njemu, ali ne dijagonalno pravo na njega, već okolo da se ne bih našao na putanji metaka.

Sve je to trajalo nekoliko sekundi. Kada sam sa leđa uhvatio Aleksića i odvukao u prolaz zgrade, tada je došao Tošić i zahvatio me rukom, tako da se u tom trenutku Aleksić otrgao i potrčao je u svoje vozilo koje je bilo udaljeno 20-30 metara

Vikao sam: "ne, ne, ne budalo, ne radi to..." Ovaj drugi koji je stradao, Tači je ležao sa suprotne strane na kraju terase i to oko 40 metara od mjesta gdje je stradao Adović", izjavio je Andrović. Odgovarajući na pitanja Ljiljane Lakić, zamjenika višeg državnog tužioca, svjedok je opisao u kojem se položaju nalazio Adović kada je pogođen sa više hitaca.

"Adović je sjedio u polusjedećem položaju na stepenicama i to u pokušaju da ustane. Bio je na vrhu stepenica, a Aleksić je bio na dnu stepenica kada je uperio pištolj u njegovom pravcu. Mislim da je sve hice ispalio u Adovića, a položaj ruke je bio uperen u donje ekstremitete. Čuo sam da je Adović pozivao pomoć "policija, policija", gledajući u mom pravcu. Već je bilo započelo pucanje i ja sam trčao prema Aleksiću.

Sve je to trajalo nekoliko sekundi. Kada sam sa leđa uhvatio Aleksića i odvukao u prolaz zgrade, tada je došao Tošić i zahvatio me rukom, tako da se u tom trenutku Aleksić otrgao i potrčao je u svoje vozilo koje je bilo udaljeno 20-30 metara. Kada je sin pokojnog Adovića vidio da je njegov otac pogođen, on je otvorio torbicu i prošla mi je misao kroz glavu: “ovaj će nas oladiti”, a to je bilo u trenutku dok sam držao Aleksića", kazao je svjedok. On je naveo da je starješinu kriminalističke policije u Ulcinju, Sinišu Kovačevića obavijestio da će privatno da pomogne Aleksiću oko postavljanja reklame, jer je toga dana prvi put saznao za taj problem između Aleksića i Adovića.

Kada je sin pokojnog Adovića vidio da je njegov otac pogođen, on je otvorio torbicu i prošla mi je misao kroz glavu: “ovaj će nas oladiti”,

Odgovarajući na pitanja advokata Tomislava Dedića, branioca optuženog, svjedok je rekao da Aleksić nije rekao sve probleme koje je imao sa Adovićem, već samo one koji su se dogodili unazad tri dana.

"Rekao mi je da je Halil Adović ošamario njegovog oca zbog problema oko reklame. Nakon pucnjave i u trenutku kada je Besnik skočio na Aleksića, Aleksić se nalazio u položaju tijelom ka dolje prema tlu, kao i rukama, a to znači da je već spuštao pištolj. Dragan Janković i Besnik su hvatali Aleksića za ruke.

Zadužen sam za dio grada iz oblasti opšteg kriminaliteta, ali taj dio gdje se dogodila tragedija nije u mojoj nadležnosti. Prije nego što je počeo da puca, Aleksiću niko nije prilazio, pa ni Halil i Besnik Adović. Od mog dolaska pa do početka pucnjave prošlo je pola sata ili možda čitav sat. Za sve to vrijeme oni se nisu svađali", izjavio je svjedok Andrović.

Šizoidni poremećaj ličnosti

Komisija ljekara vještaka uradila je nalaz i mišljenje o duševnom stanju i uračunljivosti Aleksića u vrijeme kada je počinio dvostruko ubistvo.

Prof. dr Stanko Milić, vještak neuropsihijatar, kazao je da je pregledom medicinske dokumentacije utvrdio da je Aleksić 2010. godine pregledan u domu zdravlja u Ulcinju, te da mu je navedena dijagnoza mješoviti depresivni poremećaj, simptomi straha i depresivnog raspoloženja. Potom je liječen u Novom Sadu u više navrata, te da je dominantna dijagnoza utvrđen paranoidni sindrom, odnosno duševno oboljenje.

Dr Milić je kazao da je Aleksić osoba smanjene tolerancije, te da je kod njega bio prisutan u vrijeme ubistva, afekt razdražljivosti, bijesa i straha jakog intenziteta

"Paranoidnost, napetost, sumnjičavost, to je dijagnoza kod optuženog Aleksića prije ubistva. Psihijatar je dao različite dijagnoze za njegovo duševno stanje i naveo šifru F–11, što znači duševni poremećaj i poremećaj u ponašanju od psihoaktivnih supstanci. Druga šifra je F–60, poremećaj ličnosti i šifra dijagnoze F–23, prolazni psihotični poremećaj. Imajući u vidu ove dijagnoze, Aleksić je upućen i provedeno je psihijatrijsko posmatranje u Kliničkom centru u Podgorici.

Kao zaključak je ustanovljen šizoidni poremećaj ličnosti, emocionalna nestabilnost, impulsivno vladanje, paranoidni stavovi prema okolini, te da se radi o dijagnozi koja se vezuje za karakterističnu promjenu ličnosti, što je trajna dijagnoza, ali ne spada u trajno oboljenje. Psihološko testiranje je pokazalo da se radi o šizoidnom poremećaju ličnosti, što spada u teže duševno oboljenje, ali ne pokazuje simptome šizofrenije", izjavio je dr Milić, odgovarajući na pitanja advokatice Marije Živković i tužioca Lakić.

Na pitanje odbrane, advokata Zdravka Begovića, dr Milić je kazao da je Aleksić osoba smanjene tolerancije, te da je kod njega bio prisutan u vrijeme ubistva, afekt razdražljivosti, bijesa i straha jakog intenziteta.

Adović prijetio da će ga iseliti

Svjedok Mladen B. Tošić, ispričao je juče na suđenju da ga je Aleksić pozvao oko 18 časova da mu pomogne oko postavljanja reklame jer je dobijao prijeteće poruke od Adovića, te da mu je prethodno napao oca i brata.

Rekao je da je pošao sa Draganom Jankovićem da pomognu Aleksiću. Po dolasku, sjeli su u obližnji lokal, a za susjedni sto su sjeli Adović i njegov sin. Nedugo zatim došao je Aleksić i pridružio im se. Kako je ispričao juče, Aleksić je potom prišao stolu kod Adovića i pokazao mu rješenje da može da postavi reklamu i pitao Adovića zašto je svoju reklamu postavio na njegovo mjesto.

"Halil Adović je bio bahat, mahao je rukama i prijetio da će ga iseliti i da nikada neće postaviti reklamu"

"Halil Adović je bio bahat, mahao je rukama i prijetio da će ga iseliti i da nikada neće postaviti reklamu. Njih dvojica su se svađali. Nedugo potom, Adović je stajao na ogradi iznad njegove ordinacije i vikao, psovao na komunalnog inspektora i policijskog inspektora ali niko nije reagovao. U jednom momentu Aleksić je izvadio pištolj i pucao mu u noge, nakon čega je sin skočio na Aleksića.

Potom su se otimali oko pištolja. Ja i Janković smo došli oko 18.30-19 časova a pucnjava se dogodila oko 19.30-19.45 časova. Nijesam vidio odakle je Aleksić uzeo pištolj. Ja sam bio na terasi kafića i to je 20-ak metara udaljeno, preko puta ulice kada su se čuli pucnji. Sve metke Aleksić je ispalio u pravcu nogu Adovića, jer je Aleksić bio ispod njega.

Nijesam vidio da je Adović preduzeo bilo koju radnju prije i u toku pucnjave prema Aleksiću. Kako sam ispričao, dok su se njih dvojica svađali u lokalu Aleksić je djelovao izgubljeno, bio je blijed kao zvijer, mucao je. Ja ga takvog od ranije ne znam.

Tog dana je bio jako nervozan, dok ga ja iz Ulcinja poznajem kao mirnog momka, normalan, doktor po profesiji, a tog dana je bio izbezumljen", izjavio je svjedok Tošić.

( Komnen Radević )