Stresan posao: Svaka žrtva požara još jedna neizbrisiva slika

Nepristupačne litice i ambisi niz koje treba sići da se ukaže pomoć žrtvama, gdje nerijetko jedan korak može biti fatalan; kretanje po klizavim krovovima višespratnica; rad u hladnim vodama rijeka prilikom vađenja utopljenika, samo su dio situacija u kojima se nerijetko nađu vatrogasci, što čini njihov posao jednim od najhrabrijih, najopasnijih, ali i najstresnijih iz nebrojeno razloga.

Druženje sa prirodom, lov i ribolov nerijetke su aktivnosti vatrogasca i često u svojim raspravama komentarišu nebrigu prema prirodi i njeno stalno narušavanje

Sve situacije kroz koje hrabri momci prolaze, rizikujući živote svjesno da bi pomogli ugroženima, prizore na koje nailaze na akcidentima, skrivene opasnosti kojih nisu ni svjesni u toku intervencije, a shvate koliko su opasne tek kasnije, povrede njih samih ili kolega u toku akcija, samo su dio stresa kroz koji prolaze.

Vođa grupe - spasilac u Službi zaštite i spasavanja Glavnog grada Lazar Čađenović, jedan je od mnogih za koga je ulazak u zadimljene prostore (podrume, fabrike, kuće...), iako je nebrojeno mnogo puta prošao kroz takve situacije, iznova ulazak u nepoznato.

Sama brzina njihove reakcije, kako kaže, može biti presudna i tanka linija između života i smrti, a na intervencije kreću sa jednom mišlju i zadatkom, da pomognu ugroženima i trude se da to bude najkraće moguće vrijeme.

Gašenje vatrenog pojasa od nekoliko kilometara, koji je udaljen od stambenih i drugih objekata po desetak metara, svakako je lavovska borba, ali gašenje požara i druge akcije spasavanja često su, kako kaže, više dramatičnije i tragične.

"Svaka saobraćajna nezgoda sa smrtnim posljedicama, još jedan je ožiljak u sjećanju. Svaka žrtva nađena u požaru, još jedna je nizbrisava slika. Naravno i vatrena stihija visokog rastinja koja munjevitom brzinom napreduje ka ugroženim objektima i pogledi ljudi uprti u nas, da nešto učinimo i pomognemo i kad na kraju pobijedimo, u toj neizvjesnoj bitki svakako se ne zaboravljaju", ističe Čađenović.

Međusobno druženje van radnog vremena, razna sportska i druga neobavezna druženja, čest su lijek protiv stresa koji nosi posao vatrogasaca. Često ta druženja dotaknu temu posla i sjete se raznih situacija, te izmijene iskustva.

"Nerijetko se dotaknemo i onih stresnih, koja se teško zaboravljaju i zajedno ih prevazilazimo", kaže Čađenović.

Porodica i priroda kao lijek

Gašenje vatrenog pojasa od nekoliko kilometara, koji je udaljen od stambenih i drugih objekata po desetak metara, svakako je lavovska borba, ali gašenje požara i druge akcije spasavanja često su, kako kaže, više dramatičnije i tragične

Porodica, koja svakako nosi dio tereta njihovog posla, kako kaže, svakako je djelotvoran lijek protiv stresa.

"Članovi naših porodica obično znaju imena svih kolega, pa i njihovih porodica, znaju za svaku intervenciju, sa njima dijelimo svaki uspjeh, ali ne i opasnosti sa kojima se srećemo. Ne želimo da još više produbimo njihove strepnje i strahove, već taj kutak čuvamo samo za nas", objašnjava on.

Druženje sa prirodom, lov i ribolov nerijetke su aktivnosti vatrogasca i često u svojim raspravama komentarišu nebrigu prema prirodi i njeno stalno narušavanje.

"Teško nam većini pada kao ljubiteljima prirode, poziv za gašenje po 20-50 tak automobilskih guma na Vrelima-Koniku ili spaljivanje kontejnera na obali Morače kod Kliničkog centra", dodao je Čađenović.

( Haris Šabotić )