Šta je građanima CG donijelo 12 godina nezavisnosti: Podjele cementirane
Dok vlast kao pokazetelje uspjeha sa ponosom ističe članstvo zemlje u NATO i napredak u evropskim integracijama, iz najjačeg opozicionog saveza Demokratskog fronta (DF) uzvraćaju i dalje tezom o tome da je stvorena privatna država grupice ljudi
Šta je građanima Crne Gore donijelo 12 godina nezavisnosti? Jesu li se dogodile neke suštinske promjene koje su njihov život učinile bitno drugačijim – boljim kako su to 2006, prije referenduma obecavali suverenisti, odnosno gorim na šta su upozoravali predstavnici bloka za zajednicu sa Srbijom?
Odgovor na ovo pitanje nude obje strane, ne bitno drugačiji od onog predreferendumskog.
Dok vlast kao pokazetelje uspjeha sa ponosom ističe članstvo zemlje u NATO i napredak u evropskim integracijama, iz najjačeg opozicionog saveza Demokratskog fronta (DF) uzvraćaju i dalje tezom o tome da je stvorena privatna država grupice ljudi, a da su podjele sve veće.
Građanska opozicija, godine nezavisnosti vidi kao propuštenu šansu za uspjeh.
Prije 12 godina, na današnji dan Crna Gora birala je između nezavisnosti i zajedničke države sa Srbijom, a građani su odgovarali na pitanje: Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?
Na jednoj strani - suverenistički blok u kome su bili: vladajuće Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića, Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića, Građanska partija Krsta Pavićevića, Liberalna partija Miodraga Živkovića, te niz manjinskih partija, Bošnjaka, Abanaca i Hrvata. Sa druge strane opozicione: Socijalistička narodna partija Predraga Bulatovića, Narodna stranka Predraga Popovića, Srpska narodna stranka Andrije Mandića, Demokratska srpska stranka Ranka Kadića...
Djelovali su i Pokret za očuvanje Srbije i Crne Gore, na čijem je čelu bio pokojni Zoran Žižić i Pokret za nezavisnu Crnu Goru, koji je predvodio Branko Lukovac.
12 godina kasnije - stvari su se na političkoj sceni značajno promijenile u formalnom smislu, osnovane su nove partije i pokreti, neke su se ugasile ... Suštinski, podjele su cementirane, bez ozbiljnijeg nagovještaja da ce se to u skorije vrijeme promijeniti.
O tome najbolje svjedoče današnje izjave Predraga Bulatovića i Andrije Mandića, iz najjačeg opozicionog političkog saveza u zemlji - DF.
"Danas 21. maja DPS slavi 12 godina od pokradenog referenduma. I tada i danas, Milan Knežević je govorio, da je taj referendum pokraden i da je on bio u funkciji stvaranja privatne države", kazao je Bulatović.
"Organizatori krađe, koju je predvodio Milo Đukanović, Novak Klibarda i Ferhad Dinoša, to su bili ljudi koji su nas doveli u poziciju da se Crna Gora duboko podijeli i da te podjele traju do današnjeg dana i da je svakog dana rov sve veći i veći". rekao je Mandić.
Vlast za 12 godina nije uspjele da približi dvije Crne Gore, ali nije uspjela ni da izgradi insitucije, oslobodi medije i stane na put korupciji i narastajućem organizovanom kriminalu, konstatuje i Branko Lukovac, nekadašnji predsjednik Pokreta za nezavisnu Crnu Goru.
"Moglo se i moralo mnogo više učiniti u ovih 12 godina. Kao prvo u premošćavanju velikih podjela i nepovjerenja među političkim činiocima naročito, zatim u oblasti vladavine prava, suzbijanja organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma, i u gradnji Crne Gore kao građnske, ekološke, kao države socijalne pravde", poručio je Lukovac.
Visok spoljni dug, netransparentne privatizacije i sumnjivi investitori takođe godinama boje i dalje društvo u tranziciji .
Sa druge strane, za tadašnju i sadašnju vlast Crna Gora je postala ekonomski i demokratski najrazvijenija zemlja na Zapadnom Balkanu.
"Vjerujem da se današnje generacije u Crnoj Gori mogu dičiti ovim uspjesima, koji, posebno imajući u vidu kratko i teško vrijeme u kom su ostvareni, ulaze u red najvećih crnogorskih istorijskih postignuća". istakao je predsjednik Crne Gore milo Đukanović.
"Transformacija od najmanje razvijene republike bivše SFRJ do punopravne članice NATO-a i zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, a sve u okruženju i ambijentu o kojem sam govorio – jeste ogroman napredak", kazao je premijer Duško Marković.
Građanska opozicija koja Crnu Goru vidi kao svoju državu – dvojako reaguje na današnji datum. Građanima čestitaju praznik, ali ujedno akcenat stavljaju, na sve ono što bi jedna država trebalo da bude a po njima to Crna Gora nije.
Lider Demokratske Crne Gore, Aleksa Bečić, smatra da se ovaj Dan nezavisnosti dočekuje u atmosferi ubistava nevinih ljudi, pokušaja ubistava novinara, kriminalnih obračuna, enormnog kreditnog zaduženja, uništene proizvodnje.
Prvi čovjek Građanskog pokreta URA, Dritan Abazović, ocjenjuje da danas imamo formalnu nezavisnost, ali da zemlja nije ni slobodna ni pravedna.
Predsjednik SDP-a, Ranko Krivokapić, tradicionalno, obišao je Njegošev mauzolej na Lovćenu sa kog poručuje: "Pokazalo se da oni koji su rušili Jugoslaviju, ne mogu biti tvorci stabilnog i sigurnog puta Crne Gore."
Ako bi nakon 12 godina nezavisnosti podvukli crtu, dobili bi sljedeće podatke: DPS je i dalje na vlasti, Milo Đukanović nije premijer, ali jeste predsjednik države, opozicija bojkotuje parlament, protivnci nezvisnosti i dalje su za vlast državni neprijatelji, postali smo članica NATO-a, ali i dalje napadaju novinare zbog izgovorene i napisane riječi, ljude ubijaju u sred bijela dana, cijena goriva opasno raste, ali zato kamate sporo padaju, još cekamo investitore sa zapada, dok kapitalne projekte grade oni sa istoka.
Promjenama se nadamo, ali malo činimo da nešto zaista promijenimo.
( Danijela Lasica )