Aleksandar Gavranić: Običan čovjek u ovom sistemu izložen je šibanju
Glumac i pjesnik Aleksandar Gavranić za “Vijesti” priča o svojim video-radovima i poeziji, te poručuje da je društvo dobro onoliko koliko je savjestan svaki čovjek koji ga sačinjava
Crnogorski glumac i pisac Aleksandar Gavranić kroz video-snimke “Šibanje”, koje objavljuje proteklih mjesec dana, govori o trenutnom stanju u duštvu, ali i najavljuje istoimenu knjigu poezije, koju će uskoro objaviti “Žuta kornjača”.
Biće to, nakon “Krika mašte” i “Usta”, treća zbirka pjesama dobitnika priznanja za mlade pjesnike na Ratkovićevim večerima poezije 2015. godine.
O video-radovima “Šibanje”, od kojih je do sada objavio tri, kao i istoimenoj knjizi, Gavranić priča za “Vijesti”, ističući da se možemo oduprijeti sistemu koji je narod doveo do ovolikog nezadovoljstva.
Otkud ideja za video-rad “Šibanje”?
Svaki običan čovjek unutar ovog društveno-političkog sistema izložen je permanentnom „šibanju“. „Šibaju“ te alkoholom, brzom hranom, medijima, smećem, betonom, smradom kanalizacije; „šibaju“ te na radnom mjestu, na ulici, na izborima, u institucijama, na šalterima; „šibaju“ te perfidnim zakonima, nehumanim političkim odlukama, pendrecima, nacionalizmom, ogromnim socijalnim razlikama, birokratijom; „šibaju“ te malim platama, demagogijom, visokim računima za struju, uništenjem prirode, obrazovanja, kritičkog mišljenja, uništenjem jedinstva, solidarnosti, volje, empatije, dostojanstva... Video rad „Šibanje“ je najpreciznija artikulacija onoga što svakodnevno proživljavam.
Kroz video-radove ukazuješ na mnoge danas društvene probleme, a video-poruke završavaš rečenicom da si zadovoljan. Možemo li se oduprijeti sistemu koji je i doveo do ovolikog nezadovoljstva ljudi?
Sistem je dobar onoliko koliko je savjestan svaki čovjek koji ga sačinjava. Živimo u vremenu u kojem važne društvene pozicije dominantno zauzimaju mediokriteti, koji čine stvari isključivo iz ličnog interesa, bez ideje o kolektivnom dobru. Takvi ljudi su izrazito destruktivni, ne posjeduju nikakvu odgovornost, stručnost, moralnu izgrađenost ili estetiku. Oni se plaše vizije boljeg društva jer znaju da u tom kontekstu njihov nedostatak talenta postaje neupotrebljiv. Naravno da se možemo oduprijeti. To su samo ljudi koji nesavjesno postupaju. Vrlo su dodirljivi.
Zašto u prvom videu “Šibanje” nijesi odgovorio na pitanje o kulturi?
Zato što mi se čini da je „nekultura“ ono što je više zastupljeno u ovom trenutku, nažalost.
Šta je od svega toga o čemu govoriš u video-porukama tebe najviše pogodilo?
Pogađa me svijest o tome da je čovjek na ovim prostorima često zarobljen pogrešnim političkim odlukama, nečijom bahatošću, nestručnošću, glupošću, nemogućnošću da nesmetano živi i materijalizuje svoje talente, konstantno u egzistencijalnim problemima, dugovima, nedovoljnim primanjima, kontantno u nemogućnosti da isplanira život, da se ekonomski stabilizuje, da se osjeti zaštićeno, spokojno, da stane na svoje noge. Često imaš osjećaj da ti je neko nešto uskratio, da je tvoja sudbina u rukama nepoštenih koji ti ne žele dobro. Teško je izbjeći osjećaj frustracije i sačuvati mentalno zdravlje.
Fali li inspiracije za ovakve video-poruke?
Ne vjerujem u inspiraciju. Ta riječ mi je oduvijek zvučala naivno. Dovoljno je da budeš svjestan realnosti u kojoj egzistiraš i svih prirodnih i društvenih zakona koji je konstituišu.
Koliko su ove poruke povezane sa stihovima iz knjige i da li je u pitanju društveno angažovana poezija?
Video rad „Šibanje“ i knjiga poezije „Šibanje“ su dvije različite forme koje imaju sličan sadržaj jer proizilaze iz istog društveno političkog ambijenta. Da, video rad prati esencijalni puls knjige.
Danas se češće mladi ljudi odlučuju da pišu romane, a ne poeziju. Koliko je zbog toga teže naći izdavače?
Suština je da preispitaš lične motive zbog kojih daješ sebi za pravo da se izraziš. Ako si načisto sa tim šta želiš i zašto baš to želiš, onda se način ekspresije i odabir forme prirodno uspostavljaju. Ljudi koji „pakuju“ literaturu ili film u ono što su trenutne potrebe tržišta nisu stvaraoci nego trgovci. Izdavača je uvijek teško naći, ali nije nemoguće.
Postoji li neki određen razlog što si odabrao baš da pišeš poeziju?
Put do istine.
Tvoja prošla zbirka “Usta” bila je jedna od najprodavanijih knjiga, koliko ti je to dalo “vjetar u leđa”?
Radovalo me je to. Volim taj osjećaj kada se preko sopstvenog djela povežem sa drugim čovjekom.
( Marija Vasić )