„Low cost” i loša matematika

Da bi se Crnoj Gori turizam uopšte desio, turisti nam moraju doći. Živimo u vremenu tehnoloških inovacija koje omogućavaju da gotovo svaka destinacija na svijetu postaje dostupna čak i onim putnicima koji to sebi ranije nisu mogli da priušte. Situacija koja, po difoltu, slabi našu konkurentnost i pred nas stavlja zahtjev da moramo biti preduzimljivi i stalno nuditi proizvod koji je nov, drugačiji od mnoštva sličnih na tržištu. Kako u planiranju putovanja najveći trošak čini prevoz, u kriznom vremenu u kome živimo, korišćenje jeftinijeg prevoza, najčešće čini osnov za izbor mjesta za odmor.

Dakle, nameće se vrlo jednostavno pitanje - koji je to način da se u Crnu Goru dođe brzo, bezbjedno, komforno i po prihvatljivoj cijeni. Imajući u vidu našu realnost, da će izgradnja savremenih autoputeva i brzih pruga, iz više razloga, za nas još dugo biti samo „fikcija“, ostaje nam avio prevoz - jer je Crna Gora dominantna avio destinacija, sintagma, koju već i vrapci znaju.

U okviru avio prevoza zastupljen je redovni prevoz, čarter u ljetnjim mjesecima i mali avioni koji funkcionišu na principu zakupa, za minorni segment platežnije klijentele. Nisko troškovni koncept „low cost“ postaje „šarena laža“, koja nam se svake godine servira pred početak turističke sezone. Toliko degutantno da me podsjeća na onaj vic kad Piroćanac kaže sinu, “Ako budeš dobar vodiću te da gledaš kako druga djeca jedu sladoled“.

Tako i mi, kao vrlo trpeći narod, svojim očima gledamo kako već sedamnaest godina u Evropi lete “low cost“ avio kompanije, a da pri tom mi, stanovnici najljepše i nama najdraže zemlje, kao i naši potencijalni gosti, ostajemo uskraćeni za niske cijene u avio prevozu, blagodet koju imaju sve zemlje u okruženju. Na hrvatske aerodrome danas slijeće 22 „low cost“ kompanija koje lete prema više od 40 evropskih destinacija, u Srbiji leti 5, prema 17 evropskih gradova. A nama su učinili kratko radovanje, da će možda ove godine biti tri, pa ako sve krene po dobru, u naredne tri godine, biće pokrivene četiri, a onda i šest destinacija.

Rentabilnost poslovanja „low cost“ avio prevoznika se bazira na niskim troškovima i visokom stepenu iskorišćenosti, tzv. load faktoru. Dakle, profit može biti jedini motiv njihovog poslovanja. Na našoj strani postoje dva veoma snažna interesa: veći dolazak inostranih gostiju i veći BDP i mogućnost da građani Crne Gore, mogu da koriste usluge avio prevoza po nižim tarifama. Ovdje, treba imati u vidu da ako turista plati nižu cijenu prevoza, da će više trošiti na destinaciji i da će multiplikovani efekti turizma za nacionalnu ekonomiju biti mnogo veći.

Povodom odustajanja ili premišljanja Ryanair-a do ove godine započne sa letovima za Crnu Goru u javnosti su prisutna vrlo ograničena razmišljanja: koliko to šteti turizmu, hotelijerima ili kolika je tu korist Aerodroma Crne Gore? Od turizma imaju koristi sve privredne i neprivredne grane, institucije, javna uprava na svim nivoima, nema segmenta na koji nema upliv. Stoga se logično postavlja pitanje koja je to računica nadležnih institucija da kažu da subvencioniranje letova niskotarifnih avio prevoznika predstavlja veliki izdatak, da prebacuju odgovornost na dominantan interes ugostiteljstava ili visinu aerodromskih taksi, ili čak smatraju da druga strana u poslu ucjenjuje.

Naše opcije izbora su, nažalost, vrlo sužene, a matematika je vrlo prosta. U odnosu na enormna investiciona ulaganja za izgradnju autoputeva i brzih pruga, subvencije za „low cost“ avio kompanije predstavljaju smješno nizak izdatak. I pitanje njihovog dolaska ne može se upoređivati sa potrebom zaštite interesa nacionalnog avio prevoznika, što se u svakoj državi podrazumjeva, jer su efekti njihovog dolaska za nacionalnu ekonomiju, neuporedivo veći. Svojom neznavenošću, nezainteresovanošću i nebrigom, kreatori naše turističke politike, zemlje iz okruženja, ni krive ni dužne, stavljaju u bolju početnu poziciju.

Kao što i dugoročno nisu tačna razmišljanja malog dijela hotelijera koji svoje kapacitete pune putem turoperatora, da njihovo poslovanje ne treba dovoditi u vezu sa dolaskom „low cost“ prevoznika, jer koncept savremenih „lowcost“-era se programski izjednačava sa turoperatorom. Podrazumjeva da oni zakupljuju i smještaj, prodaju usluge rentakara, izlete i to sve „on-line“, uz niže troškove.

U Evropi danas postoji razvijena mreža avio prevoznika sa nižom troškovnom bazom. Procjenjuje se da ih ima oko 60. Njih ne osnivaju samo oni kojima je to glavna djelatnost, već i aviokompanije u redovnom saobraćaju i turoperatori. Na tom principu odavno posluju British Airways, Lufthansa, skandinavski SAS, poljski LOT. Istu politiku imaju i turoperatori nama poznati iz vremena prošlog, Thomson, TUI, Thomas Cook. Da ovo nije slučajno, govori i činjenica da se „low cost“ smatra najrevolucionarnijom promjenom u turizmu posle interneta.

I tako ispada da živeći u vremenu i prostoru koje nam je bog opredijelio, živimo u paralelnim svjetovima, zarobljeni u evropskom getu, što nadasve vrijeđa građansko dostojanstvo. Ne postavlja se više pitanje može li Crna Gora da obezbijedi niže cijene avio prevoza i tako produži turističku sezonu, već da li ima volje i znanja da nastavi rast turizma u uslovima ekonomske krize, da prepozna ko su naši potencijalni turisti i šta oni to traže sa aspekta brojnih promjena i tehnoloških inovacija koje karakterišu današnji svijet.

( Silvana Đurašević )