Diktator

To su aporije postmodernog doba: jeste diktator, ali ako tražite glumca da ga igra to svakako ne bi bio neko od značajnih, tzv. karakternih interpretatora. Saša Baron Koen, u najboljem slučaju. Taj boratski pečat naprosto ide uz njega.

Milo se baš razigrao, pa javno zamišlja koga bi sve i zašto trebalo uhapsiti. Dakle, nije sporno da on sebe vidi kao diktatora, apsolutnog gospodara sudbina. Sudeći po najnovijim izjavama, izgleda da Đukanović sebe zamišlja kao onog Andrićevog Karađoza, neprijepornog „gazdu“ proklete avlije. I kako Crna Gora sve više liči na prokletu avliju, tako i on sebe sve više zamišlja kao upravnika zatvora. Izgleda da mu se to čak i sviđa. Vidim da je ljudima već osmislio zatvorske egzistencije – do detalja kakvi su uređivanje zidnih novina, recimo. Mora da u glavi već ima i neki sobni raspored.

On je, reći će neko – samo pokušao da bude duhovit, premda su humor i diktatori obično u vrlo sličnom odnosu kao voda i vatra. Ali, bilo čije utamničenje je vrlo neobičan materijal za komiku. Iako živimo u Crnoj Gori koja je pretvorena u poprište baš takve duhovitosti – jedan od Đukanovićevih “deratizatora” već pravi raspored sahrana i grobnica za kritičare “velikog i dragog – i što sve ne – vođe”. Ali, Crna Gora pravljena po njegovom liku naprosto i ne može izgledati drugačije. Osim neestetično i amoralno.

Stariji čitaoci sjetiće se jednog jezivog beogradskog mitinga, prije više od dvadeset godina, kada je Milov tadašnji pokrovitelj, uzor i duhovni otac, Milošević, javno obećao hapšenje Vlasija. To je onaj simbolički trenutak od kojeg je sve jasno i nepovratno krenulo po zlu. Očito da Miloševićev najistrajniji i najbolji učenik ne može drugačije. Uzgred falsifikujući – i pretvarajući, retorikom koju mogu popiti samo oni kojima je magloid mjera stvari – izvorne indipendentiste u neprijatelje Crne Gore.

Jer, Crna Gora je – on. I krivo mu je kada i drugi to ne vide baš tako. U doba “vožda” Đukanović je obećavao hapšenja onima koji su bili za nezavisnu Crnu Goru, danas obećava hapšenja onima koji su za demokratsku Crnu Goru. Koja je sa njim moguća koliko i demokratska Sirija sa Asadom – sa kojim ima i neku neobičnu fizičku sličnost. Da li postoje i neke druge sličnosti vidjećemo u mjesecima koji predstoje.

Vrijeme je za hapšenje, veli M.Đ. Slično misli i većina građana ove države, samo što ne vjerujem da bi se sa njim saglasili – koga treba hapsiti.

Ali, ova hapšenja nisu jedini biser njegovog najnovijeg obraćanja javnosti.

Jednome od kandidata za hapšenje sugeriše da nauči padeže, pa mu preporučuje Gramatiku za II razred osnovne škole. (Postoji li uopšte udžbenik takvoga imena? Možda ga Zavod objavi do preksjutra, da “potvrde” Gazdu.) Mora da je zaboravio, ali padeži se uče u kasnijim razredima, pa kada bude pripremao te gramatike za robijaše, neka jednu usmjeri i na slobodu, svome saradniku, aktuelnom ministru prosvjete. Kada je riječ o padežima, i ministar je zreo za “dodatnu nastavu”. I sam Đukanović bi trebalo da obnovi, makar lektiru. Jer, kad bude načitaniji, neće biti ovako jednostavno prepoznati ko mu je od intelektualne posluge osmišljavao koji pasus.

Ovaj naljućeni Karađoz, ipak je uspio da u istoj noći izgovori još luđu i zanimljiviju stvar od ove priče o (budućim) robijašima i zatvoru.

Čovjek je bez problema izgovorio da ne može proći priča da su vlasnici KAP-a loši investitori. Pazite, ovo je izgovorio samo dan prije nego što je iz crnogorskog budžeta plaćeno 23,4 miliona za dug tih investitora. A, izgleda da neće stati na tome.

Tako da je Đukanović zapravo uspio da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, svakako kao jedini crnogorski političar. Ovaj Ginisov regionalni šampion uspio je da popije – najskuplji viski na svijetu. Famozni viski iz Granda svakako je najskuplji u kosmosu: za sada je koštao - 23, 4 miliona. A biće i skuplji. Uostalom, lako je bilo njemu i Deripaski da piju tako skupocjeno piće, kad ceh plaća drugi. Odnosno, 650.000 drugih.

I da se stvar prevede u doslovnost od koje bridi koža – građani će, porezom na mobilni i što sve još ne, plaćati njegov posao sa investitorima za koje ne može proći priča da su loši. Ako vjerujete Đukanoviću. Šteta što se ne plaća porez na besramnost, autor ove izjave morao bi platiti milionski iznos.

Izgleda da dolazi vrijeme za Bjekstvo iz Šošenka. Samo što bi se u crnogorskoj verziji zatvor zvao – Čočenk. A za čuvare neće morati da brine – njegov krug poslušnih intelektualaca u tom bi se poslu mnogo bolje snašao nego u javnom promišljanju bilo čega...

( Balša Brković )