Korčula-ostrvo bogovskog vina i zanosnih žena

Tamo je vinova loza boginja, maslina svetinja a žena zanosna. Tamo su predivni krajolici, magični pogledi na susjedna ostrva i potpuno nestvarni sutoni. Tamo je more čisto i duboko prozirno, tamo i krš djeluje impresivno. Tamo je rođen i čuveni istraživač i trgovac Marko Polo… Pogađate, tamo je Korčula.

Dan prvi

Nakon cjelovečernjeg putovanja, u osvit zore, dok je autobus ulcinjskih tablica još milio pelješačkim serpentinama, pred usnulim putnicima otvarao se pogled na Korčulu i njen arhipelag. Očaravajući pogled sa visine ubrzo su smijenili prizori uskih uličica i kamenih kuća Orebića, klasičnog dalmatinskog gradića, koji trajektima vezuje Korčulu sa ostatkom svijeta.

Duplo veći i moderniji trajekt od onih naših u Kamenarima i Lepetanima, do Korčule vozi 20 minuta iako je zvanično ostrvo od Pelješca udaljeno svega 1.270 metara.

Prvi dodir sa Korčulom ipak nije bio obećavajući - ostaci brodogradilišta i urušena siva zdanja, koja se ne uklapaju u cjelokupni ambijent, neodoljivo podsjećaju na druga mjesta širom bivše velike države koja su doživjela katarzu i bijedu.

Blještavilo hotela Marko Polo u gradu Korčuli, u kojem su bili smješteni učesnici “Noćnjaka”, udaljenog svega nekoliko kilometara od sumornog pristaništa, razbilo je sumnju o siromaštvu ili prosječnosti ostrva.

Nevjerovatni kontrasti neiscrpni su izvor inspiracije - blještavilom na sivilo kao što spoznasmo na početku boravka na ostrvu ili lozom i maslinom na goli krš, što ćemo vidjeti kasnije…

Uskom uličicom, koja vodi od hotela do centra grada, još se valjalo zubato sunce. Bučna sirena golfa, koji je gotovo nečujno došao iza mene i jedne starice, prestravi oboje - ne znam za nju, ali ja sam pomislio da je iza nas u najmanju ruku trajekt sa koga smo malo prije sišli.

-Eto, sine moj, tako danas rade ovi mladi. Srce mi u pete ode - reče mi starica sa čudnim imenom - Čain, ali poznatim prezimenom - Bošković.

- Jeste li odavde - upitah je.

- Jesam, sine. A ti, odakle dolaziš, da nijesi iz Crne Gore - odade me akcenat.

Opširnije u štampanom izdanj

Galerija

( Samir Adrović )