Sjećate li se "repaša", Mercedesa sa perajama na repu?
Prodajni rezultati od preko 600. 000 prodatih primjeraka serije W110, 371. 000 serije W111 i 6. 750 serije W112 govore o kako se uspješnom modelu radilo
Malo se kome u publici frankfurtskog Sajama automobila te davne 1959. godine svidio "amerikanizovani" Mercedes sa ogromnim perajama na zadnjem dijelu.
Međutim, nakon početnog šoka svima je vrlo brzo postalo jasno da je Mercedes napravio dobar posao i da peraje tu nisu nimalo slučajno, jer ovaj lijepi primjerak uz matično, evropsko, na nišanu ima i bogato američko tržište.
Početni modeli, predstavljeni 1961. godine, bili su četvorocilindraši, jedan benzinac i jedan dizelaš (190, 190D) i ta serija je nosila oznaku W110. Premijerno predstavljena serija W111 ispod prednjeg poklopca je imala šestocilindrični agregat (220).
Osim što je serija W111 imala pet centimetara duži međuosovinski razmak (275 cm/ ukupno 473 cm), od serije W110 se jasno razlikovala i po prednjim vertikalno postavljenim jajastim svjetlima, dok je ova imala manja okrugla. Bilo je tu još ponekih razlika poput veće upotrebe hroma kod skuplje serije W111.
Vazdušno vješanje "pozajmljeno" iz Ajkule
Prostrana i luksuzna kabina mamila je svoje vlasnike i putnike koji su se mogli osjećati sigurnije nego u ostalim automobilima. Naime, ova serija Mercedesa prva je prošla kroz znatno temeljnija Crash- testiranja (prvi put konstruisana zona gužvanja), pa se u mnogim detaljima moglo primjetiti da su Mercedesovi inženjeri posvetili puno pažnje bezbjednosti (kvake na vratima, prekidači na komandnoj tabli, ...).
Zanimljiv je bio vertikalni brzinomjer koji je na brzinama od 0- 50 km/ h bio žute boje, od 50- 60 km/ h žuti sa crvenim crtama, a od 60 km/ h na više crvene boje.
Osim ove dvije serije u ponudi se nalazila i ona najluksuznija, najmoćnija, najljepša i naravno, najskuplja. Serija W112 (300SE) je ciljala na američko tržište, jer osim što se nudila kao klasična limuzina, bogate kupce su dodatno privlačili Coupe i Cabriolet verzije. Ova serija je zaista bila ono najbolje što je Mercedes mogao napraviti.
Za vrhunsku udobnost u vožnji koju je jedan ovakav Mercedes morao pružiti, Njemci su posudili vazdušno vješanje iz možda i najudobnijeg automobila na svijetu, Citroena DS. Naravno, mnogi su seriju W112 smatrali najboljom luksuznom limuzinom na svijetu.
Dok su seriju W112 kupovale holivudske zvijezde, šeici i predsjednici, oni sa malo manje vrijednom titulom bili su sasvim zadovoljni slabijim, ali i dalje vrhunskim serijama W110/ W111 (W112 je bio gotovo duplo skuplji od W111).
Sjani prodajni rezultati
Do 1965. godine, kada su ove serije prošle kroz modifikaciju, prodato je oko pola miliona primjeraka, što je bio jasan znak koliko je "amerikanizacija" Mercedesa bila pu nogodak.
"Repaš", kako je ova linija Mercedesa bila poznata na našim prostorima, dobio je veće i modernije motore (W110– 200, 230, 200D/ W111– 230 S), serija W111 je dobila svoju Coupe i Cabriolet verziju (250SE), a stigli su i novi branici, produžena L varijanta, karavan, ...
Obnovljeni "repaši" ostali su na sceni do 1968. godine, kada je kao nasljednik predstavljena modernija serija W114/ W115. Kako ne bi nastale rupe u ponudi, Coupe i Cabriolet su ostali u ponudi do 1971. godine. (280SE, 280SE 3, 5).
Prodajni rezultati od preko 600. 000 prodatih primjeraka serije W110, 371. 000 serije W111 i 6. 750 serije W112 govore o kako se uspješnom modelu radilo.
( Vijesti online )