Bizarni svijet nemoralnih testova CIA

Prije nego što je LSD izašao iz laboratorije i popularizovan od strane hipi pokreta, američka vlada je efekte te droge tajno testirala na stotinama američkih civila i pripadnika vojske. U članku o novom materijalu o tajnog operaciji Centralne obavještajne agencije (CIA), programu MK-ULTRA, koji je sprovođen od 1953. do 1964, „San Francisko vikli“ otkriva bizarni svijet nemoralnih eksperimenata.

Nevjerovatna, ali istinita priča, kako je prenio časopis „Tajm“, sadrži detalje o tome kako su prostitutke angažovane da namame mušterije koje su služile kao pokusni kunići, kako su agenti za narkotike sipali drogu u piće kao i o jednom američkom maršalu koji je krenuo da opljačka jedan kafić u San Francisku, ne znajući da je pod uticajem LSD-a.

Prije nego što su objelodanjene dokumentacija i druge činjenice o tajnom programu, oni koji su govorili o njemu ignorisani su kao psihotični, piše „Tajm“.

LSD eksperimenti su navodno vršeni zato što su Sjedinjene Države vjerovale da komunistička Rusija, Sjeverna Koreja i Kina koriste drogu da „ispiraju mozak“ zarobljenim Amerikancima. Zbog toga CIA nije htjela da zaostaje i trudila se da odgovori na tu potencijalno korisnu tehnologiju, navodi „Tajm“.

Tako je počela praksa sipanja LSD-a u piće – na plaži, u gradskim kafićima i restoranima. CIA je deset godina sprovodila potpuno nekontrolisane testove drogirajući ljude koji toga nisu bili svjesni, a potom ih pratila ne intervenišući. U nekim slučajevima, agencija je koristila drogu prilikom isljeđivanja, ali je ta procedura sprovođena toliko neusklađeno da nija bila od koristi za obezbjeđivanje korisnih informacija.

„Tajm“ ističe da je još užasnije odsustvo etičke kontrole i prenosi djelove članka iz „SF vikli“, u kojem se opisuje šta se desilo jednom od posljednjih koji su preživjeli operaciju MK-ULTRA.

Iako je od tada prošlo 50 godina, Vejn Riči se i dalje sjeća kako je to biti pod uticajem „esida“(LSD).

Tako je počela praksa sipanja LSD-a u piće – na plaži, u gradskim kafićima i restoranima. CIA je deset godina sprovodila potpuno nekontrolisane testove drogirajući ljude koji toga nisu bili svjesni

Pio je burbon i kiselu vodu sa ostalim federalnim oficirima na prazničnoj zabavi 1957. u zgradi pošte u San Francisku. Odjednom je osjetio kako prostorija počinje da se okreće. Crvena i zelena svjetla na jelki u uglu su se munjevito uvijala. Osjećao je kako mu raste temperatura. Pogled mu je bio prikovan za vrtoglave boje oko njega.

Riči, zamjenik američkog maršala, pošao je na sprat do svoje kancelarije, sjeo i popio čašu vode.

Bilo mu je potrebno da se pribere, ali se umjesto toga unezvijerio. „Osjećao sam se kao da je čitav svijet protiv mene.“

Postao je toliko paranoičan da je odlučio da je jedini način da ih spriječi da ga uhvate, da napadne prvi:

„Odlučio sam, ako žele da me se oslobode, pomoći ću im. Uzeću oružje iz svoje kancelarije i opljačkati kafić,“ prisjeća se Riči. Vratio se u kafić i naručio još jedan burbon i kiselu. Pošto je progutao posljednje kapi, uperio je pištolj u šankera i tražio novac.

Na svu sreću, jedna konobarica i vlasnik kafića su uspjeli da ga savladaju i Riči je uhapšen prije nego što je bilo ko stradao. Zbog funkcije koju je obavljao i čistog dosijea, kažnjen je samo uslovno i sa 500 dolara. Međutim, morao je da napusti maršalsku službu.

Nekoliko decenija kasnije, 1999, kada je ugledao posmrtnicu za američkog hemičara Sidnija Gotliba, koji je učestvovao u eksperimentima CIA, ukapirao je o čemu se radi. U tekstu je pomenut jedan oficir za narkotike kojeg je nekad poznavao i njegovo učešće u testiranju LSD-a. Tada je Riči pomislio da je možda tajno drogiran onog dana kada je poludio.

Operacija "Ponoćni vrhunac"

„Tajm“ dalje piše da je ogranak programa za San Francisko (centralni je bio u Njujorku) nazvan Operacija "Ponoćni vrhunac". Prostitutke su mamile muškarce u sobe ukrašene fotografijama vezanih žena i provokativnim slikama francuskog umjetnika Tuluza Lotreka. Mušterijama su davani kokteli u koje je sipan LSD, a agenti su iza lažnog ogledala posmatrali njihovo ponašanje.

Do 1964. godine, kada je agencija konačno prekinula program, stotine osoba na obije američke obale su probale LSD a da toga nisu bile svjesne. Sljedeće godine su „Vesele šaljivdžije“ Kena Kizija počele praksu „esid testova“, praćeni grupom „Grejtful ded“.

Zvaničan stav vladinih agencija za borbu protiv droge bio je da je LSD izuzetno opasan. Ta droga je odmah zabranjena, a istraživanje o njenoj mogućoj primjeni u liječenju alkoholizma je obustavljeno. Lansirane su tvrdnje da oštećuje hromozome i izaziva anomalije kod novorođenčadi, piše „Tajm“.

Međutim, CIA je, naravno, smatrala da je taj narkotik dovoljno bezbjedan da se nekontrolisano daje Amerikancima a da se ne obezbijedi nikakava mjera da oni budu bezbjedni – što je od suštinskog značaja za izbjegavanje incidenata poput Ričijevog pokušaja pljačke.

U centru „istraživanja“ koje je američka vlada sprovodila nad ljudima ne mareći za njihov život, bila je supstanca za koju su hiljade – uključujući osnivača „Epla“ Stiva Džobsa, rekle da je njihovim životima dala duboko značenje i inspiraciju, stoji u tekstu.

Autorka izražava žaljenje što su Amerikanci, umjesto demokratske rasprave o odgovarajućoj ulozi LSD-ja i sličnih droga za odrasle koji na to pristanu i sprovođenja legitimnog istraživanja njihove potencijalno korisne upotrebe – upleteni u kulturu automatske zabrane koja proizvodi ponovljene, nekontrolisane i ponekad smrtnosne eksperimente nad ljudima.

U „Tajmovom“ članku se ukazuje da je pojava sve više vrsta sintetičkih droga u posljednje vrijeme, uključujući so za kupanje i lažnu marihuanu, samo još jedan dokaz upornog poricanja da će ljudi uvijek nastojati da hemijski utiču na stanje svog uma. „Pravo pitanje je samo koliko bezbjednim ili nebezbjednim želimo da učinimo set i seting u kojem to čine?“

Hipi pokret proti CIA

Kao značajan aspekat istorije LSD-a, „Tajm“ navodi kontrast između načina na koji su dvije različite grupe koristile i doživljavale jedan narkotik. Upravo kada je jedan segment američkog stanovništva počeo da eksperimentiše sa drogom za koju su vjerovali da može stvoriti mir i duhovno buđenje, njegova vlada je istu drogu koristila da „ispira mozak“ ljudima i „slomi“ ih.

Timoti Liri

Hipici su u njoj uglavnom našli jedinstvo i radost, a CIA paranoju i strah. I jedni i drugi su otkrili ono što je guru „esida“ Timoti Liri nazvao „set“ i „seting“. Set je mentalno i emotivno stanje osobe i sve ono što je jedinstveno za nju u trenutku kada uzme drogu. Seting je fizičko i kulturno okruženje. Set i seting imaju fundamentalni značaj za efekte svih droga.

Oni objašnjavaju zašto osoba kada popije istu količinu istog pića u jednoj situaciji može biti vesela, na primjer, dok je u drugoj ljuta i agesivna. „Tajm“ piše da dok opijati poput alkohola, kokaina i heroina generalno proizvode donekle nepromjenljive efekte u različitim ambijentima, psihodelične droge poput LSD-ja su puno osjetljivije ne kontekst. Stoga je omamljivanje osobe bez njenog znanja u neugodnom ambijentu veoma različito od namjernog uzimanja droge u mirnoj, prijateljskoj atmosferi.

( Angelina Šofranac )