Porodica iz Plava sačuvala i mangal star 400 godina

Nastavivši tradiciju svoje porodice Šućo Redžepagić vrijedno čuva porodično blago i blago plavsko-gusinjskog kraja u svom etnomuzeju, kojeg čini preko 2.500 vrijednih eksponata.

Nakon što su njegov otac i djed sakupljali i čuvali vrijedne predmete iz tog kraja, Redžepagić je 1991. godine i zvanično otvorio muzej u svom porodičnom domu.

Redžepagić je kazao da potpuno sam održava eksponate, a uz pomoć braće koja ne žive u Plavu, kupuje nove predmete koji mogu biti interesantni za posjetioce tog privatnog muzeja, u kojem je ulaz besplatan.

Većinom predmete moramo kupiti, jer narod slabo poklanja, a često im vrijedne stvari, koje sada ne koriste čame u nekim ostavama ili podrumima.

"Naši stari su sakupljali eksponate i to nam je porodična tradicija, koju sam ja sa braćom nastavio. Moj otac je 1960. godine veliki dio eksponata poklonio Nacionalnom muzeju na Cetinju, a onda smo obnovili očev muzej, koji je veoma dobro napredovao u proteklim godinama. Od te godine vrata muzeja su svakodnevno otvorena za sve zainteresovane, a ulaz je naravno besplatan. Najviše eksponate nalazimo u Bosni i Hercegovni, na Kosovu i u Srbiji, a osim njih, tu su i brojne evropske zemlje. Sa cijenama prolazimo različito, kako naiđete na nekog prodavnca i pogodite se. Većinom predmete moramo kupiti, jer narod slabo poklanja, a često im vrijedne stvari, koje sada ne koriste čame u nekim ostavama ili podrumima. Smatram da je bolje ovdje da čuvamo te predmete koji govore dosta o našoj prošlosti nego da su negdje zatureni i da propadaju. Nijesam nikome tražio nikakvu pomoć, i nije mi niko pomagao, ovo je porodični muzej i porodica ga i stvara", kazao je Redžepagić.

Za kafu, čaj, zagrijavanje...

Kako je objasnio, pored brojnih eksponata, posjeduje i „Alaturko“ sobu, karakterističnu za tadašnje porodice Plava i Gusinja. Redžepagić ističe da je za njega i njegovu porodicu najvredniji eksponat mangal, koji je koristila njegova porodica, dok ostale ne odvaja, jer svaki eksponat podjednako voli, čuva i održava.

„Mangal se koristio za pravljenje kafe i čaja, te zagrijavanje sobe. Ovaj koji je u mojem posjedu je koristila moja porodica, i star je od 350 do 400 godina. Mangal je 1912. godine bio ukraden iz naše porodične kule, ali je moj otac uspio da ga nakon određenog vremena pronađe, doduše ne kompletnog, jer mu je falio poklopac“. kazao je Šućo.

Redžepagić ističe, da je zainteresvanost velika, posebno od ljudi koji žive van Crne Gore. Na pitanje da li je bilo ponude za kupovinu njegovih eksponata, odgovara potvrdno.

„Ljudi koji posjećuju ove krajeve tokom ljeta uvjek dođu da pogledaju ono što imamo u muzeju. Bilo je ljudi sa svih stana svijeta, od Crne Gore i Evrope preko Amerike, Kanade i Australije, do azijskih zemalja. Imao sam dosta ponuda da prodam neke od eksponata, a takođe sam imao ponudu i od čovjeka iz jedne od arapskih zemalja, da kupi čitav muzej, što je izgledalo veoma primamljivo. Za sada nema govora o tome, na prodaju nije nijedan predmet koji imamo u muzeju“, kategoričan je Redžepagić.

U muzeju i 180 časovnika

Šućo Redžepagić je sigurno jedan od onih koji posjeduje najviše časovnika. Ono što svi posjetioci odmah primijete od samog ulaza u muzej, jesu časovnici, kojih ima 180, što ručnih što zidnih.

Oni najviše svjedoče koliko se eksponati dobro održavaju, jer svi časovnici rade i broje sate.

“Ovdje možete vidjeti sve ono sa čime su raspolagali naši djedovi i pradjedovi, pa i dalje, stvari koje su im bile neophodne za tadašnji život, što drvenih, što metalnih stvari. Predmeti su vezani za potrebe tadašnje porodice, ali imamo i oružje. Posjedujemo brojne pištolje i mačeve koji su stari od nekoliko desetina do nekoliko stotina godina“, kazao je Redžepagić.

Galerija

( Amil Ibrahimagić )