Aleksandra Nikčević-Batrićević: Uvijek sam realna i samokritična
Aleksandra je ostvarena i kao majka i kaže da nikada nije imala problema sa usklađivanjem uloga koje ima
Kada je u pitanju ljubav prema engleskom jeziku, doc. dr i profesorica američke književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Aleksandra Nikčević-Batrićević, kaže da se kod nje prvo javila ljubav prema književnosti, a potom se, “kada sam kroz prevode počela da čitam, prvo klasike engleske i američke književnosti, a onda i autore koji se nijesu smatrali predstavnicima mejnstrim toka u ovim književnostima, javila upitanost o originalnom jeziku sa kojeg su djela prevođena, kontekstu u kojem su nastajala i prevodiocima koji su morali biti vrhunski znalci kako bi pomenute tekstove na naš jezik prenijeli”, kaže ona.
Engleski jezik je za nju, kako navodi, zapravo, postao sredstvo kojim je morala ovladati kako bi stigla do izvornog književnog teksta.
“Tako je bilo i na poslijediplomskim studijama kada sam odlučila da se bavim naukom o književnosti kroz američku književnost kao uzorak, i izradim magistarski i doktorski rad koje sam posvetila dvojici klasika ove književnosti, Ficdžeraldu i Melvilu”, priča ona.
Sada, kaže, osluškuje druge glasove, one iz nekog razloga (klasnog, rasnog ili rodnog) marginalizovane, potisnute, koji su prešli put od margine do centra, ili ga tek prelaze.
Rad na fakultetu za nju predstavlja veliki izazov, izvor zadovoljstva, posebnu privilegiju, “mogućnost da kroz rad u učionici otkrijemo mnogo toga o sebi, između ostalog”.
Rad na fakultetu za nju predstavlja veliki izazov, izvor zadovoljstva, posebnu privilegiju
“Jasno, svaka generacija studenata različita je i ta činjenica posebno je inspirativna i navodi nas da neprestano vršimo korekciju metoda koje u nastavi primjenjujemo, kao i u programima koje studentima nudimo. Treba ostvariti konzistentnu i kontinuiranu komunikaciju sa studentima, učiti ih posvećenosti, otvorenosti i stalnom radu na sebi”, navodi Aleksandra.
Posao u kojem istinski uživa
Bavi se i prevodilaštvom, i to onim, kako ona kaže “nekomercijalnim vidom prevođenja, ne naročito popularnim, a to je prevođenje književnih i književno teorijskih tekstova”.
“To je posao u kojem istinski uživam i koji zahtijeva potpunu predanost, jer je jednako međujezički i međukulturalni proces”, ističe.
Navodi da trenutno radi na knjizi književno-teorijskih tekstova u kojoj će po prvi put na crnogorski jezik biti prevedeni tekstovi vodećih teoretičara i kritičara koji su ovu misao oblikovali u drugoj polovini dvadesetog vijeka.
“Kroz prevodilački rad otkrila sam djela izuzetnih teoretičara i kritičara i specifičnu problematizaciju nekih aspekata savremene misli”, navodi ona.
Najvažnija podrška porodice
Aleksandra je ostvarena i kao majka i kaže da nikada nije imala problema sa usklađivanjem uloga koje ima.
“Sve obaveze sam svjesno prihvatala, ili sve uloge, ako tako hoćete, i trudila se da ih savjesno završavam”, kaže, pri tom napominjući da je ono što joj se čini najvažnijim u usklađivanju različitih uloga, to što je uvijek znala da odredi prioritete i da se dobro organizuje.
”S godinama, kako sam sazrijevala i definisala sebe kao ličnost, ostala sam stroga prema sebi, realna i samokritična”, navodi.
U usklađivanju različitih životnih uloga najvažnija joj je podrška porodice.
Kada je u pitanju slobodno vrijeme kaže da ga najradije provodi sa porodicom i prijateljima.
Navodi da ima veliki broj prijatelja iz različitih životnih perioda – od najranijeg djetinjstva, preko osnovne i srednje škole, fakulteta, te neke koje je tokom posljednih godina stekla.
Sa koleginicom Marijom Knežević
“To su ljudi čija pozitivna energija i zdravi životni nadzori moj život čine ljepšim”, ističe Aleksandra.
Prvilegija je učiti od najboljih
Na pitanje da izdvoji neki zanimljivi događaj iz njene karijere, Aleksandra kaže da ih je bilo puno i da bi teško mogla da odabere jedan. Mahom su se dešavali na putovanjima, na koja je odlazila radi usavršavanja i učešća na naučnim skupovima.
“Važni su ti momenti u mom životu – prisjećam se sada mnogih dragih ljudi koje sam na tim putovanjima upoznala i koji su uticali, neki veoma značajno, na moj kasniji život i rad”, navodi ona.
Kaže da je imala tu privilegiju da uči od najboljih.
“Na putovanjima ili kroz imejl prepisku, upoznala sam veliki broj ljudi od kojih sam učila koja su to pitanja koja treba postavljati kada ulazite u književni tekst, bilo zbog analize ili prevođenja, koja je prava nit za koju se u lavirintu zvanom književni tekst treba uhvatiti, a i kako se kretati kroz lavirint zvani život”, navodi ona.
Galerija
( Nađa Milović )