Stav
Kako? ... Sad ću ti reći!
Naša država i njen budžet su danas napadnuti različitim lopovskim akcijama. Sa jedne strane, čapru nam nemilosrdno dere Đukanović i njegovi milionski partneri, a sa druge strane, ovu državu raskuba Đukanovićev i Krivokapićev partijski podmladak
Znate li onaj vic u kome, poslije Njemca koji saopštava da zarađuje 3000 eura a da troši 2500 eura, Crnogorac saopštava da on zarađuje 500 eura a da takođe troši 2500! Pa na pitanje „KAKO?“, on začuđenom Njemcu odgovara – „J..I MI OCA AKO ZNAM KAKO!“ E pa taj vic, koji duhovito definiše čuveni crnogorski paradoks, svakog se mjeseca odigrava u našoj administraciji. Ovaj tekst je mali pokušaj da se crnogorski paradoks, koji kao epidemija hara našom administracijom, makar djelimično osvijetli.
Na primjer - u decembru 2011, 50-ak zaposlenih u jednom ministarstvu, uglavnom mladih partijskih snaga, međusobno je podijelilo 150 hiljada eura! Radi se o onoj čuvenoj stavci – „unaprijed ugovorene usluge“ – što je birokratska maska za honorare, koje ti zaposleni mjesečno dobijaju za rad u komisijama i drugim radnim tijelima. Preko plate, naravno!
Dakle, tih 50-ak zaposlenih u jednom ministarstvu je samo u decembru, preko plate, prosječno dobilo po 3 hiljade eura! Dodamo li tome činjenicu da se gotovo svakome od njih plaća i mjesečna nadoknada za odvojeni život (jer žive odvojeni od tate i mame), i da im se službena putovanja masovno izmišljaju, dolazimo blizu objašnjenja čuvenog crnogorskog paradoksa – kako to da zaposleni u tom ministarstvu primaju mjesečnu platu od 500 eura, a da pritom svakog mjeseca troše 2500 eura!
Da se razumijemo, nije ministarstvo nikakav izuzetak, možda samo po enormno visokim cijenama “ugovorenih usluga“. Ovakva praksa je standardna u svim ministarstvima i u većem dijelu državne administracije. A nedavno smo se uvjerili da se iste „fore“ koriste i u Skupštini CG! U njoj, recimo, svaki mladi SDP-ovac, čak i kada je pripravnik, dobija na platu ponešto extra – nagradni paušal, putovanja i putne troškove, ili neko mentorstvo nad brojnim projektima izgradnje kapaciteta Skupštine CG. Još malo pa će u našem Parlamentu biti više mentora nego što ih ima na Univerzitetu CG!
Ovu sumornu sliku upotpunjuju glasovita „samostalna regulatorna tijela“ koja ili ne regulišu ništa, poput Agencije za telekomunikacije, ili pak regulišu na štetu građana – kako to radi epska RAE. A pomenuta Agencija za telekomunikacije, primjera radi, godišnje potroši čak 6 miliona eura! KAKO? E J..I MI OCA AKO ZNAM KAKO!
Naša država i njen budžet su danas napadnuti različitim lopovskim akcijama. Sa jedne strane, čapru nam nemilosrdno dere Đukanović i njegovi milionski partneri, a sa druge strane, ovu državu raskuba Đukanovićev i Krivokapićev partijski podmladak. Crna Gora nema snage da hrani ovu neman, ove svejede. Zato izlaz ne leži u rebalansu budžeta, kojim će se pronaći novac za ove krvopije. Izlaz je u satari, kojom se moraju otkinuti ovi namnoženi paraziti. Jer ako oni prežive – crnogorski budžet sigurno neće!
( Koča Pavlović )