Do kada će se ćutati o milionskom švercu

Ni nakon godinu nadležni državni organi ne progovaraju o organizovanom kriminalu koji se odvijao preko graničnog prelaza Kula od 2006. do 2009. godine.

O fiktivnom izvozu goriva, kojim je crnogorski budžet oštećen za najmanje 20 miliona eura, javnost su, nakon višemjesečnog istraživanja, informisale „Vijesti“ koje su nedvosmisleno dokazale šverc. U njemu su, pored švercera učestvovali i policajci i carinici na graničnom prelazu od kojih neki i danas obavljaju te poslove.

Nakon što su „Vijesti“, u februaru i martu prošle godine, objavile seriju tekstova o švercu goriva, slučajem je počela da se bavi specijalna tužiteljka za organizovani kriminal Đurđina Nina Ivanović. Osim što je potvrđeno da su policija i tužilaštvo lani prikupili potrebne materijalne dokaze o prekograničnom švercu ishod istrage je i dalje nepoznat javnosti.

„Vijesti“ su prije dvadesetak dana telefonom kontaktirale Ivanovićevu koja je zatražila da joj se pitanja o tom predmetu dostave mejlom. Kako odgovori ni nakon tri nedelje nijesu stigli, javnost će i dalje ostati uskraćena za podatke u vezi sa tim švercom, odnosno, dokle se poslije godinu dana stiglo u istrazi i kada se očekuje njeno okončanje. Ivanovićeva više nije odgovarala ni na pozive „Vijesti“.

Nijedna firma nije demantovala

Tokom višemjesečnog istraživanja koje se baziralo i na upoređivanju podataka crnogorske Uprave carina o izvozu i kosovske carine o uvozu goriva utvrđeno je da su na Kuli oprani papiri za 1. 675 cisterni, odnosno za oko 58 miliona litara nafte. Robu su fiktivno izvozili kotorski „Jugopetrol”, podgorički „Werisan” i „Bonik OIL”, nikšićki „Neksan” cetinjski „Montenegrobonus” i još neke firme.

Niko iz tih preduzeća nikada nije potvrdio niti demantovao tvrdnje da su se bavili švercom nafte. Oni nisu odgovarali na pitanja „Vijesti” niti su se oglasili nakon javnih optužbi u medijima.

O švercu nafte javno je progovorio i jedan od očevidaca fiktivnog izvoza, bivši policajac Hamdo Murić, kojeg je sadašnji direktor Uprave policije Božidar Vuksanović odlučio da vrati na posao.

"Pranje papira preko kojih je vršen fiktivan izvoz goriva u to vrijeme je praktično bila javna tajna u Rožajama, ali to najvjerovatnije niko nije prijavljivao jer se špekulisalo da je taj „posao“ dozvolila država koja neće sama sebi oči vaditi. Samim tim ljudi su se plašili da bi mogli da trpe izvjesne posljedice ukoliko bi prijavili ono što svi znaju", rekao je Murić.

I danas, naročito poslije preduge ćutnje državnih organa, se špekuliše da je fiktivni izvoz bio državni posao, te da su pare od tog posla, kao i zarada od šverca cigara korištene za lobiranje za crnogorsku nezavisnost.

Papiri za fiktivni izvoz su navodno najčešće ovjeravani od 23 do pet sati ujutru. To su radili odabrane smjene carinika i policajaca čije su vođe, navodno po cisterni uzimale po 500 eura. Murić, koji je odbio da lažno upiše izvjestan broj cisterni, nakon tri dana je prebačen na drugi granični prelaz.

Radusinović rekao da nema toliko šverca

Tadašnji direktor Uprave carina Miodrag Radusinović je prošle godine „Vijestima“ priznao da je znao da šverca ima „ali ne toliko“.

"Imao sam sporadičnih saznanja o tome i o drugim nepravilnostima, ali ne i da je riječ o tolikoj količini. Ukoliko se zaista dokaže da se to u toj mjeri dešavalo, meni je to neshvatljivo i žao mi je zbog toga", rekao je Radusinović.

Prema njegovim riječima, s obzirom na to da su na tom prelazu radili ljudi sa manje iskustva, te da je carinski prelaz bio novina i za rožajsku sredinu, UC je očekivala manje propuste, ali ne i kriminal.

Državni posao?

Najteži dio posla tokom istraživanja šverca nafte „Vijesti“ su imale kada su željele da otkriju ko su vlasnici oko 15 cisterni koje su za crnogorske izvoznike vršile prevoz.

Otkriveno je da je iza tog posla stajala nikšićka firma „M. N. Press“ čija je osnovna djelatnost, prema podacima iz Centralnog registra Privrednog suda (CRPS) štamparska.

Kao jedan od osnivača firme navodi se Nikola Mrkić, koji je skupa sa bratom Aleksandrom široj javnosti poznat po umiješanosti u aferu mojkovačke fabrike duvan

Kao jedan od osnivača firme navodi se Nikola Mrkić, koji je skupa sa bratom Aleksandrom široj javnosti poznat po umiješanosti u aferu mojkovačke fabrike duvana.

Do kada će nadležni organi ćutati o organizovanom kriminalu koji se preko Kule odvijao između 2006. i 2009. godine i da li je to, zaista bio državni posao?

Prema nezvaničnim saznanjima „Vijesti“ ni nakon godinu dana nijesu, čak ni interno, saslušani carinici i policajci koji su u to vrijeme radili na Kuli a koji su pomagali šverc nafte. Neki od njih i danas rade. Takođe, istraga nije vršena ni u preduzećima koja se pojavljuju kao navodni izvoznici.

Prošle godine je uhapšeno preko 20 policajaca i carinika sa rožajskih graničnih prelaza, te privrednika protiv kojih se vode krivični postupci da su nelegalnim radnjama državni budžet oštetili za oko 20 hiljada eura. Za najmanje 20 miliona štete u državnoj kasi još niko nije odgovarao.

Cisterne koje lete

Murić, kao i desetine anonimnih sagovornika su posvjedočili da cisterne često nisu ni dolazile na Kulu. To su „Vijesti“ potvrdile na još nekoliko načina.

Papiri za neke cisterne su od strane carine ovjeravani i kada je taj granični prelaz bio neprohodan, pa su kamioni zaustavljani u Beranama.

Švercerske cisterne su očigledno imale krila, pa im to nije smetalo da i tih dana navodno izvoze gorivo. Takođe, pregled knjiga i video nadzora na kosovskom graničnom prelazu je nedvosmisleno potvrdio da oko 1. 700 cisterni nikada nije ušlo u tu zemlju.

Simptomatično je bilo i to da su neke cisterne u roku od 24 sata po dva puta dolazile na prelaz što je faktički nemoguće.

Galerija

( Aida Sadiković )