Crni dan za Evropu

Poslije devet mjeseci istrage, Savjet Evrope objelodanio je izvještaj u kojem se navodi da su migranti koji su u maju prošle godine stradali na obalama Mediterana bili prepušteni sami sebi i da niko nije pokušao da pruži pomoć brodiću u kojem su se nalazili, prenio je „Gardijan“.

Britanski list je, na osnovu svjedočenja preživjelih, u maju objavio da je brodić sa 72 afrička migranta krenuo iz Tripolija usred noći i pokušao da dođe do obala Evrope. Međutim, upao je u nevolju i bio ostavljen da pluta dvije nedjelje, dok ga morska struja nije vratila na obale Libije.

Koliko košta ljudski život?

Prvi poziv za pomoć migranti su preko satelitskog telefona uputili jednom eritrejskom svešteniku

Uprkos pozivima u pomoć i tome što su brodić locirali predstavnici evropske obalske straže, niko nije pokušao da spase migrante, prenio je „Gardijan“. Samo devet putnika je preživjelo dok su ostali umrli od gladi i žeđi ili stradali u oluji.

Autorka izvještaja Savjeta Evrope, Dankinja Tineke Strik, tragediju je nazvala „crnim danom za Evropu“. Ta tragedija, kako je rekla, otkriva dvostruke standarde koji u Evropi postoje kada je riječ o vrednovanju ljudskog života.

„Možemo da govorimo o ljudskim pravima koliko god hoćemo, kao i o važnosti da se bude u saglasju za međunarodnim obavezama, ali ako u isto vrijeme jednostavno ostavimo ljude da umru – možda zato što ne znamo njihov identitet ili zato što dolaze iz Afrike – to, zapravo, pokazuje koliko te riječi nemaju smisla“, kazala je Strik, članica Komiteta za migraciju, izbjeglice i raseljene osobe u okviru Savjeta Evrope.

„Kada pogledate koliku je pažnju medija izazvala tragedija na brodu 'Kosta Konkordija' i kada to uporedite sa više od 1.500 života migranata koji su izgubljeni u Mediteranu prošle godine – razlika je iznenađujuća.“

Brodić bez pomoći

Nakon nekoliko sati jedan vojni helikopter se pojavio, bacio im hranu i vodu, signalizirajući da će se vratiti, ali se to nije desilo

Devetomjesečnom istragom je utvrđeno da su migranti mogli biti spaseni u više navrata. Prvi poziv za pomoć migranti su preko satelitskog telefona uputili jednom eritrejskom svešteniku koji živi u Italiji nakon 18 sati putovanja. Sveštenik je poziv u pomoć proslijedio italijanskoj obalskoj straži koja je preko tog satelitskog poziva odredila poziciju broda i proslijedila informaciju brodovima u toj oblasti.

„NATO je taj region proglasio vojnom zonom koja je pod njegovom kontrolom, ali nije reagovao na pozive iz Rima“, navodi se u izvještaju.

„Svake noći ponovo vidim šta se dešava – glad, žeđ, umiranje. Znali su da nam je potrebna pomoć i nisu uradili ništa. Moraju da se suoče sa pravdom”

Kako tvrde preživjeli, nakon nekoliko sati jedan vojni helikopter se pojavio, bacio im hranu i vodu, signalizirajući da će se vratiti, ali se to nije desilo. Brodić je takođe stupio u kontakt sa dva ribarska broda koja su odbila da pomognu putnicima.

Desetog dana putovanja, kada je oko polovine putnika već bilo umrlo, navodno je naišao jedan veliki ratni brod, ali je, uprkos očiglednim signalima da je brodić u nevolji, otplovio dalje.

Da ih stigne pravda

U izvještaju se navodi da je upozorenje italijanske obalske straže stiglo do dva broda pod komandom NATO-a, španskog „Mendes Nunjeza” i italijanskog „Borsinija”. Španija i Italija dobile su oštre kritike u izvještaju danske poslanice.

„Oni su mogli da budu spaseni, da su se svi ponašali u skladu sa svojim obavezama“, navodi se i dodaje da NATO i pojedinačne države treba da sprovedu internu istragu o cijelom slučaju.

Jedan od preživjelih sa brodića Abu Kurke Kebato nada se da će izvještaj da izvrši pritisak na NATO i Evropu da otkrije zašto je toliko njegovih prijetelja umrlo.

„Od tada ne mogu da spavam“, kaže 24-godišnji Etiopljanin. „Svake noći ponovo vidim šta se dešava – glad, žeđ, umiranje. Znali su da nam je potrebna pomoć i nisu uradili ništa. Moraju da se suoče sa pravdom.”

( Danka Vraneš Redžić )