Brižljivo slikanje života

Surove scene nasilja i uništenja poslije prošlogodišnjeg cunamija i nuklearna katastrofa u Fukušimi podstakle su manga umjetnika Jiroa Tanigučija da se zamisli o prirodi svoje umjetnosti.

Ovaj 64-godišnji umjetnik je bio za stolom kada je 11. marta prošle godine Japan zauvijek izmijenjen snažnim zemljotresom i cunamijem. Kao i mnoge u Japanu, i njega su šokirale slike uništenja koje su prikazivane na televiziji narednih dana i tragedija u kojoj je 19.000 ljudi poginulo.

"Odmah sam počeo da se pitam šta bi trebalo da radim u ovoj tragediji. Mislio sam da sve batalim jer nisam znao kako da nacrtam mangu koja bi bila korisna", rekao je on AFP-u, sjedeći u svom tokijskom ateljeu, okružen knjigama.

Imao sam rokove da ispoštujem, pa sam nastavio sa radom, ali sam se mjesecima pitao šta da radim.

Tanigučijevi detaljni crteži odvajaju njegov rad od onoga što Zapad prepoznaje kao mangu. Svaka tabla je brižljivo iscrtana rukom čovjeka koji odbija da primjenjuje savremene metode.

"Ne koristim kompjuter jer ne znam kako", kaže Taniguči, koji se u svom radu oslanja na olovke, papire, pera i mastilo.

Njegove teme takođe su u suprotnosti sa uobičajenim pričama o srednjoškolskim ljubavima i povremenom poronografijom japanskih mangi.

U djelima poput “Arukuhito” glavni lik fasciniran je aspektima svakodnevnog života, a ne akcijom. On uživa u stvarima koje pronalazi, scenama koje vidi, ljudima koje sreće.

Tanigučijevi pejzaži ispunjeni su pomalo karikaturalnim likovima koji podsjećaju, na primer, na Tintina. Upravo zbog te sličnosti ovaj Japanac ima veliku bazu obožavalaca u Francuskoj, gdje je ove nedjelje boravio na književnom sajmu u Parizu.

"Ne znam zašto me znaju van Japana. Možda zato što je moj rad sličan zapadnjačkim stripovima koje sam pratio 30 godina i koji su mi urezani u svijest", kaže on.

Godinu dana poslije cunamija i Taniguči se vratio na posao, inspirisan načinom na koji su se njegovi sunarodnici izborili sa tragedijom.

( Jelena Nelević )