Poljoprivrednici iz Malesije se nadaju da će godina biti rodna

I pored nevremena i štete od snijega, poljoprivredni proizvođači u Malesiji krenuli su u proljećnu sjetvu kultura i uložili sredstva i truda više nego što su očekivali, zbog toga što će, kako kaže Zef Dedvukaj, proizvođač iz Sukuruća, godina koja predstoji biti jedna od rodnijih.

Veliki broj plastenika, oko 60 odsto, je stradao u Malesiji što je, kako kaže, natjeralo proizvođače da podignu kredite.

Do sada u proljećnu proizvodnju Dedvukaj je uložio 23.000 eura, a do maja i početka juna taj ulog će iznositi 30.000 eura.

"Ove godine planirao sam da sadim 20 rala lubenice, trenutno sadim oko 5.000 čokota vinove loze, planiram oko 7.000 kilograma kupusa, sijao sam oko 1.700 kilograma krompira. Jesenas sam sijao oko 30 rala pšenice i sve ukupno radiću 70 rala zemlje ukupno ove godine", kazao je Dedvukaj.

Na imanju od 6 do 20h

Posao kojim se bavi održava ga budnim, a svakog dana od šest ujutru do osam uveče je na imanju.

"Trenutno sadim vinovu lozu, posao koji s obzirom na to da ga ja organizujem košta me oko 18.000 eura. Zemlju za lozu mašinom san pripremio što me je koštalo 160 eura po satu, poslije je čega sam izorao zemlju dva puta traktorom, a danas sam otvorio brazde i počeo da sadim. Poslije toga ide vještačko đubre, treba staviti i stajskog đubriva, koje košta 20 eura za metar kubni, 25 eura sa transportom, a za hektar vinove loze koji radim potrebno je 25 kubika. Danas sam uzeo oko osam radnika za posao oko sadnje koja je gotova za dva dana, sedmicu dana treba da se stavlja đubrivo vještačko i stajsko da se pokriva, treba još sedam dana da se postavi oko 600 stubova, sajle i tegovi, poslije čega se otvaraju kanali za navodnjavanje. Na kraju vrlo malo ulaganja, kasnije samo da se održava", kazao je Dedvukaj “Vijestima” prije tri dana o poslu koji je naslijedio od oca i djeda, koji je, kako kaže, u početku dosta skup posao, ali se poslije isplaćuje.

On ističe da je bio na par sastanaka Ministarstva poljoprivrede i AD “Plodova” od kojih imaju dosta obećanja da se neće ponoviti prošla godina i da će biti rentabilnija za proizvođače.

"Jer što više se bude izvozilo robe to je u korist države Crne Gore i korist proizvođača. Kako će proteći godina, vidjećemo, ali još uvijek računam da će biti bolje, jer da nemam povjerenja u Ministarstvo i “Plodove”, trgovce i nakupce, sigurno da se ne bih toliko angažovao. Ostalo mi je da vjerujem i da radim, jer drugog izbora i izlaza ja trenutno nemam, ili da radim ili da napuštam Crnu Goru, a ja sam se odlučio da radim, bolje nego da napuštam Crnu Goru", kaže Dedvukaj.

Sjeme pšenice do Nove godine

Ministarstvo poljoprivrede, napominje, obećalo je proizvođačima za sjeme pšenice do Nove godine, ali od toga još uvijek nemaju ništa.

"Evo mart mjesec još nema ništa, a obećavaju svaki mjesec da će nam pomoći. Isto je i za sjeme krompira za koje su nam davali račune ranijih godina, a ove ni to, samo nam ostaje nada da će biti bolje. Pored svega toga mislim da će biti rodna godina, jer vidi se nakon snijega da je zemlja mnogo bolja, a daj bože da bude snijega svake godine samo ne na štetu građana", kazao je Dedvukaj.

Ministarstvo poljoprivrede obećalo je proizvođačima za sjeme pšenice do Nove godine, ali od toga još uvijek nemaju ništa

Hrabri ga što vinogradari, poput njega, imaju budućnost pogotovo kada je čuo izjavu direktorice “Plantaža” Verice Maraš da će da sklope ugovore na 20 godina sa proizvođačima što će natjerati, kako je rekao, da ljudi u svojim dvorištima sade vinovu lozu.

"To će biti u interesu svih, proizvođača, društva i “Plantaža”, a Malesija je najbolje mjesto, za vinovu lozu, vino i rakiju. Neko je skeptičan ali ako se i ova godina pokaže dobra za grožđe mislim da će se ljudi sve više okretati vinovoj lozi", rekao je Dedvukaj.

Sistem za navodnjavanje jedino jeftiniji

Posao kojim se Dedvukaj bavi podrazumijeva oranje i friziranje zemlje, organizaciju rada, nabavku sjemena, đubriva, radna snage, materijala, sistema za navodnjavanje, a svake godine se, kako kaže, iznova nešto ulaže.

"Kupio sam traktor na kredit i svakog mjeseca plaćam 54 eura da otplatim kredit za 18 godina, što godišnje dođe 650 eura. Više mi se isplati da platim da mi neko drugi frizira zemlju i ore, zato što je teško održavati mašinu za koju su skupi djelovi koji i često crkavaju, a problem je što ranije nisam mogao da dobijem tu mašinu kad ja hoću. Dosta su skupi radovi i proizvodnja, a jedino na šta su nam ove godine smanjili cijenu je sistem za navodnjavanje koji je jeftiniji za 7-10 odsto", priča Dedvukaj.

Galerija

( Haris Šabotić )