Utisci iz Kenije: Za 40 dana žena mora sama da sagradi kuću

Kenija je država sa najmlađom populacijom na svijetu: oko 50 % stanovništva je mlađe od 15 godina. Dvanaestog decembra 1963. godine su dobili nezavisnost od Velike Britanije, a ja baš 12. decembra u 3 i 20 ujutro slijećem u Nairobi na međunarodni aerodrom, koji je dobio ime po svom prvom predsjedniku Jomo Kenijatu.

Na samom ulasku u zemlju obavljanje formalnosti oko vize: viza za ulazak u državu se dobija na graničnom prelazu i košta 50 usd za 90 dana boravka i više ulazaka, a može se proći i jeftinije sa tranzitnom vizom za jedan ulazak koja važi do 5 dana i ona košta 20 usd.

Obavezno sa sobom ponijeti američke dolare, jer vam granični policajac naplati 50 eura ako nemate dolare.

Nakon dobijanja vize slijedi još jedna kontrola: sanitarna inspekcija traži tzv. “žuti karton” kao dokaz da ste vakcinisani protiv žute groznice.

Kod nas se može dobiti u Baru ili Kotoru, košta 40 eura i obavezno je treba primiti najmanje 10 dana prije polaska na put.

Uzimam taksi, pravac centar grada i hotel.

Nakon malog predaha, izlazim u grad.

Dan nezavisnosti

Nedjelja, atmosfera prava praznična, slavi se dan nezavisnosti, svi u gradu svečano obučeni, a djeca po licu išarana raznim bojama.

Pošao sam u Nacionalni muzej Nairobi, a potom u Central park.

Bilo je dosta posjetilaca i tako nešto još nisam vidio: mnogi od njih su ponijeli sa sobom hranu i piće, te tu provode cijelo popodne. Na kraju parka je zona za pušače.

U Keniji je zabranjeno pušenje na otvorenom (osim u zonama predviđenim za to) i ako vas uhvati policajac kazna može biti i do 500 usd.

Noćni klubovi su puni mladih, ali treba se prije izlaska dobro informisati gdje je bezbjedno za “mzungu” (Svahili naziv za bijelce)..

Poseban utisak – safari Masai Mara

Nakon nekoliko dana boravka u Nairobiju, ranim jutrom krećem na safari, u sklopu Nacionalnog parka "Masai Mara" koji je udaljen 250 km od Nairobija.

Nakon 7 sati vožnje, stižem u kamp smješten uz sam ulaz u Nacionalni park Masai Mara.

Masai su vitki i izuzetno visoki, što ih razlikuje od svih plemena u Africi i jako su prepoznatljivi.

Žive u zajednici, a poglavica je najstariji član porodice.

Muškost dokazuju tako što manja grupa momaka ubije lava, te ga svima u selu pokažu.

Da bi osvojio djevojku koja mu se sviđa, za muškarce postoji ritualni ples i onaj koji najviše skoči s mjesta, može oženiti najljepšu djevojku.

Za ženidbu se dovode djevojke iz drugog sela, a svaki muškarac može imati više žena.

Kada se obavi ritual vjenčanja, žena je obavezna da u roku od 40 dana sagradi kuću od pruća, blata i kravljih balega, u čemu joj ne pomaže niko od muškaraca.

Sve kuće su iste i nijedna nema prozore, osim ulaznih vrata i jednog malog otvora za izlazak dima iz kuće.

Kućice traju od 7 do 9 godina

U kućicama su samo dvije prostorije: jedna u kojoj spavaju djeca, koliko god da ih ima i druga za supružnike.

Jedina svjetlost u kući je od plamena vatre koja gori 24 sata 365 dana u godini.

Uz članove porodice, u kući su ponekad i gosti, čak i tek rođjeno jagnje, jare ili tele da bi ga zaštitili od neke zvijeri koja bi se mogla ušunjati u selo. Te kućice imaju svoj vijek trajanja, tako da se svakih 7 do 9 godina gradi novo selo na novoj lokaciji koja je nedaleko od postojeće.

Dok muškarci čuvaju stoku, žene grade novo selo i nakon dva mjeseca napornog rada novo selo je spremno za zivot.

Muškarci su prezentirali svoj ples, čuveni masai skok s mjesta, kako zapaliti vatru trenjem drveta o drvo i njih četvorica su se smjenjivali svako pola minuta, dok se slama nije zapalila.

Od novca koji prikupljaju od turista i prodaje suvenira, jedan dio ulažu u škole.

Muškarci koji čuvaju stoku od školovanih se razlikuju po rupi u uhu: oni sa probijenim uhom su stočari i nemaju ni dana škole.

Najbolja zaštita od lava i geparda je oblačenje ogrtača drečavih boja, uglavnom crvena, tako da Masai bez ikakve bojazni, čuvaju stoku nedaleko od tih životinja.

Safari Masai Mara ostaće mi dugo u sjećanju.

Treba ga doživjeti, osjetiti strujanje adrenalina tijelom dok ženka lava odmara u hladu na putu kojim prolaze automobili; biti na 5 metera od lava koji vas nakratko pogleda i odmah ignoriše i nastavi da odmara u svom hladu; bliski susreti sa slonovima, zebrama, uplašenim impalama, elegantnim žirafama koje svojim pola metra dugim jezikom brste svoje omiljeno lišće; gepardom koji se popeo na stablo da svoj plijen ne bi dijelio sa nepoželjnim gostima; nosorozi, nilski konji i krokodili u rijeci Mara koja je prirodna granica između Kenije i Tanzanije, te još mnogo drugih životinja koje ovdje žive po zakonu prirode.

( Edin Krnić )