Šansa za mlađu gardu
"Nismo, naravno, došle da izgubimo, daćemo sve od sebe da odigramo najbolje što možemo", kaže Milena Knežević, koja je prije 13 dana napunila 22 godine.
Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Rostov na Donu - Cilj je ispunjen u srijedu, rukometašice Crne Gore su pobjedom nad Rusijom došle na korak od Evropskog prvenstva. Ali, do prve utakmice polufinala Lige šampiona između Budućnosti i Larvika ostalo je svega šest dana, zbog čega je Dragan Adžić, selektor i trener najtrofejnijeg crnogorskog kluba, odlučio da kalkuliše pred novi okršaj sa „zbornajom”.
U avionu „Montenegroerlajnsa”, koji je sa nepuna dva sata zakašnjenja negdje prije podneva krenuo iz Podgorice ka Rostovu na Donu, nije bilo Katarine Bulatović, jer je zbog lakše povrede koljena odlučeno da je bolje da ne putuje.
U „Embraeru RJ 195”, u kojem, zanimljivo, nije bilo nijedne stjuardese, već samo stjuardi, našle su se i Maja Savić i Bojana Popović, ali ni one neće igrati u meču koji sjutra počinje u 15 časova po crnogorskom vremenu.
Zbog toga će šansu dobiti mlađa garda, djevojke oko kojih će se u budućnosti vrtjeti igra nacionalnog tima.
"Nije nam toliko bitna utakmica, jer smo u Podgorici završile posao. U ovom meču mogu da se isprobaju djevojke koje su manje igrale, da se pokažu u pravom svjetlu. Nismo, naravno, došle da izgubimo, daćemo sve od sebe da odigramo najbolje što možemo", kaže Milena Knežević, koja je prije 13 dana napunila 22 godine.
S obzirom na to da neće biti tri najbolje igračice, da li imate veći motiv da dokažete da i vi imate kvalitet i da se nametnete za naredna klupska i reprezentativna iskušenja?
"Sigurno je da imamo veliku želju da dokažemo da znamo da igramo bez njih, jer svi znaju koliko nam njih tri znače. Ovo je prava prilika da pokažemo koliko možemo bez njih".
Rusija forsira veoma jak tempo, a sada imate u rotaciji imate tri igračice manje. Možete li da izdržite sva iskušenja?
"U prvoj duelu smo se nosile sa tim tempom, sigurno ćemo moći i u Rostovu. Svakako nas ima dosta u rotaciji da možemo da izdržimo nivo koji one drže tokom čitave utakmice".
Šta je adut Crne Gore u ovom meču?
"Kao i u Podgorici - dobra odbrana. Samo da popravimo napad, a uz dobru odbranu će uvijek biti šansi za kontre ", zaključila je Kneževićeva.
Biljana Pavićević je bila veliki talenat, planirano je da bude dugoročno rješenje i Budućnosti i reprezentacije na lijevom krilu, ali su dvije operacije koljena potpuno usporile njen razvoj. Sada je potpuno zdrava, igra standardno u makedonskom Žito Prilepu i ponovo je na spisku Dragana Adžića. U gradu na Donu će vjerovatno dobiti priliku da pokaže šta zna, kao u junskom revanšu baraža za Svjetsko prvenstvo protiv Češke u Pljevljima.
"Iskreno vjerujem da će sve biti kako treba, da će djevojke odigrati kako mogu, da bi mi trener dao šansu. Ne sumnjam da ću je iskoristiti, jer vjerujem u sebe. Nadam se da će sve biti u redu, i kada sam ja i kada je ekipa u pitanju", poručuje 23-godišnja Podgoričanka.
Baš u Makedoniji, gdje sada igra, počela je golgota Pavićevićeve. Naime, 26. jula 2009. u duelu sa Danskom na Svjetskom prvenstvu za juniorke, Biljana je teško povrijedila koljeno. Proces rehabilitacije je bio dug, ali je djevojka koja je sa 18 godina postigla prvi gol u Ligi šampiona, opet u društvu nekadašnjih saigračica iz juniorske reprezentacije - Knežević, Radmile Miljanić, Suzane Lazović i Jasne Tošković
"Imala sam dvije teške operacije koljena, ali sada je sve u redu. Za mnom su skoro dvije sezone, što je po mom mišljenju sasvim dovoljno da se vratim na put na kojem sam bila prije povrede. Vjerujem da ću biti bolja nego što sam bila ranije".
Kako si zadovoljna izdanjima u Prilepu?
"Nastupale smo u dosta jakoj ligi, igrala sam po 60 minuta. Dobro sam odigrala, tamo su baš zadovoljni sa mnom.
Ostaješ li i naredne sezone u Makedoniji?
"Nadam se da ću se vratiti kući", uz osmijeh je zaključila Pavićević, koja bi na ljeto mogla da se vrati u Budućnost i zamijeni Maju Savić, čiji se igrački dani bliže kraju...
Oblaci prašine
Rostov na Donu, udaljen 30-ak kilometara od ušća jedne od najdužih rijeka u Evropi u Azovsko more, poznat je po brojnim spomenicima, muzejima, pozorištima, bibliotekama... Ali, sva ta kulturna obilježja brzo se zaborave već pri prvom kontaktu sa gradom - sve je veoma prljavo, a auta od prašine ne mogu da se razaznaju. Bez ikakvog pretjerivanja.
A ovaj milionski grad je tipičan ruski - bulevari su ogromni, udžerice su tik pored modernih zgrada, a stanovnici su, očito, nenaviknuti na turiste. Sinoć je bilo nemoguće igdje zamijeniti eure, niko ne smije ni da ih primi, pa je jedina solucija bilo podizanje rublji sa bankomata. Ima još komplikacija, jer kupovina obične SIM kartice traje 10-ak minuta, dok se prepišu svi podaci iz pasoša, koji je obavezan.
U Rostovu, inače, ne igraju danas samo rukometašice Crne Gore, već i dva fudbalska reprezentativca - tačno u podne po našem vremenu (14 po lokalnom) Miodrag Džudović i Milan Jovanović sa svojim Spartak Naljčikom gostuju Rostovu. I ne smiju da izgube, jer bi opstanak bio sve dalje...
I jedna zanimljivost - danas je vremenska razlika između Rostova i Crne Gore bila tri sata, a sjutra će biti dva. Rusi su, naime, ranije prešli na ljetnje računanje vremena.
( Nikola Nikolić )