Fudbalsko ropstvo: Obećavaju im Čelsi, odvedu ih u Nepal, "zarobljene" i bez novca

Abubakar Sidibe je imao san – da zaigra u Premijer ligi, u Čelsiju, ali je umjesto karijere o kakvoj je maštao postao žrtva lažnih agenata, jedan od mnogih mladića iz siromašnih krajeva Afrike.

Dok je vjerovao da će zaigrati u Londonu, završio je u Nepalu.

Novinari engleskog „Gardijana“ prenose istinitu priču o modernom ropstvu, daleko od očiju svjetske javnosti, u reportaži, koja pokazuje da fudbal i nije samo lijep i najopularniji sport, već i podloga za kriminalne aktivnosti, čije su žrtve oni koji nemaju drugi izlaz osim da slijepo vjeruju.

Sidibe ima 17 godina i potiče iz Malija, države u Africi sa 18 miliona stanovnika.

Pomislio je Sidibe da ima ozbiljnog agenta koji brine o njemu i koji mu je prvo našao klub u Indiji, a onda je, navodno, stigla ponuda iz Čelsija.

Da bi „došao do Čelsija“, Sidibe je agentu morao da plati tri hiljade eura kako bi transfer bio „realizovan“.

Nakon što je nekako sakupio novac i vjerovao da je bilo vrijedno rizika, on je zaista zaigrao u inostranstvu, ali ne u Engleskoj, već na drugom kraju svijeta - u Nepalu.

„Kada sam stigao, odmah sam vidio da to nije ono što mi je menadžer rekao. Svaki put kada sam ga zvao, rekao mi je da ne brinem, da će brzo riješiti problem. Prevario me je. Mrzim ga“, rekao je Sidibe.

Nepal je zemlja koju ambiocizni fudbaleri zaobilaze, na FIFA rang listi ona je 162 od 207 reprezentacija.

Ali, u posljednje vrijeme u Nepalu dolazi sve veći broj fudbalera iz zapadne Afrike. Samo od početka 2018. godine ih je došlo više od 100 - iz Malija, Obale Slonovače, Burkine Faso, Gvineje, Benina i Toga.

Čak je njih oko 80 odsto platilo dolazak iz svog džepa, raznim "agentima" u Africi.

Kada dođu u Nepal oni vide da su kupili samo laž.

U Nepalu ne postoji ni nacionalna liga. Posljednji put liga je bila aktivna 2015. godine, a nacionalni stadion je oštećen zbog zemljotresa te godine. Postoje i problemi unutar Fudbalske asocijacije Nepala zbog čega je i liga više puta odlagana.

„Potpuno smo svjesni da se pojavljuje sve veći broj fudbalera iz Afrike. Klubovi iz Nepala pozivaju strance da dođu, ali moraju poštovati pravila oko sertifikata međunarodnog transfera i izvaditi vizu“, saopštio je Indra Man Tuladar, generalni sekretar Fudbalske asocijacije Nepala.

Ali, većina njih nema ni pozivnicu ni klub.

Dok su mjeseci prolazili, Sidibe je odustao i od treniranja. Vrijeme je gubio tako što je pratio uakmice Premijer lige na svom telefonu u hladnom podrumu u južnom predjelu Katmandua.

„Nikad nijesam čuo za Nepal, prije nego što sam došao ovdje. To je stvarno lijepa zemlja, za turiste. Nije zemlja u koje ćete da dođete i pokušate da nešto zaradite. Više sam zarađivao u Maliju, nego ovdje. Pokušavam da nekako napustim ovo mjesto“, pričao je razočarani Sidibe.

Problem je što su Sidibe i ostali kupili kartu u jednom smjeru i sada nemaju dovoljno novca da napuste Nepal, a bez novca su bukvalno zarobljeni.

„Ja sam se zadužio da bih uopšte došao ovdje. Prvo moram da vratim svoj dug. Potpuno sam demoralisan. Nemamo ni šta da jedemo. Noću svi ležimo, ali ne spavamo“, kaže Sidibe.

Sobu dijeli sa još pet fudbalera. U sobi nema namještaja, spavaju na podu.

Kande Sidibe je još jedan prevareni fudbaler koji je platio hiljade eura da bi samo dobio šansu.

„Mi ovdje patimo. Zaista žalim što sam došao ovdje. Veoma nam je teško“, rekao je Kande.

Dok čekaju da se nešto desi, igraju na turnirima po Nepalu, u nadi da će ih neko, ipak, primijetiti. Turniri se igraju po Kup sistemu, direktno se ispada, a ako prođu u sljedeću fazu dobijaju 20 eura.

„To je izuzetno naporno. Jer imamo utakmicu u 18 časova, moramo dugo da čekamo autobus koji će nas voziti skroz na drugi kraj Katmandua. A nova utakmica sjutra u 13 časova. I svi molimo Boga da samo ne ispadnemo u prvom kolu, jer ako ne prođemo moramo dugo da čekamo novi turnir“, priča Leo Mbala iz Kameruna.

Ali i tu postoji problem. Da bi se našli na turniru, moraju da plate agentu iz Nepala.

„Da bi učestvovali na turniru, moramo da platimo 200 eura. Tako nas ucjenjuju agenti ovdje u Nepalu“, rekao je Mbala.

Slučaj Filipa Atande iz Obale Slonovače je gotovo isti.

„Platio sam ogromnu svotu novca. Već tri godine sam ovdje, obećavaju nam kad počne liga da će sve biti drugačije, ali ništa se ne događa.“, kaže Atande.

Đibril Kabore, iz Burkine Faso, tvrdi da ih težak život u Africi tjera da bježe, ali kada vide gdje su završili rado bi se i kući vratili.

„Kao neka mafija su. Svi mi želimo da napustimo Afriku i onda nas lako hvataju lažima. Stvarno me mnogo boli kada vidim koliko nas ima ovdje. Agenti iz Afrike znaju kako je ovdje, koliko je teško - kako mogu to uraditi svojoj braći“, pita se Kabore.

Abubakar Sidibe će još jednom pokušati sreću, nakon mjeseci mučenja pozvao je porodicu da mu pomogne.

„Moja porodica nije znala moju situaciju. Zadužili su se zbog mene i ne mogu da vratim bez ičega. Radije bih umro nego se vratio bez ičega. Imam jednu ponudu da igram u Maroku i moram je prihvatiti. To mi je posljednja nada“, rekao je Sidibe.

Premijer liga će ostati nedosanjan san...

( I.K. )