Poseban motiv protiv Rusije
"Osjećala sam se prelijepo, drago mi je što sam pomogla ekipi da upiše tako veliku pobjedu", kaže Marina Vukčević.
U 12 utakmica Lige šampiona je bila na kraju klupe, šansu gotovo da nije ni dobijala. A onda, kada je reprezentaciji bilo najpotrebnije, upravo je najmlađa igračica povukla svoj tim ka velikoj pobjedi nad Rusijom. U pitanju je, naravno, Marina Vukčević.
Djevojka koja je u avgustu 2011. postala punoljetna najavila je ogroman potencijal još sa 16 godina, kada je debitovala na golu Budućnosti. Ali, Rusija joj je očito sudbina - 30. maja 2010. je u seniorskoj reprezentaciji dobila prvu pravu šansu u Čehovu i uzvratila sa 11 odbrana, a potom je u julu zaustavila 16 šuteva „zbornaje” na Svjetskom prvenstvu za juniorke, na kojem je osvojila bronzu i naslov najbolje golmanke turnira.
I u srijedu veče je dokazala da joj Ruskinje „leže” - upisala je 18 odbrana i bila najzaslužnija za pobjedu nad velikanom. Ipak, i sama priznaje da nije očekivala da će igrati tako važnu ulogu...
"Mislila sam da ne mogu da imam toliki doprinos, ali se nadam da ću u sljedećoj utakmici biti još bolja. Vlatko Đonović mi je pružio šansu, radio je sa sva tri golmana Budućnosti kako da branimo sve vrijeme. Vrlo ozbiljan rad sa njim je donio rezultat", ističe Vukčević.
Prije nego što je primila prvi gol, Marina je već imala tri odbrane. To joj je ulilo samopouzdanje...
"Imala sam tremu prije utakmice. Ali, čim sam dodirnula prvu loptu, trema je počela da popušta. Osjećala sam se prelijepo, drago mi je što sam pomogla ekipi da upiše tako veliku pobjedu".
Crna Gora je na pragu Evropskog prvenstva, ali opuštanja nema.
"Ništa nije gotovo. Najljepši je osjećaj kad sve utakmice odigramo na pravi način, zbog toga želimo da pobijedimo i u Rusiji. Znamo da će biti jako teško, jer Ruskinje igraju odlično na svom terenu, ali se nadam da ćemo upisati još jedan trijumf u nizu. Nismo rasterećene, jer znamo šta nas čeka u Rostovu".
Pitanje je, međutim, hoće li Crna Gora u samo četiri dana imati dovoljno snage da se nosi sa jakim Ruskinjama, koje imaju i mnogo dužu klupu. U finišu prve utakmice je tempo „zbornaje” umalo slomio izabranice Dragana Adžića...
"Jesu djelovale svježije, mada smo i mi rotirali. U finišu su nas pretrčavale, forsirale su brzi centar, koristile su naš umor. To je, ipak, najbolja ekipa na svijetu, mi zaostajemo samo u tome što nemamo toliko veliku bazu kao oni. Nadam se, ipak, da ćemo skupiti snagu za još jedan meč - istakla je Vukčević, koja je u četiri zvanična meča sa ruskim selekcijama (juniorskom i seniorskom) upisala sve četiri pobjede.
Vlatkova analiza mnogo pomaže
Dva minuta i 23 sekunde prije kraja, pri rezultatu 23:21, Marina je fenomenalno odbranila zicer Olgi Ljevinoj. Na čisti osjećaj...
"Skočila sam, pa ako odbranim, odbranim. Ljevina, inače, drugačije šutira".
Upravo u toj rečenici krije se jedna od tajni dobrih odbrana, jer trener golmana Đonović do detalja analizira šut svake protivničke igračice.
"Mnogo nam pomaže Vlatkova analiza, jer nam se podigne samopouzdanje svaki put kad odbranimo šut tamo gdje nam je on rekao da će lopta ići. Jednostavno, većina igračica ne može da izmisli neki novi šut, već rade ono što je standardno za njih. Mi ne bismo imale vremena da se tome posvetimo, zbog toga nam puno pomaže što imamo trenera koji toliko analizira detalje", kaže najmlađa crnogorska reprezentativka.
Učila sam od svih
Otkada je postala prvotimka Budućnosti, Vukčević je učila od tri starija golmana - Sonje Barjaktarović, Sanele Knezović i Klare Voltering. Od svih je „pokupila” ponešto...
"Od svih sam ponešto naučila, kako da prihvatam stvari... Otkada sam počela da radim sa Vlatkom, naučila sam kako da se postavim prema kritikama. On mi je puno pomogao da očvrsnem, nadam se da ću i u budućnosti imati šta da naučim od njega".
Možeš li da nastaviš ovako da napreduješ?
"Mislim da mogu. Ali, mnogo toga zavisi od drugih stvari, ne zna se šta će se sjutra dogoditi. Moje je samo da nastavim da radim kao do sada", zaključila e Vukčevićeva.
Galerija
( Nikola Nikolić )