Šešelj: Ja odoh u slavu, a SRS u pobjedu

Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj rekao je u završnoj riječi na suđenju pred Haškim tribunalom da nema nikakvog pravnog osnova da on bude osuđen i zatražio da bude pušten iz pritvora u kojem je od 2003.

"Ne postoji nikakav pravni osnov za bilo kakvu osuđujuću presudu. Ali, vama pravni osnov ni ne treba“, kazao je Šešelj, koji je optužen za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93.

Osvrćući se na zahtjev tužilaštva da bude osuđen na 28 godina zatvora, Šešelj je ocijenio da „nema nikakve šanse da tu kaznu izdrži“ do kraja, ako na nju bude osuđen.

"SRS mi je važnija od života", kazao je Šešelj, poručujući da će „ako uskoro umre“ borbu protiv Tribunala nastaviti i iz groba

"Imajući u vidu koliki sam protivnik SAD, NATO, EU i koliko mrzim Haški tribunal, sve sudije i tužioce ovdje, onda je jedina primjerena kazna doživotna robija. I to je jedina kazna koju mogu da izdržim do kraja", rekao je Šešelj.

On je izjavio i da vjeruje da će sudije postupiti neprofesionalno i ne po pravu, nego kako „gazde“ budu od njih zahtijevale.

"Zahtijevam da mi ukinete pritvor s argumentom da za njega nema nijednog razloga. Ne postoji opasnost da ću bježati - gdje bih i zašto bježao? Ne postoji ni opasnost da ću uticati na svjedoke, jer su svi odavno saslušani“, rekao je Šešelj sudijama, dodajući da ne očekuje da će oni usvojiti njegov zahtjev.

On se upitao i „gdje to ima da pritvor traje devet godina“.

Optuženi je naglasio i da je veoma zadovoljan procesom zato što je „dokazao da je Haški tribunal nelegalan, antisrpski i da se služi lažima, najprljavijim manipulacijama, da nije doprinio pravdi, nego nepravdi i da je instrument novog svjetskog poretka koji je gori od Hitlerovog nacizma“.

"Ja odavde odoh u slavu, a SRS u pobjedu na izborima... SRS mi je važnija od života", kazao je Šešelj, poručujući da će „ako uskoro umre“ borbu protiv Tribunala nastaviti i iz groba.

Suđenje trajalo od novembra 2007.

Okončanjem Šešeljeve završne riječi, završeno je i suđenje koje je trajalo od novembra 2007. U pritvoru suda Šešelj je od februara 2003, kada se dobrovoljno predao.

Predsjedavajući sudija Žan-Klod Antoneti rekao je na kraju procesa da će vijeće naknadno zakazati izricanje presude.

Prelomni momenat procesa bio je štrajk glađu 2006, nakon kojeg je optuženik realizovao sve svoje zahtjeve

Petogodišnji proces, za koji kažu da je pokazao najgore strane Tribunala, ponekad je bio na rubu da se „raspadne", što bi bila velika sramota za Tribunal, a što je, ako već ne i potpuni krah sudstva u Hagu, bio vjerovatno Šešeljev cilj.

Za vrijeme procesa promijenila su se tri predsjednika raspravnog vijeća i nekoliko tužilačkih ekipa. Prvi tužilac, Dan Sakson, bio je, kako kažu poznavaoci haških procesa, najjači i najpripremljeniji.

Dan Sakson

No, Šešelj ga je optužio za ucjenu svjedoka i da prijeti smrću njegovim svjedocima. Sakson se povukao, danas je profesor međunarodnog prava na Oksfordu. Nedavno je završena četvorogodišnja skupa istraga koja je zaključila da nijedan element Šešeljevih sumnji nema opravdanja.

Naredne tužilačke ekipe mijenjale su se, jer nisu mogle izdržati Šešeljev incidentni, u mnogo pogleda zastrašujući, prostački stil komunikacije - mada je trebalo, s obzirom na to da su znali da ne sude majkama Terezama, i da su imali lijepe plate.

U svakom slučaju, Šešelj je te ekipe jednu za drugom isprašio iz sudnice, na zadovoljstvo svojih poklonika i simpatizera u Srbiji. Na kraju, održao se Njemac, tužilac Matijas Markusen, koji je za njega tražio 28 godina zatvora.

Nije htio Orija, dobio Antonetija

U mnogim srpskim medijima preovladava stav da se Šešelj odbranio i da će morati da ga oslobode, jer Tužilaštvo nema ništa protiv njega

Prelomni momenat procesa bio je štrajk glađu 2006, nakon kojeg je optuženik realizovao sve svoje zahtjeve. To su bili plaćanje njegovih pravnih savjetnika, ali bez podnošenja dokaza da ne može sam finansijski podnijeti troškove odbrane, zatim, promjena ljekarskog stručnog tima, tako da uključi srpske i ruske kardiologe.

Takođe, dobio je pravo da samo on i niko drugi, pa tako ni raspravno vijeće, nema uvid u njegove ljekarske nalaze, kao i da samo on smije govoriti o svojoj bolesti. Uz to, da sva dokumenta koje dobija budu prevedena na srpski jezik i ćirlicu. No, možda najviše što je izdejstvovao, bile su promjene predsjednika sudskog vijeća.

Nije htio sudiju Orija, a takođe ni, kako tvrde u Hagu, veoma kvalitetnog sudiju Kvonga. Tako je za predsjednika sudskog vijeća nastupio Francuz Antoneti. Prema sagovornicima „Vijesti“ sa Tribunala, sve mu je ovo bilo dato, samo da se ne inati i ne umre u zatvoru. Tribunal jednostavno nije želio da mu još neko umre u ćeliji.

Svaka kazna ispod 15 godina bila bi praktično oslobađajuća

U mnogim srpskim medijima preovladava stav da se Šešelj odbranio i da će morati da ga oslobode, jer Tužilaštvo nema ništa protiv njega. Šešeljeva odbrana se sastojala u uvjeravanju suda da dobrovoljci njegove Srpske radikalne stranke nisu bili na lokacijama u Hrvatskoj i BiH na kojima su počinjeni zločini za koje se tereti.

Tribunal bi volio da se presuda donese što prije, kako Šešelj ne bi umro čekajući, ali, naravno, niko ne može znati ni koliko može dobiti, ni kada će mu biti presuđeno

Takođe, on smatra da ne može biti optužen zbog javnih istupa, koje tužitelj karakteriše kao govor mržnje, jer, kako kaže Šešelj, kažnjava se samo javno pozivanje na genocid, a ne i zagovaranje drugih vrsta ratnih zločina. Sad je na sudskom vijeću procjena da li je Tužilaštvo dovoljno dobro izvelo dokaze da je Šešelj, zapravo, pozivao na genocid.

Takođe je konstatovao da njegovi ljudi nisu činili zločine za koje je optužen, na primjer na Ovčari kod Vukovara, kod Zvornika i Sanskog mosta u BiH i drugdje, nego da su vinovnici bili arkanovci ili JNA. Za njegovu osudu je bitno da tužilac dokaže da je Šešelj bio član udruženog zločinačkog poduhvata, a tada bi bilo svejedno da li su se on i Arkan, na primjer, povremeno svađali.

Šešelj se branio tereteći druge, ali je moguće da je time, i ne htijući, pakovao i sebi. Tribunal bi volio da se presuda donese što prije, kako Šešelj ne bi umro čekajući, ali, naravno, niko ne može znati ni koliko može dobiti, ni kada će mu biti presuđeno.

Znamo toliko da bi svaka kazna ispod 15 godina bila takoreći oslobađajuća, jer se osuđenicima nakon dvije trećine izdržane kazne obično dopušta ranije izlazak. Šešelju bi se brojalo ovih pet, kao i prethodnih šest koje je proveo čekajući da proces počne.

( Ines Sabalić, Beta )